Početna strana > Polemike > Nacionalnost kao profesija
Polemike

Nacionalnost kao profesija

PDF Štampa El. pošta
sreda, 06. maj 2009.

Reagovanje na tekst dr Rajka Đurića

Rešavanje "Romskog pitanja" u Srbiji uveliko otežavaju intelektualci Romi, ljudi poput Rajka Đurića, Dragoljuba Ackovića i drugih "koji su uspeli u životu". Žrtva će na kraju biti oni za čiju su sudbinu navedeni "ugledni Romi" zabrinuti, kao i stalno opanjkavana država Srbija.U svom autorskom članku koji je objavila Politika 29.04. ove godine, dr Đurić iznosi teze koje su, ako ne potpuno netačne i zlonamerne, a ono sigurno izazov za polemiku, koju bi, pre svega, trebalo da povedu intelektualci "sa ove strane", a ne obični građani koje će elokventni erudita dr Đurić označiti kao primer da je ono što u svojim radovima tvrdi istina. 

"Teško je, gotovo nemoguće, zamisliti Roma na mestu predsednika opštine, čak ni kao čelnika mesne zajednice. Idući po Srbiji, uzduž i popreko, video sam da su Romi osuđeni da žive paklenim životom, neprestano izloženi pretnjama i nasrtajima."

Ovo bi bilo relativno tačno. Zavisno kome je autor namerio da plasira ovu tvrdnju. Ako je za građane Srbije, tu postoji mali problem: dr Đurić je političar i lider jedne romske stranke. On se kao takav nikad nije kandidovao na lokalnim izborima za predsednika opštine, već je uvek pucao na malo viši položaj, tačnije na ministarski portfelj. Zamislimo kakva bi dreka nastala da je neko iz tadašnje vlasti rekao da mu je dovoljno da bude predsednik neke opštine?! Verujem da profesor fakulteta UN ne bi imao velikih problema da na opštinskim izborima pobedi nekog partijskog aparatčika iz bilo koje "srpske" stranke. Naravno, pre toga bi morao da ima politički program koji bi lokalni Romi podržali kao dobar za njih, a ne samo za njega i njemu bliske pojedince. Zatim, morao bi da ih nagovori da svi punoletni zatraže prebivalište i lična dokumenta da bi mogli da se nađu na biračkom spisku, i na kraju da izađu tačno određenog dana na izbore i glasaju baš za njega! Ništa lakše, reći će neupućeni, pa zašto to ne uradi? E pa zato, jer nema programa. "Program" dr Đurića i njemu sličnih se sastoji isključivo u trgovanju sa vladajućim garniturama u smislu: "Dajte nam to i to, ili ćemo vas prijaviti tome i tome...". I sve te vladajuće garniture daju po nešto, jer im je to puno jeftinije nego da naprave i provedu program za socijalizaciju i integraciju Roma u srpsko društvo.

"Kao pripadnici etnoklase, oni koji su na dnu dna, osuđeni su da žive na smetlištima. Oni koji su uspeli da prekorače prag bede, zahvaljujući pre svega radu u inostranstvu, često su primorani da ropski trpe razne nepravde."

Ovo jednostavno nije istina. Nisu oni osuđeni da žive na smetlištima kao "pripadnici etnoklase", već kao lica bez prijave prebivališta i boravka, kao lica bez dokumenata i adrese, i konačno, kao lica koja su na tim smetlištima protivzakonito naseljena. DrĐurić (da nije zlonameran) bi morao da prizna da Srbija još uvek drži prihvatne centre za izbeglice iz Hrvatske, BiH i Kosova i Metohije. To su mesta na kojima borave svi oni koji se nisu mogli drugačije snaći. U većini se radi o licima srpske nacionalnosti, ali nisam čuo da je Romima na ta mesta zabranjen pristup. Međutim, većini Roma ne odgovara režim u tim centrima. Da bi bili zbrinuti, moraju dokazati identitet, što je za neke nemoguće. S druge strane, mnogi od njih misle da će se sa smetlišta, lakše nego iz prihvatnog centra, dokopati inostranstva. Neki se bave kriminalom u vidu zanata, pa nebi baš da se "crtaju" policiji samo radi lične karte, od koje svejedno neće imati velike koristi... Što se tiče ovih koji su iz inostranstva doneli neki novac, obiđite sela u okolini Požarevca i Šapca, pa ćete videti koliko su prema njima nepravedni organi Srbije. Ne zaboravite, molim Vas i da pogledate građevinske dozvole za njihove kuće. Mislim, kad ste već tu.

"Pojedini moji prijatelji kao, na primer, preminuli Miladin Životić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, govorili su da, za razliku od mene, oni „nemaju hrabrosti” da se javno deklarišu kao Romi, što me je navelo da zaključim da je ovde lakše stvoriti besklasno društvo, nego zajednicu bez rasnih predrasuda."

A možda je pokojnom profesoru Životiću malo bilo ispod časti da od svoje nacionalnosti pravi profesiju. Možda mu je profesura bila sasvim dovoljna da bi zauzeo mesto u društvu za koje misli da mu pripada.

"Osim toga, lično sam se uverio u ispravnost tvrdnje Žan-Pola Sartra, koji je u jednom svom eseju napisao da je antisemit (čitaj: anticiganist) potencijalni zločinac.

To je potvrđeno naročito tokom devedesetih godina, u doba plebiscitarne diktature, kada je crv koji je, izgleda, od davnina postojao u utrobi ovog društva, vođen duhom rasizma i nacionalizma, stekao moć lakog i brzog prepoznavanja 'jabuke' koja ne pripada 'glavnom' nacionalnom stablu.“

A ovo nije ništa drugo nego bezobrazluk. „Plebiscitarnom diktaturom“ nazvati ovako duboko podeljeno društvo gde je od '91 godine odnos snaga SPS – opozicija uvek bio fifti-fifti, gde se opozicija godinama tukla sa policijom i pristalicama režima, tražeći više demokratije i ljudskih prava za sve, pa valjda onda i za Rome – ne može biti ništa drugo nego bezobrazluk plasiran da izazove antiromske komentare na webu koje će autor podneti svojim sponzorima kao dokaz srpskog "anticiganizma" (njegov izraz). Ako je nekad i postojala neka podrška Miloševiću koja bi se možda mogla nazvati plebiscitarnom, ona se sastojala u podržavanju prava Srba van Srbije. U ovom tekstu, međutim, autor insiunira da je u Srbiji bila plebiscitarna podrška "anticiganizmu", što je laž.

Autor dalje kaže kako država mora obezbediti učešće Roma u organima vlasti, nastavni kadar u školama itd, i navodi zemlje koje su tu ispred nas...

Ova država je Ustavom omogućila da svako bira i da bude biran. Čak je obezbedila i neku vrstu tzv. "pozitivne diskriminacije" za manjine kako bi se lakše dočepali vlasti, ali da ne širimo temu, ova država bi morala da obezbedi nešto drugo. Naime, postoje samo tri osnovna ljudska prava: pravo na život, slobodu i svojinu. Sva ostala prava su izvedena iz njih. Ova država bi morala da romskoj deci koja žive po smetlištima obezbedi pravo na život koji im je ugrožen zbog nedovoljne brige roditelja. Centri za socijalni rad bi morali da počnu da se mešaju u svoj posao i da takvima oduzimaju decu i smeštaju u domove kako bi ih zaštitili od roditeljske nebrige.

Duboko je pogrešno i kontraproduktivno za sve ovo što sada rade, tj. što finansijski pomažu takve "porodice", koje su generacijama profesionalni korisnici socijalne pomoći. Kada roditelji (oni koji osete potrebu) dokažu da se mogu brinuti o svojoj deci, mogu je dobiti nazad. Ali ovo o čemu pišem je obaveza države. Siguran sam da se nekoj prosjakinji neće dopasti da joj socijalni radnik oduzme bebu koja joj je "sredstvo za rad", ali za društvo mora biti najpreči interes deteta. Lično poznajem nekoliko romskih porodica koje generacijama rade u nadnici kod seljaka i tako izdržavaju porodice. Mislite li dr Đuriću da oni ne bi znali prositi ili prati šoferšajbne? Ali to su pristojni ljudi i tako nešto im ne pada na pamet. A ovi drugi nisu pristojni, i neće biti koliko god se Vi upinjali da nam dokažete suprotno.

"U mnogim zemljama Evrope postoje sudski tumači za romski jezik, socijalni posrednici i medijatori za kulturu, opunomoćenici u organima uprave i policiji. U Srbiji se tokom 2006. i 2007. pripremao program za sudske tumače, ali njegova realizacija nije započeta."

Što se ovoga tiče, autor je očigledno lično zainteresovan, pa mu sukob interesa smeta da bude objektivan. Naime, dr Đurić je izdao knjigu "Gramatika romskog jezika". Baš me zanima ko li bi tim "posrednicima, medijatorima, opunomoćenicima i tumačima" davao sertifikat da dovoljno dobro znaju romski jezik da bi mogli da rade?

Inače, osim profesure na Fakultetu UN u Beogradu, autor je (koliko mi je poznato) zaposlen i u Vladi Srbije kao zamenik Zaštitnika građana. Baš bi mogao i da pomogne nekom sunarodniku tako što bi se u njegovu korist odrekao jednog radnog mesta. Ili možda misli da među 600.000 Roma ne postoji više ni jedan njemu ravan?

"Ja nemam šta da poručim. Samo molim da budemo ljudi i da izbrišemo nečovečne tragove sa lica ove naše zemlje. Rajko Đurić"

Konačno ste u pravu. Ovaj vaš tekst nema nikakvu poruku, jedino gomilu netačnih kvalifikacija i zlonamernih insinuacija. Svaki policajac i službenik ove države za koga je dokazano da se diskriminatorski odnosi prema bilo kome, pa i Romima, mora biti kažnjen. Svaki skinhed, rasonalist ili bilo kakav drugi primerak koji nasrne na život, čast i imovinu bilo koga, pa tako i Roma, mora biti kažnjen. Svaki građanin ove zemlje, pa tako i Rom, mora da se ponaša prema utvrđenim pravilima. Koliko vidim iz Vašeg teksta, jedino ovo poslednje je sporno. Vi mislite da za Rome treba da važe neka druga pravila.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner