Početna strana > Polemike > Otvoreno pismo Zagorki Golubović
Polemike

Otvoreno pismo Zagorki Golubović

PDF Štampa El. pošta
Milan Purić   
četvrtak, 31. maj 2012.

Govor mržnje Zagorke Golubović, čije akademske i ostale titule namerno izostavljam, zavređuje pažnju u ova postizborna vremena, zarad nade da će se Srbija približiti onome što zovemo normalna država. U emisiji „Hoću da znam” autorke Nataše Odalović na TV i radiju B92, 29. maja,1 Zagorka Golubović je ciljano i krajnje promišljeno, u više navrata, ustvrdila da su se birači u Srbiji poneli poput Nemaca tridesetih godina, kada su izabrali Hitlera za vođu, koji ih je potom odveo u katastrofu. Uporedivši i izjednačavajući Hitlera i Nikolića, bar u primitivizmu koji im pripisuje, Zagorka Golubović izlila je u javni medijski prostor Srbije žuč koja je, svakako, mnogo gorča od bilo čega što se u ovaj prostor poslednjih godina slivalo, a toga je zaista bilo mnogo.

Zato sam odlučio da se Zagorki Golubović obratim otvorenim pismom.

Uporno ponavljajući da je Nikolić čovek primitivne kulture i politički primitivac, Vi, gospođo Golubović, rekli ste nešto i o biračima koji su ga većinski, legalno izabrali i dali mu legitimitet da predstavlja Srbiju sledećih pet godina.Na stranu Nikolićeve ustavne (ne)mogućnosti da s pozicije koju ima povede Srbiju bilo kuda, pogotovo tamo gde buduća vlada Srbiju neće želeti da vidi. Ovakva otvorena, gotovo opsesivna mržnja, čini se, mnogo više govori o Vama nego o Nikoliću. Objektivan sud o njemu, u svakom slučaju, opet će dati građani – kad za to dođe vreme.

Da bi se uopšte o tome pisalo, ili da bi se analizirali izbori u Srbiji, mora se poći od njihove regularnosti. Regularni izbori moraju imati više pretpostavki, od kojih su tri ključne. Prvo, mora postojati tačan jedinstveni birački spisak. Drugo, mora postojati jednaka šansa promocije političkih stavova svih učesnika u izborima. I na kraju, neophodne su nezavisne institucije, kojima se oštećeni može žaliti po završetku izbora zbog neregularnosti pri njihovom  sprovođenju. Nažalost, ništa od toga u Srbiji ne postoji. Ovo nije moj zaključak, već konstatacija EU, kojoj tako strasno težimo i u čiju naklonost i nepristrasnost dosadašnja vladajuća većina nimalo ne sumnja.

Žaleći što narod nije glasao razumom, već se instinktivno poveo za Nikolićem, konstatovali ste kako se na izborima glasalo s namerom da se vlast kazni, iz inata ili prkosa, a ne za političke ciljeve. A kako neko u zemlji gde je 85 odsto građana nezadovoljno ili krajnje nezadovoljno može verovati Vašem favoritu Tadiću i onima što i dalje pričaju da zemlja ide u dobrom pravcu? Kako im verovati kad građani glasači žive u zemlji koja je, po svim civilizacijskim kriterijumima, na začelju u Evropi, i ne samo u Evropi?

Nadam se da ovo ne treba da Vam dokazujem, dovoljno je pogledati relevantne izveštaje kvalifikovanih međunarodnih subjekata. A danas već i sve domaće institucije i mediji govore o tim rezultatima otvoreno, jer izbora za sada na vidiku nema.

Tačno je da živimo u zemlji gde su intelektualci u manjini, ima ih zvanično oko sedam odsto. Pa ko ih je takve i u tom brojnom stanju stvorio? Gospođo Golubović, da li se ma i malo osećate odgovornom što je naš obrazovni sistem, bar u poslednjih dvadesetak godina, postao najveća promašena investicija?

A kako ste vaspitavali svoje učenike Đinđića i Tadića, najbolje govori jedan od medijski najistaknutijih DOS analitičara Milan Nikolić. Muž Sonje Liht i jedna od perjanica 5. oktobra, u Drugom dnevniku RTS 11. marta 2012. izjavio je da je pokojni premijer Zoran Đinđić kriv što je doveo ljude koji su s njim poveli Srbiju onako kako im je sugerisao Zapad, dakle putem neoliberalizma, koji se, nedugo posle toga, pokazao kao poguban po mnoge, a naravno i po Srbiju2. Zamislite se i nad svojim okruženjem, koje je stvaralo generacije intelektualaca. Danas su to ljudi o kojima s toliko ličnog neraspoloženja i gorčine govorite? Ima li tu i Vaše krivice? Sasvim je normalno da pedagogu poput Vas, i mentoru ljudi koje sam pomenuo, a koji su prevideli šta se sprema ili su, jednostavno, obmanuli Srbiju, građani ne veruju. Tadić je govorio da svetske krize i nema, da je za Srbiju nastupila razvojna šansa. Potom je rekao da je kriza već prošla i da je sad pravo vreme da se što više zadužimo. Uskoro dolazi MMF, pa ćete se, gospođo Golubović, uveriti koliku nam je civilizacijsku štetu svojim neodgovornim ponašanjem naneo Vaš favorit. I znajte da je sasvim normalno što posle svega prokazani birači više veruju svojoj intuiciji nego Vama i ljudima poput Vas, naposletku i Vašim učenicima, koji su nas poveli stranputicama civilizacije, pa smo čak i biološki počeli ubrzano da nestajemo.

Moram Vas upozoriti i na neke činjenice o kojima niste govorili. Stvarajući strategiju za izbore, Tadićevi savetnici procenili su da im najviše odgovara mala izlaznost i što veći broj stranaka u Skupštini. To je moglo da se postigne jedino demotivisanjem većine nezadovoljnih birača kako na izbore ne bi izašli. Okrenuti ste, i govorite samo o potencijalnim biračima DS, njih do pet odsto, koji su, po Vašem mišljenju, odlučili izbore. Ali demotivisanje birača i uticanje na odluku bar 20 odsto nezadovoljnih i čak ogorčenih punoletnih građana da ne izađu na izbore u stvari je osnova celokupnog napora medijske mašinerije Demokratske stranke! Sjajno su to uradili, uz pomoć tobožnjih istraživača javnog mnjenja, i mogu samo da im čestitam na profesionalno urađenom poslu, jer se ti birači zaista nisu pojavili pred glasačkim kutijama.

DS i njeni savetnici, da bi očuvali vlast, imali su na ovim izborima dva cilja: što manju izlaznost, da se ne stvori situacija referendumskog izjašnjavanja DS contra SNS, te da se ostvari ulazak u Skupštinu što većeg broja stranaka, koje bi u zbiru bile jače od „varijante” SNS-DSS. Da bi ostvarili ovakvu izbornu strategiju, uslove su dugo i brižljivo pripremali. Počelo je restriktivnim poslovnikom o radu u Skupštini Srbije. Budući da su skupštinski prenosi zasedanja jedna od tekovina demokratizacije (a i to su u jednom trenutku hteli da ukinu), koja omogućuje građanima da saznaju istinu o političkim dešavanjima, trebalo je što više suziti prostor opoziciji da detaljno analizira i kritikuje poteze i ponašanje Vlade. Spajanje rasprave o predlozima desetina zakona u jednu tačku dnevnog reda, te ograničavanje rasprave i o najbitnijim zakonima na nekoliko sati, vodilo je gušenju kritičkih tonova i detaljnijeg obaveštavanja građana o pogubnoj Vladinoj politici, pogotovo ekonomskoj. Stvaranje velikog broja patuljastih partija, koje su trebalo da privuku razočaranog DS glasača i spreče ga da glasa za nekog Tadićevog protivnika, samo je jedan deo ove male demokratske epopeje. Njihovo stvaranje trebalo je, pre svega, da osujeti SNS i DSS da učestvuju u TV programima. To je bila ciljana „krađa vremena“ zarad stvaranja što manjeg prostora u medijima za prave opozicione stranke. Odavno utvrđena činjenica jeste da je izlaznost manja što je kampanja prljavija. A Vi dobro znate kakva je bila kampanja Demokratske stranke.

Prema Vašim ispitivanjima, kako ste u emisiji rekli, Demokratska stranka i njen neprikosnoveni vođa udaljili su se od naroda i nisu imali sluha za narodne muke i želje. Za razliku od njih, Nikolić je sve vreme bio s narodom i odlično je razumeo šta muči ljude i šta oni žele. Možda Vi, doduše, smatrate da je to bila Nikolićeva greška? Izbor je bio sledeći: princ iz svilene kolevke u krugu dvojke, dete s kolena srpske intelektualne elite, koje nas je, po svim parametrima civilizacijskih lestvica, dovelo da samog dna, i Tom(a) Sojer, radničko-seljačko siroče, koje se potucalo po svim delovima bivše države, gradilo pruge i puteve, stvorilo porodicu, taj uporni politički maratonac koji je na kraju dosegao sam vrh profesije kojom se bavio poslednjih dvadeset godina. I kome od njih dvojice običan građanin može više da veruje? Ko je veći borac i kome bi Vi, pre nekoliko decenija, dali veće šanse? Nisu Lula u Brazilu i Regan u Americi izuzeci. Život čini lepa čuda i u Srbiji.

Gospođo Golubović, spadate u red domaćih intelektualaca, ili „intelektualaca“, koji ne razumeju vek u kome žive. Nažalost, Vaše životno iskustvo, iz koga izvlačite pogrešne zaključke, više ne vredi mnogo. Svuda oko nas dešavaju se planetarne, civilizacijske promene koje ne razumete. Vaše životno i stručno iskustvo, jednostavno, više nije relevantno. Skučenost svesti u koju ste zajednički sa istomišljenicima zapali posledica je upravo tih kolosalnih svetskih promena koje ste, zajedno sa istomišljenicima, propustili da uvidite i prilagodite se novonastajućem vremenu. Stotine miliona mladih pametnih ljudi upravo oblikuje novi svet, koji Vi, nažalost, ne prepoznajete. Mogli ste da ih primetite u Americi, Nemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Španiji, Italiji, na Severu Evrope3. Predlažem Vam jedno studijsko putovanje u Kinu, Indiju, Brazil, Rusiju, ali i u Indoneziju, Tursku, JAR, Maleziju, Južnu Koreju, Iran, Maleziju, Nigeriju i još mnogo drugih interesantnih mesta, sve da biste se uverili kako je svet danas mnogo drugačiji od vremena kada ste ga Vi upoznavali. Još ako biste sa sobom poveli desetak mladih antropologa, učinili biste mnogo za Srbiju.


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner