Početna strana > Rubrike > Politički život > Da li Đilasov DS preuzima ulogu Čankove Lige
Politički život

Da li Đilasov DS preuzima ulogu Čankove Lige

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Đurđev   
petak, 22. februar 2013.

``Demokratska stranka je osam godina gubila vreme, tapkala u mestu, a nekada čak išla i u rikverc, umesto da najvećom brzinom ide ka ostvarivanju ciljeva zbog kojih je i osnovana. Ta stranka danas ne liči na organizaciju u koju sam se učlanio pre tačno 20 godina i šest meseci. Ona više nije ni demokratska, niti je stranka. Organizacija u kojoj sve zavisi od dogovora dva čoveka ne može se nazvati ni političkom partijom, a posebno ne demokratskom.``

Zoran Živković, premijer R. Srbije od 12. marta 2003. godine do 3. marta 2004. godine

Šta je danas Demokratska stranka? Interesna grupa koja je do juče gospodarila svim polugama državne moći, javna organizacija sa tajnim poslovima ili ideološki slivnik za sva naličja populizma? Ponešto od svakoga? Zasigurno jeste, ali tu se sadašnja DS, onako kako je Dragan Đilas oblikuje, ne završava. Kakva je to šajka kojom Đilas kormilari, šta je na palubi a šta u potpalublju, i koja se zastava sprema da zameni dojučerašnju “I Kosovo i Evropska Unija”?

Da se ne lažemo, kada se dvojica dogovore da fingiraju partijske izbore, pa jedan bude predsednik a drugi “počasni predsednik”, stranka koju vode ne može biti demokratska. Ja ih razumem. Oholim i bahatim - sa saradnicima, ministrima i partnerima ogrezlim u kriminal, ali bez poluga vlasti da zataškavaju istrage - taj savez im je bio neophodan. Ali potrebno im je i nešto više - u rukavu skrivan adut, koji bi igru okrenuo u drugu stranu.

Glavna Đilasova karta je vojvođanski nacionalizam, koji je, kao i u crnogorskom scenariju, zasad skriven iza navodne građanske orijentacije. Noseća konstrukcija je tu, kao i izvršioci radova, egzekutor srpske državnosti severno od Save i Dunava. I uloga žrtve srpskog nacionalizma, koja bi trebalo da mu obezbedi naklonost SAD i ključnih zemalja članica EU. U takvom scenariju, DS je već preuzela ulogu rasparčane Lige socijaldemokrata Vojvodine.

Ovaj teren je već pripremio Bojan Pajtić, iako je sam bio nespreman da javno zaigra na tu kartu. Njemu nikad nije odgovarao Nenad Čanak kao pojedinac, zato je slomio Ligu, iščupao potonjeg tvorca Vojvođanske partije Aleksandra Odžića, a onda i Aleksandru Jerkov. Gospođica Jerkov ima svoju političku profilaciju – antidržavni stav sa republikanskim aspiracijama kada je Vojvodina u pitanju. Nova Demokratska stranka je zapravo Demokratska liga, koja je već stvarala paradržavne institucije, visokorizične eksperimente: Razvojnu banku Vojvodine, Fond za kapitalna ulaganja, Vojvođansku akademiju nauka i umetnosti… Ove parainstitucije su stvorene zarad stvaranja Vojvodine republike, a potpise na tako rizične projekte su stavljali doktori nauka. Otkud tolika smelost? Zašto posle đurđevdanskih izbora nisu stali na kočnicu, nego su još jače dodali gas?

Odgovori na ova pitanja biće očigledniji ako pogledamo čime se bavi novi kapetan te lađe. Dragan Đilas je proizvođač magle i prodavac sekundi na televizijama. On se nije obogatio na proizvodnji hrane, nego trgujući maglom u magli, i spreman je da lansira svoj novi proizvod – vojvođanski nacionalizam. To je postalo jasno nedavno, nakon majskih izbora, kada je umesto profesora dr Ilije Ćosića – nekompromitovanog, zrelog i uglednog dekana FTN-a – za simbol novog smera izabrana Aleksandra Jerkov, demagoško-ideološki lik Vojvodine republike. Da se razumemo, meni ne smeta što se moj komšija izjašnjava kao Vojvođanin. Ali njemu će za godinu dana, u slučaju ostvarenja takvog projekta, smetati to što se ja ne izjašnjavam tako.

U svemu što je prethodilo tome, DS je u svojoj suštini bila kvazi-stranka. Kvazi-evropska, jer je narko kartelima na tacni bilo nuđeno da investiraju u poljoprivredu, turizam, hotelijerstvo, a to nisu mogli da urade investitori iz EU; kvazi-državotvorna jer su svaki kamen države podrivali; kvazi-reformska jer su fingirali reformu pravosuđa; kvazi-demokratska jer su gušili slobodu medija i još uvek to rade.

Novi vojvođanski vojvoda nije Bojan Pajtić, nego Dragan Đilas. Postavljanje tajkuna na čelo te organizacije, i to usred sezone lova na tajkune, samo je logičan nastavak takve politike. Istovremeno, to je politički autogol koji će takvu DS, suprotno očekivanjima tajkuna koji je vodi, gurnuti na političku marginu, na isto mesto gde su demokrate odbacile Čanka i njegovu Ligu.

Autor je član političke organizacije „Treća Srbija“