Početna strana > Rubrike > Politički život > Jug Srbije, „Preševska dolina“ ili „istočno Kosovo“ pred kraj jula 2009.
Politički život

Jug Srbije, „Preševska dolina“ ili „istočno Kosovo“ pred kraj jula 2009.

PDF Štampa El. pošta
Ana Radmilović   
ponedeljak, 27. jul 2009.

Da li su nedavni događaji na jugu Srbije najava već mnogo puta pominjane promene državne (ili ipak još uvek samo administrativne) granice? Da li bi ta promena granice u ovom slučaju trebalo da izgleda tako što će severno Kosovo ostati deo Srbije, ako se Srbija zauzvrat odrekne Bujanovca, Medveđe i Preševa, ili takozvane „Preševske doline“? U toj priči, koja nije nepoznata, reč je o nekoj novoj granici, neke nove albanske države, koja se prostire duž Koridora 10 (Beograd–Skoplje–Solun–Atina). Kroz Srbiju to je put od Leskovca preko Bujanovca pa do Tebanovce koja je na granici sa Makedonijom (a pripada opštini Preševo). Kroz Makedoniju (za koju su preševski, kosovski i makedonski Albanci takođe zainteresovani) taj put nastavlja do Kumanova, pa kroz južno Skoplje i Tetovo, da bi došao do Soluna i na kraju završio u Atini.

Da ne bude zabune, u ovoj priči neće biti reči o velikoj Albaniji iako je „velika Albanija“ postala neizbežna misao koja se nadvija nad mnogim događajima na jugu Srbije, Makedonije, kao i na teritoriji celog Kosova i Metohije – koji ne slute na dobro.

Ono što se ovih dana dešava u južnoj Srbiji moglo bi, takođe, da se dovede i u vezu sa skretanjem pažnje sa procesa decentralizacije na Kosovu, u čemu su mnogi Srbi sa Kosova videli svoju jedinu šansu za ostanak u pokrajini. Samoprozvana albanska vlada na Kosovu, moguće je, pokušava da uspori ili čak onemogući ovaj proces ponavljanjem već viđenog scenarija po kojem srpska žandarmerija grubo nastupa i maltretira albansko stanovništvo u srpskoj državi. Decentralizacija Kosova, prema uverenju velikog dela kosovskih Srba, ojačala bi i osposobila srpske sredine da opstanu u albanskom okruženju, i taj proces obećan je Srbima i od samoprozvane prištinske vlade, ali i od međunarodne zajednice. Takav scenario pomogao bi albanskim vlastima na Kosovu i međunarodnoj zajednici da Srbi budu predstavljeni kao krivci za neuspeh procesa decentralizacije, kao i za mnoge ranije neuspele pokušaje da se naprave neki sporazumi koji bi Srbima omogućili suživot sa Albancima.

Priču o događajima na jugu Srbije možda bi trebalo početi od razgovora sa njenim najaktivnijim učesnicima – borcima i veteranima takozvane Oslobodilačke vojske Bujanovca, Medveđe i Preševa. 

Kako žive veterani OVBMP-a u Bujanovcu?

U samom centru Bujanovca, u zoni koju Albanci nazivaju „Preševskom dolinom“, a neki čak i „istočnim Kosovom“, nalazi se kancelarija Udruženja veterana UČK ili Oslobodilačke vojske Bujanovca, Medveđe i Preševa (OVBMP). Zidovi su ukrašeni albanskim zastavama i slikama poginulih boraca UČK. U selu Trnovac, u predgrađu Bujanovca, postoje spomenici na grobljima boraca UČK koji su poginuli u borbama sa srpskim MUP-om i na tim spomenicima su uvek venci i cveće.

– Od prestanka borbenih dejstava prošlo je osam godina – izjavio je pre nekoliko meseci jedan od predsednika ovog udruženja u intervjuu za Prvi program ruske državne televizije – a niko iz vlasti nije nijednom došao da pita kako žive veterani koji su po čitavu godinu presedeli u šumi i na brdu.

Nagip Aliju je tada, ma kako to bilo teško poverovati, mislio na vlast u Beogradu i žalio se jer niko u Srbiji ne pomaže bivše UČK borce. On upozorava na to da je „Srbija već izgubila Kosovo, a da će ovakvim nemarom uskoro izgubiti i Bujanovac, Preševo i Medveđu“ i dodaje da se on nada da će se to dogoditi što pre.

– Ako je ovo demokratija – dodao je Aliju svako može da živi gde hoće, a mi možda želimo da živimo na Kosovu. Ako Srbi na severu Kosova žele da se pripoje Srbiji, zbog čega smo mi gori? – pita se Aliju i upozorava – Ako dođe do izmene kosovskih granica, mi ćemo hitno, ali mirno, zatražiti da se pripojimo Kosovu

Osim što je UČK veteran, Nagip Aliju je i opštinski odbornik koji je bio član partije koju predvodi Jonuz Musliju i njegov nekadašnji saborac.

Nekoliko meseci kasnije, jul 2009.

Uz izvinjenje što ne zna dobro srpski, Aliju objašnjava da je rat za njega završen, da se on sada bavi politikom i da ne ume da kaže ime stranke čije je član. Raspoložen je da govori o Udruženju veterana OVBMP i priča o tome kako ta „grupa građana“ broji između 400 i 500 članova koji sami izdržavaju svoju organizaciju tako što plaćaju mesečnu članarinu od 2 evra.

– Od tog novca plaćamo zakup – kaže Aliju kao i pomoć koja ponekad zatreba nekome od veterana, među kojima je i dosta invalida.

– Loše je što ministar policije daje izjave o teroristima – prelazi Aliju na stvar – a nema dokaza i ne zna o čemu se radi.

Na pitanje da li veterani OVBMP-a imaju neke veze sa FBKS-om (Front za nacionalno ujedinjenje Albanaca) Aliju odgovara jednostavno „Ja sam sa ratom završio 2001. godine“i objašnjava da njegovo udruženje ne održava nikakve kontakte sa ovom organizacijom čije je sedište u Tirani i za koju se zna da blisko sarađuje sa pojedinim grupama veterana UČK sa Kosova, kao i sa veteranima OVBMP-a. Udruženje veterana i Nagip Aliju, takođe, ne održavaju nikakve kontakte, niti imaju veze ni sa pokretom „Vetevendosje“ („Samoopredeljenje“) koji vodi na Kosovu Aljbin Kurti.

Aljbina Kurtija na Kosovu podržavaju udruženja veterana rata i često su zajedno na protestima i sastancima. Zamenik Aljbina Kurtija je Liburn Aliju (Nagipov rođak), iz Preševa, takođe veteran OVBMP-a koji je, uz veliko zalaganje i pravnu pomoć Fonda za humanitarno pravo, oslobođen optužbi za ratne zločine i pušten iz KPZ-a u Nišu 2002. godine.

– Udruženje veterana bavi se obeležavanjem jubileja i drugih datuma, održavamo nadgrobne spomenike naših boraca u selu Trnovo, pomažemo invalidima i ja nemam ništa sa tim – odgovara Nagip Aliju na sva pitanja vezana za trenutna dešavanja u Preševu i Bujanovcu.

– Od mene često traže izjave – dodaje on – evo danas je bila neka racija, pretres u selu Lučane, a ja nisam imao vremena ni da čujem o čemu se radilo.

– Sve je puno žandarmerijezaključuje Alijui ko bi mogao išta da radi? Oni nemaju krivce, a prave predviđanja o teroristima.

Ako Srbi uzmu sever Kosova, jug Srbije će biti albanski?

Ideja o pripajanju dva najveća albanska regiona Kosovu za ovu grupu nije nova. Referendum ’92. godine pokazao je da albanski živalj tog dela Srbije želi promenu administrativne granice zbog čega je 2001. izbio i rat u tom regionu. Jonuz Musliju ne krije da je učestvovao u borbama 2001. i da je bio u političkom rukovodstvu UČK ili takozvane Oslobodilačke vojske Bujanovca, Medveđe i Preševa. Naprotiv, on se time ponosi i to je jedan od njegovih glavnih političkih aduta.

– Nezavisno Kosovo je san kojem sam posvetio 18 godina života – izjavio je Musliju za Prvi program ruske državne televizije posvetio sam tome svoju mladost, ja i mnogi moji drugovi od kojih neki nisu doživeli ostvarenje.

Na dan prve godišnjice samoproglašenja Kosova republikom Musliju je u intervjuu jednom lokalnom listu izjavio da on „ne vidi drugu alternativu, nego da se objedine bivše srpske zemlje naseljene pretežno albanskim stanovništvom“.

Jonuz Musliju o situaciji na jugu Srbijekrajem jula 2009.

Šta biste rekli danas na temu „objedinjenja bivših srpskih država sa pretežno albanskim stanovništvom“?

– Pojmovi srpska država i srpske zemlje su različitog karaktera. Prvi pojam „srpska država“ je političkog karaktera, dok se pojam „srpske zemlje“ odnosi na etnički prostor u kome žive Srbi. Isto to važi i za Albance, sa tim što politička karta Srbije od Berlinskog kongresa (1878. godine) do danas nastoji da se proširi na albanske zemlje, odnosno na etnički prostor u kojem su većinu stanovništva činili tada, a i danas čine Albanci. Nisam čuo za pojam „bivše srpske države“, osim kao neke istorijske težnje srpskih nacionalista za stvaranje Velike Srbije koja bi uključila Kosovo, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, deo Hrvatske, deo Grčke i Crnu Goru, u kojima Srbi ni u kakvoj varijanti ne čine većinu stanovništva. Ali takve sumanute ideje pripadaju prošlosti.

Da li nedavne događaje u Preševskoj dolini povezujete sa željom tamošnjih Albanaca da se ova regija pripoji Kosovu? Čime su Albanci sa juga Srbije najviše nezadovoljni i zašto?

– Nedavni događaji u Preševskoj dolini nemaju veze ni sa kakvom težnjom Albanaca, niti su političke ili privredne prirode. To je plod neuspešne i nerazumne politike Srbije, koja inscenira incidente kako bi svoju nespremnost za rešavanje problema prikrila „terorističkim aktivnostima Albanaca“. Albanci Preševske doline imaju isto toliko razloga da budu nezadovoljni koliko su imali i prilikom potpisivanja Končuljskog sporazuma 2001. godine u Končulju, ali sa jednom razlikom: tada su imali više nade da će se sve ono što je napisano sprovesti u delo uz podršku i pomoć svih strana, uključivši kao najvažniji faktor međunarodnu zajednicu.

Da li vaša stranka održava kontakte sa pokretom „Samoopredeljenje“ („Vetevendosje“) koje na Kosovu predvodi Aljbin Kurti? da li kontaktirate sa njegovim zamenikom Liburnom Alijom iz Preševa

– Mi ne nameravamo da pravimo spisak građana Republike Kosova koji su pogodni ili ne da kontaktiraju sa nama. Isto to važi i za političke stranke, udruženja i državne institucije Kosova. Za nas najbitnija je saradnja sa legalnim i legitimnim institucijama Republike Kosova.

Da li imate ikakve kontakte sa Gafurom Adiljijem i Albanom Vjosom iz FBKS-a(Front za nacionalno ujedinjenje Albanaca)?

– Postoje legalni i legitimni predstavnici Albanaca Preševske doline i postoje legalne i legitimne državne institucije Republike Albanije sa kojima gradimo uzajamnu saradnju, naročito u oblasti obrazovanja.

Da li u donošenju političkih odluka na jugu Srbije učestvuju veterani rata iz OVBMP-ai iz gnjilanskog kraja?  

– Naše političke odluke proističu iz zahteva koji izražavaju političku volju i opredeljenje Albanaca Preševske doline, a ne od pojedinaca. Političke stranke samo slede i formulišu tu volju i opredeljenje.

U ataru sela Gornje Karačevo,u opštini Gnjilane, i u Breznici viđaju se uniformisane grupe koje se nakon pojavljivanja na KiM skrivaju na teritoriji Bujanovca?

– Mi nemamo posmatračku misiju na Kosovu, za takve informacije morate se obratiti Kosovskoj policiji, KFOR-u i Euleksu, što važi i za odgovor na sedmo pitanje.

„Sedmo pitanje“ bilo je „da li ste upoznati sa podacima da se u selu Mučivarce i Odanovce kod Gnjilana noću sastaju pojedini bivši pripadnici OVPMBa-a i da li je tačno da Ljirim Jakupi vodi grupu veterana UČK-a sa Kosova koja je umešana u napade na jugu?

Ukoliko neko primeti da u ovom tekstu nedostaje neka srpska reč, to je zbog toga što Srba u događajima koji su opisani nema. Postoji neki KPS koji na teritoriji Kosova i Metohije prati navedene grupe, postoji srpska žandarmerija koja bez uspeha pokušava da raskrinka i eventualno privede zakonu švercere oružjem (i ne samo oružjem) i postoji poneki uplašeni Srbin – stanovnik opštine Bujanovac, ili Preševo, ili Medveđa... Postoje srpske porodice koje ispod cene rasprodaju svoja imanja u ovom kraju, što je već viđen scenario, i postoji jedan sveštenik koji živi u Preševu, sâm sa svojom porodicom. Ograđen žicom u svojoj crkvenoj porti. On nerado govori za srpske medije. Plaši se, kaže, da ne izazove ljutnju svojih komšija koje nisu raspoložene za priče o „suživotu“ dve nacije. O „suživotu“ će, po „kosovskom modelu“, verovatno želeti da pričaju tek onda kada se budu, kako veruju, izborili za „svoju stvar“. „Stvar“ se, kao što sami otvoreno kažu, odnosi na priču o granicama, na priču o etničkoj državi Albanaca na teritoriji koja pripada Republici Srbiji, a to je priča sa već poznatim poglavljima.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner