Početna strana > Rubrike > Politički život > Kriza u Vojvodini
Politički život

Kriza u Vojvodini

PDF Štampa El. pošta
Dušan Kovačev   
petak, 22. maj 2009.

Java je ružan san.
Stvarnost: hteo-ne-hteo

Endre Adi

Uspešna pobeda krize nad stočarstvom i mlekarstvom Vojvodine

Srbija, usled neprilika iz doba sankcija i rata, tehnološke zaostalosti, ali i nedovoljne prezaduženosti u odnosu na okruženje, nije jednako povezana sa globalnim privrednim saobraćajem. Zahvaljujući tome, efekti globalne ekonomske krize kod nas se sporije prenose. Što se tiče Vojvodine, efekti krize su se u značajnoj meri pokazali tek početkom ove godine na severu[1]. U tom periodu se, zahvaljujući jednostranoj liberalizaciji uvoza, vojvođansko stočarstvo našlo u vanredno teškoj situaciji, a mlekarstvo pod punim udarom pritiska „društvenog dogovora“ proizvođača domaćeg mleka[2], njegovih uvoznika i konditora[3]. Umesto da bar sve intelektualne napore ulože u očuvanje vojvođanske poljoprivrede, pokrajinske birokrate su zajedno sa beogradskim kolegama slavile potpisivanje SSP, još jednu „virtuelnu“ pobedu na „putu evro-integracija“ i bavile se Statutom Vojvodine. Brinuli su jedino da što pre primene SSP, da „sa tog puta ne skrenemo“, pa što manje bude seljaka i stoke, Vojvodina će, valjda, pre postati „urbanija“, a u njoj će živeti samo „fensi paori“ umesto onih pravih, kaljavih. Razmere depopulacije Pokrajine, pod vlašću domaćih evroutopista, nisu u daleko težem vremenu devedesetih godina ni zamislive. Tada se rado podsmevalo ideji „dovođenja Kineza“. Od početka krize do sada, bez posla je ostalo trideset hiljada radnika u Vojvodini[4].

Pad NIS-a pred krizu

Vrlo je zanimljivo da vojvođanski autonomaški politički vrh nije pružio gotovo nikakvu operativnu podršku borbi G 17+ protiv prodaje NIS-a. Upućeni u novosadske stvari su oduvek smatrali da je vladanje tim bogatim preduzećem (u doba socijalizma zvalo se „Naftagas“) glavni motivacioni faktor „novosadizacije“ Pokrajine, autonomaškog etatizma, koji im je, krajem osamdesetih, „oteo“ beogradski politički vrh. Prvi čovek vojvođanske politike, Bojan Pajtić, takođe se nije mnogo mešao u pitanje prodaje najmoćnijeg preduzeća sa teritorije Pokrajine, niti je bitno podržavao Dinkića u borbi da se NIS ne proda Gazpromu. Možda je među njima postojao neki prethodni dogovor u vezi isplate ruskog novca za NIS, bez obzira što je na kratko izgledalo da su oko tog novca bili u sukobu? Početkom ekonomske krize, NIS je u pao u ruske ruke „šapatom“. Ni jednog javnog protesta, ni jednog štrajka, ni jednog mitinga u Novom Sadu. Jedini miting protiv prodaje NIS-a Gaspromu je održan u banatskom selu Elemir. Vojvođanski autonomaši se nisu operativno ni borili da sačuvaju „donžon“ svoje ekonomske samostalnosti. U zamenu za to, novosadska vlast je primila jednokratnu isplatu većeg dela cene NIS-a. Međutim, „te novce“ će cena krize mnogostruko premašiti. Umesto da odbrane glavnu ekonomsku bazu svoje politike, oni su problem u Vojvodini ignorisali, radi nemogućeg „projekta“ stvaranja novih autonomija u Pomoravlju[5]. Tada je postalo jasno da autonomaški pokret nema nikakvu realnu viziju. Da je ovo tačno, uverili smo se iz poraznih činjenica koje su saopštili mediji.

Kolaps u Pančevu i bankrot u Subotici

Svojevremeno je gradonačelnica Pančeva napomenula da bi pri raspodeli sredstava dobijenih od prodaje NIS „prednost trebalo da imaju lokalne samouprave koje su najviše ulagale u razvoj[6].“ Pančevci te „novce“ nisu nikad videli, ali je od početka 2009. godine preko tri hiljade pančevačkih radnika ostalo bez posla[7]. Da stvar bude još gora, pančevačka Petrohemija, zapada u sve veće dugove, jer ne može da plati energente NIS-u, pa njen status zavisi od milosti novog vlasnika ove firme[8]. Da nevolja bude veća i pančevačka opština je ostala bez budžetskih sredstava[9]. Taj grad je kriza dovela u položaj vrlo sličan onome u kome se početkom godine našla Subotica (u agoniji dugova propada subotička fabrika vagona „Bratstvo[10]“). Subotička opština više ne može ni da podmiri dugove sopstvenih javnih preduzeća[11]. Subotička opština je prva u Vojvodini koja je donela propis iz kojeg se jasno vidi kako su komunalna javna preduzeća pred bankrotom. Tamošnja „Super TV“ otpušta radnike, oni se odriču otpremnina koje im po zakonu pripadaju, da bi im vlasnik bar isplatio zaostale plate[12]. Više od hiljadu radnika subotičkog Severa se više ne nada da će svoje plate dobiti redovnim utem, pa tuže vlasnika[13]. A radi se o firmi „ATB Austria Antriebstechnik AG“. U Subotici je u prvom kvartalu ove godine posao izgubilo skoro četiri hiljade ljudi[14].

Kriza na zapadu Bačke

U Somboru se takođe osećaju posledice krize, jer zaposlenost takođe opada[15]. Domicilna poljoprivredna radna snaga se organizovano izvozi[16] iz Bačke, što do sada ovde nije bio slučaj. I u Baču su zaposleni počeli da ostaju bez posla[17]. Novi gazda tamošnje šećerane, „Sunoko“ (Nordzucker + MK group), koji je danas najmoćniji vlasnik u industriji vojvođanskog šećera, sve ih je otpustio. Na insistiranje suvlasnika ove firme, Miodraga Kostića, ipak nije obustavljen rad šećerane u njegovom rodnom Vrbasu[18]. Javnost spekuliše da je konfekcijska proizvodnja u Baču ugašena planski i namerno, gašenjem tamošnje tekstilne industrije „Slavija“[19]. Ovakve loše efekte privatizacije radnici, između ostalog, pripisuju i novosadskom odeljenju Agencije za privatizaciju. Tako su reagovali i zaposleni u zrenjaninskom Šinvozu. U opštini Kula je nedostatak investicija i razvojne politike doveo do svojevrsnog „komunalnog separatizma“. Stanovnici Crvenke i stanovnici Ruskog Krstura žele da se odvoje od opštine Kula u posebne opštine, verujući da će tako lakše doći do neophodnih investicija[20]. Ovde se efekat svetske krize spojio sa problemom potrošnje opštinskog samodoprinosa i sada je političko-socijalno-finansijski[21]. Crvenkina „Jafa“, kao konditorsko preduzeće, posluje odlično, a čak se tvrdi i rekordno[22]. Međutim, Crvenkina šećerana je prestala sa radom i otpustila zaposlene[23]. I Apatin, čija se privreda do početka godine dobro držala, oseća krizu. Zbog insolventnosti će biti likvidirane: fabrika čarapa „Vukica Mitrović[24]“, „Luksor“, „Istra“, „Ideal“, „Apateks“ i „Marko Orešković“. Početkom krize su mediji navodili apatinsku privredu kao primer uspeha, ali je sad jasno da je ovaj „primer“ kriza lako obezvredila. „Trgopromet“ iz Sonte je u likvidaciji, a sonćanski „Mlin-pek“ pred preispitivanjem ugovora o privatizaciji s pokrajinskim magnatom Miletom Jerkovićem. „PP Jedinstvo“ je u poslednje tri godine uspešno isplaćivalo otpremnine radinicima, ali ipak ima problem tehnološkog viška. Traje štrajk i u sonćanskom „AD Metalac“[25]. Objavljeno je da čitava privreda Zapadnobačkog okruga beleži 40% manji izvoz i znatno manji uvoz[26]. Obim privredne aktivnosti na zapadu Bačke je u potpunosti smanjen.

Kriza u centralnoj Bačkoj

Vrbaski „Bačkatrans“ je u procesu likvidacije[27]. Isti je slučaj i sa „Sontaprometom“. Početak krize, komplikovan uvozom jeftinog mleka, trenutno pogoduje konditorima, pa Vrbaska „Medela“ za sada posluje odlično[28]. Pošto je „Invej“ postao vlasnik vrbaske uljare, do kraja prošle godine otpušeno je osamstotina radnika[29], tako da je glavni udar socijalne krize donekle ublažen ovom akcijom.

Kriza u Srednjem Banatu

Nakon što su „slučaj Agroživ“ i „slučaj Knežević“ preusmerili pažnju javnosti sa socijalnih problema na kriminal, porazna banatska privredna stvarnost je ponovo vidljiva. U Zrenjaninu je politička kriza prethodila efektima ekonomske krize[30]. Sve takođe komplikuje neizvršavanje obaveza vlasnika privatizovanih firmi. Po svoj prilici, propast preti nedavno prodatom „Šinvozu[31]“, iako je „uspešno“ privatizovan, a slična sudbina može da zadesi i „GIK Banat[32]“, građevinsko preduzeće koje je zahvaljujući navali investicija u građevinarstvo, dobio mnoštvo novih poslova. Kriminalni, ekonomski i socijalni problemi, uz lošu tranziciju, učinili su da ne samo Zrenjanin, već i čitav srednji Banat[33] dospe u stanje trajno zaustavljene perspektive neposredno pred početak krize. U jedinom vojvođanskom selu, gde je održan miting protiv prodaje NIS-a, Elemiru, obustavila je proizvodnju Fabrika sintetičkog kaučuka[34], jer pančevačka petrohemija trenutno nije sposobna da ovoj fabrici isporuči neophodne sirovine. Prošle godine je elemirska FSK postigla rekordnu proizvodnju[35]. Što je najgore, u vreme kad srednjem Banatu preti prenos trostruke krize na socijalni nivo, pokrajinsko preduzeće „Vojvodinavode“ nemilosrdno pritiska zrenjaninsku opštinu da plati novosadskoj birokratiji harač za otrovnu vodu koju koriste stanovnici Zrenjanina i okoline. U ovom trenutnku su gradske vlasti prinuđene da taj harač Novom Sadu plaćaju iz budžetske rezerve[36]. Naravno, izgradnja fabrike vode u Srednjem Banatu je sada praktično onemogućena[37] za dugo vremena. Uz sve ekonomske i socijalne probleme vojvođanskih opština, kamate i reprogrami dugova novosadskom preduzeću „Vojvodinavode“ su opšti problem vojvođanskih samouprava. Čak i uspešna sremska opština Inđija, muči muku sa pokrajinskom „vodnom“ birokratijom[38]. Retko ko zna da je pre Drugog svetskog rata Banat imao razvijeno, decentralizovano, komunalno organizovano vodno zadrugarstvo[39], u čiji rad se na štetan način nije mešao ni Novi Sad, ni Beograd.

Kriza na Severu Banata

Iako Kikindu s okolinom ne potresaju takve kriminalne afere kao Žitište i Zrenjanin, glavni udar krize je tamošnju industriju zadesio još krajem prošle godine[40]. Nevolje stočara i mlekara, koji su značajni proizvođači onamo, već su oppštepoznate. Ponuda novih zaposlenja je u Kikindi jadna[41]. Severni Banat je oblast koja se delimično preklapa s prvom velikom srpskom teritorijalnom autonomijom na ovom prostoru, velikokikindskim distriktom. Ovde je danas moguće videti jednu veoma čudnu pojavu: sukob lokalnih poljoprivrednika sa tajkunom, za koga paori tvrde da je ilegalno zakupio velike površine zemljišta koja je u javnom vlasništvu. Radi se o kompaniji „Matijević“, koja je, navodno „ilegalnom promenom uslova plaćanja“ na licitaciji, prigrabila sebi pravo zakupa zemljišta „AD Jedinstvo“[42]. Formiranje latifundija u Vojvodini je opštepoznata činjenica[43], a proteklih 8 godina opsesivne privatizacije je uvelo vojvođansku poljoprivredu u regresivno stanje po meri austro-ugarske spahijske privrede. Naime, sukob paora sa tajkunom „latifundistom“ je suštinski isti kao i sukob njihovih čukundedova iz velikokikindskog distrikta sa „virilcima[44]“ oko „iberlandske zemlje[45]“. Obnavljanje ove pojave jasno pokazuje kako su komunističke vlasti SAP Vojvodine, istorijskim „likvidiranjem kulaka“, u stvari, stvorile uslove da posle pola veka paorima i na području „Distrikta“ konkurišu novopečene spahije umesto „virilaca“.

Kriza u južnom Banatu

Stanje u Pančevu je navedeno ranije u tekstu. Vršačka privreda, zahvaljujući uspešnom „Hemofarmu“, bolje podnosi krizu. Tamo se nedavno čak otvorila jedna nova fabrika[46]. Međutim, „podsticaj“ ovog varljivog naparetka je vezan za opštu propast vojvođanskog mlekarstva, pošto se umesto vojvođanskog mleka, kao sirovina u konditorskoj industriji koristi mleko iz EU. I „Bambi-Banat“ jedan je od domaćih konditora koji na ovaj način trenutno veoma dobro posluje. Snabdevanje „evromlekom“ preko Salford grupacije je dovelo do drastičnog obaranja cene mleka i ugrožavanja opstanka kompletnog domaćeg mlekarstva[47].

Vrščani su vrlo nezadovoljni što su i pored privredne vitalnosti zapostavljeni u planu razvoja vojvođanske putne mreže[48]. U tome ih je zapostavila i republička (beogradska), ali i pokrajinska (novosadska) vlast. Dok paori na severu Banata muče muku da zakupe zemlju, zemljoradnici južnog Banata nemaju kome da prodaju rod. Ovo je sve češći problem vojvođanskih zemljoradnika danas[49]. U Vršcu je insolventna klanica „Graničar“[50] i biće likvidirana. Za razliku od severnog Banata, gde od paora „tajkuni“ grabe prava na zakup javnog zemljišta, u Beloj Crkvi jedan zakupac nije bio sposoban da obradi ono što je uzeo u arendu. Radi se o parcelama u državnom vlasništvu koje je uzalud zakupila firma „Eko agri“[51].

U kovinsku lokalnu vlast ušla je stranka Jedinstvena Srbija. Ovo je bila višednevna atrakcija medija. Nažalost, javnost Vojvodine je slabo obraćala pažnju na činjenicu da je propao projekat gasifikacije sela opštine Kovin, koji je do sada seljake koštao dvesto miliona dinara. Direktor Kovinskog JP „Kovin gas“ je, navodno, ovaj novac utrošio za kupovinu gasa od firme „Te-kontrols“ čiji je vlasnik[52].

Kriza opkoljava Novi Sad

„Titel brend“, preduzeće za preradu povrća, štrajkovalo je još pred Novu godinu, pošto poslodavac nije izvršavao obaveze prema zaposlenima[53].

U opštini Bačka Palanka će biti sudski prodata „Užarija“, Čelarevski „TK Dunav“ i fabrika trikotaže „Marina“[54]. Njihova sudska prodaja u uslovima krize je socijalni poblem, jer će teško podmiriti imovinske zahteve radnika i ostalih poverilaca ovih insolventnih preduzeća. Bez posla će ostati preko pet hiljada Palančana[55]. Iako je u Bačkoj Palanci zemljoradnicima izdata zemlja u zakup[56], bez problema poput onih u Kikindi, ova opština muči sasvim druge muke. Opština ne raspolaže sa dovoljno kvalifikovane radne snage[57], što je paradoksalno, jer velike lokalne firme otpuštaju veliki broj radnika.

Pad cene nekretnina u besperspektivnu Palanku dovodi penzionere iz obližnjeg Novog Sada[58], koji, zamenom ili prodajom nekretnina, omogućavaju sebi lagodniji život u mirnijem mestu. Privredu Bačke Palanke je pre svega opteretila kriza solventnosti. Međutim, nju potresaju i političke prevare[59] i, kako izgleda, nesavesno trošenje javnih sredstava opštine[60]. I u samom Novom Sadu je održan „Štrajk upozorenja“ radnika zaposlenih u Javnim i komunalnim preduzećima [61]. Novosadski „Albus“ je još krajem prošle godine imao problema sa tehnološkim viškom zaposlenih[62]. I zaposleni u ustanovama kulture prete protestima[63].

Srem još uvek van krize

Iako je ekonomsko stanje opštine Inđija služilo Vojvodini kao primer proteklih godina, njen predsednik Goran Ješić je kritikovao antikrizne mere Vlade. Naročito je kritikovao činjenicu da će transferi novčanih sredstava opštinama biti linearno smanjeni. Inđija će, prema Ješiću, ostati bez 90 miliona evra. U opštini već tri hiljade radnika radi na crno[64]. I pećinačka privreda je uspešna, zapošljavajući preko četiri i po hiljade radnika. Ipak, broj evidentiranih nezaposlenih lica i ovde premašuje hiljadu, a mnoge privredne investicije tek treba da se ostvare i osvoje tržišta. Budžet pećinačke opštine je razvojni[65], pa na njega treba gledati kritički, jer svetska kriza brzo napreduje kroz Vojvodinu, i ako u Sremu njene posledice još uvek nisu neposredno vidljive.

Kriza u Vojvodini kao celini

Vojvođanski autoprevoznici nameravaju da organizovano protestuju pred Vladom Srbije zbog ilegalnih autoprevoznika[66]. Protest nije neposredno vezan za nastupanje ekonomske krize, ali posredno jeste, jer je konkurencija među autoprevoznicima zaoštrena usled povećanja ponude posla u toj struci i manjka potražnje. „Budžet Vojvodine gubi gotovo 80 miliona evra zbog ilegalnih prevoznika, naglašava predsednik tog sindikata Milenko Grbić[67].“ Međutim, ni pokrajinske vlasti se ne izjašnjavaju o ovom problemu. Naime, dok se u Beogradu razmatra promena Ustava Srbije radi „uštede“, pokrajinske vlasti su u sred krize našle „novaca“ za obnovu velike sale vojvođanske skupštine[68]. Za to novosadskim birokratama nije trebao „rebalans budžeta“. Od januara do novembra 2008 godine, u Vojvodini je 33.000 radnika ostalo bez posla[69]. Veliki broj njih je postao tehnološki višak u „uspešno privatizovanim“ preduzećima. Efekat ekonomske krize na otpuštanja krajem prošle godine je bio srazmerno mali. Kriza je u čitavoj Vojvodini izazvala veliki strah od gubitka posla, što je omogućilo nesavesnim poslodavcima izrabljivanje zaposlenih[70]. Ova pojava još u mesecu martu je bila vidljiva na teritoriji čitave Vojvodine, čak i u uspešnoj Inđiji[71].

I vojvođansko građevinarstvo je u krizi, pa se izgradnja započetih objekata usporava i čak zaustavlja. Ovaj vid krize je zahvatio i sremske opštine[72]. Međutim, javio se još jedan novi pokazatelj stvarne dubine ekonomske krize, kojeg do skoro nije bilo – u sred krize plate javnih funkcionera u Vojvodini navodno počinju da dosežu plate direktora. Ako je to istina, to znači da je trenutno visoki rang političkog birokrate produktivniji od visokog ranga profesionalnog rukovodioca u privredi (tehnokrate). Za ovu priliku je vredno izložiti tabelu koja je objavljena u Blicu[73].

Zarade najviših funkcionera u opštinama Vojvodine:

Sremska Mitrovica

gradonačelnik 98.457

pomoćnik gradonačelnika 67.688

zamenik gradonačelnika 96.362

zamenik predsednika Skupštine grada 95.315

član Gradskog veća 33.517

načelnik uprave 67.688

Vrbas

predsednik opštine 99.540

zamenik predsednika opštine 81.784

pomoćnik predsednika opštine 59.173

predsednik Skupštine 31.665

zamenik predsednika Skupštine 66.710

član Opštinskog veća 59.173

načelnik uprave 78.799

Subotica

gradonačelnik 133.617

načelnik uprave 99.971

članovi Gradskog veća 87.420

Vršac

predsednik opštine 91.271

zamenik predsednika opštine 86.495

predsednik Skupštine 91.271

zamenik predsednika Skupštine 81.613

Načelnik uprave 84.062

Sombor

gradonačelnik 82.007

zamenik gradonačelnika 72.895

predsednik Skupštine 82.007

zamenik predsednika Skupštine 61.050

član Gradskog veća 59.227

Bačka Palanka

predsednik opštine 76.000

načelnik uprave 56.000

Bač

predsednik opštine 96.000

predsednik Skupštine 81.000

načelnik uprave 48.000

Kikinda

predsednik opštine 78.392

zamenik predsednika opštine 68.912

predsednik Skupštine 58.968

načelnik uprave 58.679

član Opštinskog veća 49.140

Inđija

predsednik opštine 85.819

zamenik predsednika opštine 81.637

predsednik Skupštine 67.300

načelnik uprave 60.350

Čoka

predsednik opštine 67.814

zamenik predsednika 56.949

predsednik Skupštine 48.188

zamenik predsednika Skupštine 43.807

član Opštinskog veća 35.046

Apatin

predsednik opštine 83.159

zamenik predsednika 81.010

zamenik predsednika Skupštine 79.517

Načelnik uprave 64.954

Rukovodioci odeljenja 44.452


Tuga i opomena

Efekti svetske ekonomske krize u Vojvodini su se pojavili nešto kasnije nego u okruženju. Poljoprivredi je naneta nemerljiva šteta, pošto se zahvaljujući jednostranoj primeni SSP-a, na domaćem tržištu pojavilo jeftino mleko iz EU. Ovo je direktno dopustila Vlada. Konditori poput „Bambija“ i „Jafe“ za sada odlično posluju i to će se nastaviti dokle god „milostivi“ izvoznik „evromleka“ ne proceni da je vojvođansko mlekarstvo nepopravljivo uništeno. Pošto ni republika ni pokrajina ništa ne čine na odbrani mlekara, do toga će doći brzo. Dakle, brzo se domaći konditori mogu nadati da će domaće tržište preplaviti vanredno jeftini konditorski proizvodi iz EU. Vrlo je moguće da će naše konditorske „nejake Uroše“ podaviti u jeftinom keksu i čokoladi evropski konditori, baš kao što su „evromlekari“ podavili vojvođansko mlekarstvo u „evromleku“. Poljoprivreda je pretrpela još jedan udar. Rebalansom budžeta Srbije je smanjen agrarni budžet za 40%[74] i to pred krizu, što je sasvim nerazumno. Još nerazumnije je da na odluku koalicione Vlade vojvođanski autonomaši uopšte nisu reagovali, iako je Vojvodina pretežno poljoprivredna oblast. Ostala proizvodna privreda Vojvodine je u izuzetno teškom stanju. Pored niza likvidacija preduzeća, u Vojvodini se pokreću i stečajni postupci iako su vanredno složeni i skupi. Kriza solventnosti tera preduzeća u likvidaciju, poslovi se gube. Očajnički potrebne investicije su praktično presahle. Nove su moguće samo virtuelno, emitovanjem hartija niske likvidnosti, ako i kad ih Vlada odobri, a to je put bez povratka, po meri onoga s kraja osamdesetih. Nezaposlenost raste ogromnim tempom (desetine hiljada proizvodnih radnika je izgubilo posao u Vojvodini u zadnjih nekoliko meseci), a malobrojna proizvodna radna mesta zahtevaju drugačiju kvalifikacionu strukturu od one kojom raspolaže stanovništvo. Pojedine proizvodne firme, poput „Hemofarma“, još uvek dobro posluju, ali i pored toga, opštine u kojima se nalaze takvi pogoni beleže pad. Uostalom, „skrećam vam pažnju da je nelikvidnost stigla i do farmaceutske industrije. Čitava grana je u problemu, ne samo ovaj ili onaj proizvođač, ovaj ili onaj veletrgovac. Kada u nekoj zemlji farmaciji preti bankrotstvo, to znači da nastupa scenario mogućeg 80% bankrotstva cele privrede[75]“. Ne treba posebno dokazivati da je kriza likvidnosti već obuzela čitavu Vojvodinu. Srem, u kome još uvek nisu vidljive posledice krize, već predoseća njen dolazak, što se jasno vidi, na primer, iz stavova predsednika opštine Inđija.

U Vojvodini se s ekonomskim efektima krize prepliću lokalno-politički (Crvenka) i kriminalni (Zrenjanin) scenariji. Javljaju se prevare, čak i u oblasti javnih investicija. Ima i neverovatnih primera sukoba interesa (Kovin). Mijazmički su se povampirili čak i prastari socijalno-ekonomski problemi, (sukob krupnog i sitnog arendaškog interesa na severu Banata). Ekonomska kriza je naglo i iznenada pretvorila u problem sve procese u Vojvodini. Nisu više problem samo uobičajeno negativne pojave (nedostatak radne snage, kriminal, sukob interesa, nedostatak modernih sredstava). Sada i redovno pozitivne stvari postaju problem. NIS je uspešno privatizovan, pa je uprkos dogmi „poželjnosti privatizacije“ to a contra promovisano u „glavni“ politički problem Vojvodine. Zatim je NIS postao imovinski problem novom kupcu (usled iznenada mnogo nižeg stanja vrednosti imovine preduzeća), da bi na kraju racionalna politika novog rukovodstva postala problem domaćih firmi koje ne mogu odmah da plate cenu NIS-ovih energenata („Petrohemija“ iz Pančeva). Negde je problem postalo to što ima viška radne snage, jer ona nije u stanju da odgovori na ponudu (Bačka Palanka). Ali, suprotno dogmatici neoliberalizma, odjednom je opšti problem privatizacija, pošto prodata preduzeća u Vojvodini masovno postaju insolventna i tonu u likvidaciju. Radnici optužuju direktore, sindikati nove vlasnike, a često i novosadsko odeljenje Agencije za privatizaciju... Dok „buduća Vlada“ neobirokratske SAP Vojvodine priprema novi paket „evroobećanja“ i bajki o „evroinvesticijama“ i razmatra ponovno osnivanje novih zavoda, instituta, akademija, OUR-a, SOUR-a, SIZ-ova, desetinama hiljada nezaposlenih u Vojvodini ostaje da se nadaju nekakvim „javnim radovima“ i uspehu, prestižne, dobitne i preporađajuće uloge pokrajinskog Investicionog fonda i pomenutih birokratskih organa. Već im se plasira priča kako se nove birokratske družine formiraju u oblasti razvoja, zapošljavanja, socijalnog staranja, itd. Dok stabilno rastu plate birokrata u javnoj upravi, samo u ovoj oblasti još uvek nema otpuštanja. Dok ne dođe do insolventnosti pokrajinskih birokratskih organa, umesto da se bave rešavnjem problema u sopstvenoj autonomiji, pokrajinski političari će se baviti razvojem ustavnih potencijala za stvaranje i predstavljanje novih srpskih autonomija, novih pokrajina u Srbiji. Pre nego što kriza likvidira nepromišljeno privatizovana preduzeća, autonomaški političari će razmatrati mogućnosti „artificijelne diferencijacije“ nedovoljno decentralizovanih regija od centralizovanog centra, radi svetle „multi“ i „evro“ budućnosti, bajagi na osnovu člana 12. Ustava Republike Srbije.

Opterećeni mitomanijom „uspešne privatizacije“, „multi-tolerancije“, „evro-integracije“,  sve nerazumnije i „virtuelnije“ će sa „apdejtovanim“ Statutom u džepu „izbegavati da se suoče s realnošću“. A realnost je neumoljiva. Realnost je da u Vojvodini nestaje proizvodne privrede koja može da trpi sve naduveniju, povampireniju birokratiju po meri „samoupravnog socijalizma“. Odnosno, da bi razumeli bivši samoupravljači: više ne odumire samo država, sad već odumire i „ekonomska baza“ koja uskoro, vrlo uskoro neće moći da izdržava „političku nadgradnju“ autonomaške birokratije. 
 

(Izvor: Fond Slobodan Jovanović, http://www.slobodanjovanovic.org)


[1] Kovačev, Dušan; Veliki transport autonomaša preko Morave, Nova srpska politička misao, 12. 3. 2009.
[2] Vuković, S; Salford drži polovinu proizvodnje mleka; Blic, 29. 12. 2007; Vrhovni sud je ipak presudio da Salford nije monopolista: Antelj, Jelica; Vrhovni sud: Salford ipak nije monopolista, Politika, 15. 3. 2009; Rabrenović, Jovana; Salford muze Deltu na račun seljaka; Politika, 26. 12. 2009.

[3] Ibidem. 

[4] Formiran pokrajinski savet za zapošljavanje, RTV 9. 4. 2009. 

[5] Kovačev, Dušan; Nova srpska politička misao, 12. 3. 2009.

[6] Begenišić Lj, Ruske pare već se krckaju, Večernje novosti, 20. 2. 2009. 

[7] U Pančevu tokom 2009. otpušteno više od tri hiljade radnika, RTV, 2. 5. 2009.

[8] Šašić, Miodrag; Gazprom zaustavio Petrohemiju; Politika, 30. 4. 2009.

Šašić, Miodrag, Petrohemija mora da proda tri fabrike, Politika, 5. 5. 2009.

 Petrohemija ide u restruktuiranje, Emportal, 7. 5. 2009.

[9] Beta, Napravljen još jedan rebalans budžeta opštine Pančevo, Beta, 7. 12. 2009;

[10] Reprogram duga uslov spasa subotičkog “Bratstva“, RTV, 7. 5. 2009; Radnici subotičke fabrike vagona protestovali zbog neisplaćenih plata,

RTV, 24. 3. 2009.

[11] Subotička javna preduzeća sama plaćaju eventualne štete, RTV, 7. 5. 2009.

[12] Dogovor radnika Super TV sa vlasnikom, RTV, 7. 5. 2009.

[13] Više od 1200 bivših radnika tužilo kupca Severa, glas Javnosti, 5. 5. 2009.

[14] V. L. Subotička briga - gubljenje posla, Danas, 5. 5. 2009.

[15] Blagi rast nezaposlenosti u Zapadnobačkom okrugu, RTV, 4. 5. 2009. .

[16] Vasiljević, Zlata; Vojvođani beru jabuke u Italiji, RTV, 18. 4. 2009.

[17] Mirić, Slobodan; Otpuštena 72 radnika; Blic, 4. 2. 2009.

[18] Ibidem.

[19] Mirić, Slobodan; “Slavija“ iz Bača planski uništena; Blic, 21. 1. 2009.

[20] Rajić, Z; Zakočen razvoj cepa opštinu Kula, Pres, 27. 3. 2009.

[21] Gde su pare od samodoprinosa, Kurir, 26. 9. 2009;.

Muke oko smanjenja administracije, RTV, 18. 4. 2009.

[22] Z. R; Jafa ne zna za krizu, Građanski list, 23. 4. 2009.

[23] Koprivica, Petko; Otkazi kao preventiva; Politika, 2. 2. 2009.

[24] Dopisnici Blica, Likvidacija pet vojvođanskih preduzeća; Blic, 21. 4. 2009.

Pualić-Špero, Vukica; U Apatinu bez posla ostalo 1000 radnika,

Politika, 21. 4. 2009.

[25] Ibidem.

[26] Đ. K; Izvoz manji za 40 odsto, Danas, 16. 3. 2009.

[27] Dopisnici Blica, Likvidacija pet vojvođanskih preduzeća; Blic, 21. 4. 2009.

[28] Tanjug, Medela povećava proizvodnju za 50%;.

[29] Koprivica, Petko; U Vitalu otkaz za još 223 radnika; Politika, 5. 11. 2008.

[30] Kovačev, Dušan; Zrenjanin - trajno zaustavljanje perspektive;

NSPM, 9. 12. 2009.

[31] Zlatić, Ivan; Srpski evropejci, radnici, privatizacija i mali akcionari

(slučaj zrenjaninskog šinvoza); Borba, 18. 2. 2009.

Noam Čomski zabrinut za sudbinu radnika šinvoza, Beta, 11. 3. 2009.

Kovačev, Dušan; Šinvoz – zrenjaninska sramota Vojvodine; NSPM 19. 3. 2009.

[32] Stupar Lj; Novi menadžment spasava GIK od stačaja; Građanski list, 25. 8. 2008.

Vorkapić S, Poslovi za 15 mioliona evra; Građanski list, 24. 11. 2008.

Nedeljkov, M; Privatizacija donela krah, Pres, 24. 1. 2009.

Prijava protiv direktora GIK Banat zbog utaje poreza; Beta, 12. 2. 2009.

M. P, Građevinari najavljuju štrajk; Danas, 6. 3. 2003;

Balaban, Ž, Radnici bez plate a preti im zatvor; Dnevnik, 10. 3. 2009.

Stupar, Ljiljana; Predsednica sindikata otpuštena zbog štrajka. Blic, 22. 4. 2009.

[33] Pašić, Slobodan; Leče se od tranzicije; Večernje Novosti, 22. 4. 2009;

 Stupar, Ljiljana; Privreda skoro zamrla; Blic, 23. 4. 2009.

[34] Elemirska fabrika kaučuka zaustavila rad, RTV, 8. 5. 2009.

[35] Ibidem.

[36] Dug za Vojvodinavode iz budžetske rezerve; Građanski list, 4. 5. 2009.

[37] Fabrika vode u Zrenjaninu na dugom štapu; RTV, 1. 2. 2009.

[38] Zelenaške kamate Voda Vojvodine, Večernje Novosti, 12. 4. 2009.

[39] Nikolić, dr Dobrivoj; Srbi u Banatu, odr. Vodne Zadruge, str. 362-363; Novi Sad 1941.

[40] Otpušteni livci tužili „Le belije“, RTV, 13. 11. 2008;

[41] Slaba ponuda na sajmu zapošljavanja u Kikindi; RTV, 26. 3. 2009;

[42] Miletin, Silvija; Uzurpiranje državnih parcela; Politika, 11. 4. 2009;

[43] Janjić, Milena; Latifundisti sa imidžom biznismena, Poljopartner, 3. 9. 2009;

Laketić, Milan; Novi panonski grofovi, Politika, 14. 11. 2006.

[44] Poljoprivrednici srednjeg ranga koji su prema statusnom pravu Kr. Ugarske po osnovu veličine zemljoposeda i realizovanjem plaćanja pmovinsko-poreskog cenzusa ostvarivali određene komunalne privilegije, kao što je na pr. Pravo prečeg zakupa, učešće u samoupravnim organima vlasti, mirovnim sudovima itd. Tokom dvadesetog veka „virilac“ je bio sinonim bogatog seljaka koji je imao više od sto kj zemlje u vlasništvu.

[45] Stajić, Vasa; Velikokikindski dištrikt, 1776-1876, Novi Sad 1950. Zbog izneverenih očekivanja paora u vezi zakupa poljoprivredne zemlje u javnom vlasništvu, 1777. godine je čak podignuta buna u Severnom Banatu: Rajkov, Milivoj; buna u Vranjevu, Kikinda 1959.

[46] M.J; Babi-banat otvorio fabriku čokolade; Danas, 20. 3. 2009.

[47] Proizvođači mleka optužuju Salford; SEEBIZ, 19. 1. 2008; Gluščević S; Mleko u prahu će nas pretvoriti u pepeo; Dnevnik, 11. 4. 2009.

[48] Čupić, Aleksandar, Vršac ostaje slepo crevo, Blic, 13. 4. 2009.

[49] Jovanović, J; Zemljoradnici Vojvodine - iz šupljeg u prazno, Večernje Novosti, 28. 4. 2009.

[50] Dopisnici Blica, Likvidacija pet vojvođanskih preduzeća; Blic, 21. 4. 2009.

[51] Potencijali neobrađene zemlje; B 92, 2. maj 2009.

[52] Dukić, S; Potrošili novac, domaćinstva bez gasa; Blic, 20. 2. 2009.

[53] Jankov, G; Zaposleni najavljuju štrajk u Titel brendu, 14. 12. 2008.

[54] Tri palanačka preduzeća na sudskoj prodaji dokraja godine; Blic, 6. 5. 2009. godine.

[55] Mirić, Slobodan; Bez posla ostalo 5000 radnika; Blic, 17. 3. 2009;

[56] U Bačkoj palanci oko 2000 hektara zemlje u zakup, RTS 7. 5. 2009.

[57] Posla ima a niko ga neće, B 92, 22. 4. 2009.

[58] Mirić, S; Za stan u Novom Sadu kupuju tri u Palanci; Blic, 16. 3. 2009.

[59] Prevarant, Kurir, 21. 3. 2009; Mirić, S; Lažni predstavnik EU ojadio Vojvođane; Blic, 21. 2. 2009.

[60] Mirić, S; Predsednik deli novac klubovima mimo saveza; Blic, 7. 3. 2009.

[61] I u novom sadu štrajk sindikalaca

[62] U albusu 70 radnika tehnološkivišak, RTS, 11. 12. 2009.

[63] D. Ig, Čašom žuči na gradsku vlast; Građanski list, 12. 5. 2005.

[64] Bebić, Una; Teret pada na opštine; Večernje Novosti, 12. 4. 2009.

[65] Slatinac, J; Pećinačka oaza u globalnoj krizi; Politika, 12. 3. 2009.

[66] Popov, Vesna; Vojvođanski autoprevoznici pred Vladom Srbije; RTV, 8. 5. 2009.

[67] Ibidem.

[68] SRS-obnova vojvođanske skupštine luksuz; RTV, 4. 5. 2009;

[69] Sindikati upozoravaju - sve lakše do otkaza; RTV 13. 12. 2009.

[70] Dopisnici Blica; Padaju od posla u strahu od otkaza, Blic, 23. 3. 2009.

[71] Ibidem.

[72] Dopisnici, Kupili stanove i lokale, a zgrade u korovu; Blic, 24. 3. 2009.

[73] Dopisnici Blica, Gradonačelnici već sustigli direktore, Blic Vojvodina, 29. 4. 2009.

[74] Agrarni budžet rebalansom smanjen za 40%, Biznis, 24. 4. 2009. 

[75] Pavlović, Branko; Luka Beograd i druge priče; NSPM, 9. 5. 2009.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner