Početna strana > Rubrike > Politički život > Ministarstvo za Fejsbuk u procesu racionalizacije
Politički život

Ministarstvo za Fejsbuk u procesu racionalizacije

PDF Štampa El. pošta
Mladen Đorđević   
ponedeljak, 22. februar 2010.

Školski sistem Srbije se već duži niz godina nalazi u neprestanim izmenama, i teško je i nabrojati sve reforme koje su protutnjale našim učionicama. Rezultati promena su, nažalost, često daleko od predviđenih, a nivo znanja učenika i položaj zaposlenih se konstantno pogoršavaju. U težnjama za usavršavanjem prosvete uglavnom se nekritički povodilo za pedagoškim "modnim" trendovima u svetu, dok su mere koje su školske vlasti preduzimale često bile nejasne, neodgovarajuće i teško primenljive. Na isti način započela je i racionalizacija radnih mesta, koja je već na samom početku pokazala loše rezultate, najviše zbog nelogično postavljenih uslova koji su onemogućili masovniji dobrovoljni odlazak prosvetnih radnika u penziju.

Bez pravog plana i programa

Pored brojnih slabosti, obrazovni sistem u Srbiji opterećen je viškom zaposlenih, koji se prema nekim procenama kreće i do više hiljada. Mreža škola u Srbiji, stvorena tokom socijalizma je u međuvremenu postala vrlo neracionalna, pošto 66,2 % škola čine male seoske četvorogodišnje škole, koje školuju deset odsto učenika, dok ostalih 34% škola obrazuje ostalih 90%. Na plate zaposlenih odlazi oko 95% od previđenih budžetskih sredstava namenjenih prosveti, zbog čega se gradnja novih, renoviranje starih školskih objekata, kao i ostvarivanje programa za unapređenje nastave uglavnom izvodi uz pomoć donacija i kredita. Donatori, međutim, ističu da ne žele da finansiraju neracionalnu i nefunkcionalnu školsku mrežu, zbog čega je Srbija primorana da krene u projekat racionalizacije školstva.

Stručnjaci Svetske banke i MMF-a su prošle godine uradili analizu školskog sistema u Srbiji i zatražili racionalizaciju, koja uključuje smanjivanje mreže škola i opstajanje (po njihovoj proceni) optimalnog broja odeljenja i optimalnog broja zaposlenih u prosveti. Prema tim sugestijama, između ostalog, učenici osnovnih škola bi trebalo da budu koncentrisani u razredima od najmanje 30 đaka, dok bi srednje škole imale nešto manje učenika. Škole sa malim brojem učenika bi trebalo da budu ugašene, dok bi đacima trebalo da bude obezbeđen prevoz u druge škole.

Pošto od navedenih institucija zavisi ne samo školstvo već i celokupna srpska država, koja prema sporazumu sa MMF-om ima obavezu da smanji broj zaposlenih u javnom sektoru, dalo se za očekivati da će želje finansijera biti ispunjene. Reformu po receptu Svetske banke ipak nije lako izvesti, jer će ona za mnoge prosvetne radnike značiti gubitak posla, tako da su nadležni oprezno krenuli u veliko spremanje školskog sistema. O racionalizaciji se uveliko govorilo još pre početka ove školske godine, ali nikakve mere nisu preduzete, dok je ministar prosvete Žarko Obradović u proteklom periodu isticao da Ministarstvo prosvete „priprema projekat koji neće podrazumevati otpuštanje radnika i rezove koji bi doveli u pitanje čitav obrazovni sistem“. U međuvremenu su obavljene konsultacije sa sindikatima da bi početkom januara ministar najavio ponovni početak racionalizacije za februar. Prema planu, ceo proces bi trebalo da se odvija u "nekoliko koraka“, od kojih je prvi dobrovoljno prijavljivanja zaposlenih za odlazak u penziju. Škole su do 5. februara trebalo da obave anketiranje zaposlenih, a do 8. februara Ministarstvu prosvete dostave spiskove zaposlenih koji žele da napuste radno mesto uz socijalni program. U dogovoru sa prosvetnim sindikatima predviđeno je da zaposleni koji odlaze bez ispunjenih uslova za penzionisanje dobiju nadoknadu od 200 evra po godini staža, a zaposlenima koji ispunjavaju jedan od uslova za penziju namenjena je otpremnina u visini od 6 bruto prosečnih plata.

Nakon ankete po školama, ispostavilo se da se za dobrovoljni odlazak prijavilo svega 210 zaposlenih, i to najviše nenastavnog osoblja, a samo 20 učitelja i 13 nastavnika. Neuspeh prvog kruga racionalizacije izazvan je najpre time što je prema zahtevu Ministarstva finansija naknadno odlučeno da se radno mesto zaposlenog koji se izjasnio za prestanak radnog odnosa ukida. Zato je zabranjen prijem novih zaposlenih, a takođe i preraspodela časova, dok je direktorima škola naloženo da mogu da daju saglasnost na odlazak zaposlenog samo ukoliko to ne remeti nastavu. Posebno nepovoljna po prosvetne radnike je odredba po kojoj oni koji odu sa otpremninama nemaju pravo na novčanu naknadu od Nacionalne službe za zapošljavanje, a time ni zdravstveno osiguranje. Zbog ovako nepovoljnih uslova mnogi koji su želeli da daju otkaz uz otpremnine to nisu ni mogli da učine, niti su to mogli da im dozvole direktori, jer bi imali veliki broj odeljenja bez predavača. Neuspeh prvog kruga racionalizacije nije međutim izazvao nikakvo uzbuđenje nadležnih. Pomoćnik ministra prosvete Zoran Kostić je u medijima ocenio da racionalizacija nije propala, jer, kako je rekao, "nismo ni očekivali da se prijavi veći broj, pod uslovima sa kojima smo izašli pred prosvetne radnike“. Prema ministru Obradoviću, racionalizacija je propala što „zaposleni nisu bili dovoljno informisani i što se tražilo ukidanje radnog mesta“.

Sindikati ogorčeni na ministarstva

Reagovanje nadležnih iz ministarstva pokazalo je da su neuspeh prvog kruga racionalizacije i očekivali, što je izazvalo oštre reakcije prosvetnih sindikata, koji su optužili nadležne da plan racionalizacije i ne postoji. Sindikati smatraju da se racionalizacija svela na predstavu, a Sindikat obrazovanja Srbije saopštio je da je „Ministarstvo finansija napravilo tešku opstrukciju dogovora i obezvredilo sve napore da se sa procesom racionalizacije uopšte počne“. SOS je takođe u svojoj izjavi naveo da je „jasno posle svega da je racionalizacija u prosveti samo zamajavanje i da se to radi samo zbog obećanja Svetskoj banci i MMF-u.“ Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije saopštila je da u socijalnom programu Ministarstva prosvete, odnosno Vlade Republike Srbije “nema ni s od socijalnog programa, kao uostalom ni s od stimulativnih otpremnina”, a da Ministarstvo nije ni imalo plan racionalizacije. Slične reakcije mogu se čuti i u Sindikatu prosvetnih radnika Vojvodine, Forumu beogradskih gimnazija i Forumu beogradskih osnovnih škola.

Sindikalci su na ranijim pregovorima oko racionalizacije tražili da se dobrovoljni odlazak radnika finansira iz posebnih fondova, a Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije je insistirala da se racionalizacija obavi primenom svih mera istovremeno. Prema njihovom planu, potrebno je izvršiti racionalizaciju mreže škola, utvrditi broj nestručnih nastavnika, početi rad na obrazovanju odraslih, a svi koji su ispunili uslove za penziju treba da odu iz sistema, uz obezbeđena sredstva za socijalni program. Pravog socijalnog programa, kako se videlo, nije bilo, već je prosvetarima data ponuda koju gotovo niko nije mogao da prihvati. Nakon prvog kruga, sindikati a i Ministarstvo prosvete zatražili su da se akcija dobrovoljnog penzionisanja nastavi do kraja godine, uz dozvolu Ministarstva finansija da se dozvoli preraspodela časova na nastavnike koji ostaju u sistemu. Pitanje je međutim da li će Ministarstvo finansija imati sluha za ovaj zahtev, jer on podrazumeva probijanje budžeta, a zbog izričitog zahteva ovog ministarstva i odlučeno je da se radna mesta za one koji su otišli ukinu.

Ukidanje viška odeljenja i radnih mesta

Čini se, međutim, da nadležne pitanje dobrovoljnog odlaska mnogo i ne brine, jer ko ne ode dobrovoljno, otići će kad mu se ukinu odeljenja, i to verovatno bez socijalnog programa. Naime, predviđeno je da se od juna pa do polovine avgusta sprovede racionalizacija broja odeljenja u školama, odnosno da se sprovede ukidanje manjih i stvaranje većih od 25 i više učenika. U Srbiji trenutno ima više od 4.800 odeljenja sa manje od 15 đaka, a prema rečima ministra Obradovića, jedan broj tih odeljenja ostaće zbog geografskih i demografskih razloga ili zbog poštovanja etničke posebnosti. Međutim, mnoga odeljenja će biti ukinuta, a takođe se planira povećanje fonda časova za pojedine predmete, što će sve dovesti do velikog broja tehnoloških viškova i verovatnog otpuštanja velikog broja prosvetara. To je potvrdio i ministar u nedavnom intervjuu Politici. Tom prilikom on je naveo da „o tehnološkim viškovima i eventualnom otpuštanju možemo govoriti tek kada se završi i drugi veliki posao koji nas čeka“. Drugi deo plana racionalizacije, međutim, izgleda da ne podrazumeva socijalni program, a ministar je u vezi sa tim objasnio „da će se videti da li će država biti u situaciji, i na koji način, da pomogne višku zaposlenih“.

Povodom „drugog kruga“ racionalizacije očigledno ne postoje jasne informacije, a nejasnoće samo pojačavaju strah prosvetnih radnika od gubitka posla. Mnogi će takođe izgubiti posao i posle trećeg koraka „reforme“, koja podrazumeva ukidanje škola sa malim brojem đaka, koje se uglavnom nalaze na selu. Oko 200 škola u Srbiji ima manje od deset đaka, a u 3.611 odeljenja četvorogodišnjih škola zajedno sede đaci od prvog do četvrtog razreda. Stručnjaci zato procenjuju da će racionalizacija školske mreže najviše pogoditi sela, a seoski učitelji i nastavnici koji preostanu takođe će biti dodatno ugroženi plaćanjem nastavnika po glavi učenika, što predviđa novi Zakon o obrazovanju. Obrazovanje seoskog stanovništva u Srbiji inače je zapostavljeno, a kvalitet obrazovanja na selu je znatno slabiji nego u gradu, što pokazuje i statistika, jer deca sa sela ostvaruju rezultate koji su tek na polovini republičkog proseka. Uz to, seoske škole su slabo opremljene učilima i knjigama, a mnogi nastavnici, da bi ispunili propisanu normu časova, dnevno optrče nekoliko škola i desetina kilometara. Poraznu sliku obrazovanja na selu pružio je i nedavni izveštaj Odbora za obrazovanje SANU, čiji podaci govore da čak 36,3 odsto stanovnika sela i prigradskih naselja nema završenu osnovnu školu, dok 28,7 procenata ima samo osnovnu školu. To znači da 65 odsto stanovnika sela nema nikakvo profesionalno obrazovanje, a tipičan je primer druge najveće opštine u Srbiji – Sjenice, u kojoj 44 odsto seoskog stanovništva nema osnovnu školu. Pri tome su uslovi u seoskim školama ponekad očajni, i dok u Beogradu razmišljaju o informatici i učenju putem „Fejsbuka“, u mnogim seoskim školama nema odgovarajućeg grejanja, toaleta, čak ni vode iz vodovoda. U isto vreme, iako je strategija razvoja obrazovanja uslov za ulazak u EU i pristupanje fondovima za razvoj školstva, u Odboru za obrazovanje SANU tvrde da u Ministarstvu prosvete nijedan čovek nije zadužen za problem obrazovanja seoskog stanovništva.

LondonParizKubaSrbija

Činjenica je i da zbog politike zapošljavanja, migracije stanovništva i manjeg broja dece postoji višak prosvetnih radnika. Međutim, početak racionalizacije pokazao je već na početku da se, umesto jasnog i kvalitetnog programa, nude rešenja koja su u startu dovela do novih problema. Najteže posledice po obrazovanje i budućnost ionako neobrazovanog stanovništva najavljena racionalizacija će ostaviti na selu, ali, za to izgleda malo ko, odnosno niko ne brine. Početak procesa racionalizacije pokazao je svu neorganizovanost i indolentnost prosvetnih vlasti, a o njihovom radu (i sposobnostima) govori i nedavno iznet podatak da Ministarstvo prosvete duguje studentima na ime neisplaćenih školarina, stipendija i kredita više od 383 miliona dinara. Samo na ime školarina za studente sa više od 48 poena Ministarstvo je dužno 225 miliona dinara, i zato su pojedini fakulteti i više škole svesno kršili zakon i tim studentima naplaćivali školarinu, jer, kako su objasnili, „na drugi način nisu uspeli da plate sve prispele račune. U Ministarstvu su uzvratili da „studenti ne treba da brinu jer će im novac „kad-tad biti vraćen“, a novac nije uplaćen pošto je potrošen ceo budžet za 2009. godinu, tako da se čeka da pristignu nova budžetska sredstva.[1]

U isto vreme dok se studentima uzima novac, ministar prosvete je stigao da najpre putuje u London, a onda u Pariz na promociju projekta „Korišćenje Fejsbuka u nastavi". Zatim je nedavno odleteo na Kubu, gde je, u okviru sedmodnevnog boravka, prisustvovao Sedmom međunarodnom kongresu o visokom obrazovanju. Kako je na sajtu Ministarstva prosvete saopšteno, centralna tema Kongresa bila je „Univerzitet za bolji svet“ a na njemu je razgovarano „o ključnim pitanjima poboljšanja nastave u visokom obrazovanju.“.

Ne zna se da li je ministar na kongresu objavio verovatno neviđenu praksu da studenti kreditiraju državu, ali je ipak uradio nešto korisno, jer je potpisan Sporazum o programu saradnje između Ministarstva prosvete Srbije i Ministarstva visokog obrazovanja Republike Kube“.[2] S obzirom na to da je Srbija u mnogim oblastima sada vrlo slična Kubi, mora se priznati da je izabrana prava zemlja za saradnju, jer ta siromašna i izolovana zemlja ima jedan od najboljih obrazovnih sistema u Južnoj Americi. Kad je već potpisan sporazum, možda naše prosvetne vlasti od Kubanaca nauče kako da se izvrši racionalizacija i kako da se sa malo novca organizuje uspešan i kvalitetan školski sistem, umesto što se u Parizu razmeću projektom upotrebe „Fejsbuka“ u nastavi, u zemlji gde 36% stanovništva nema završenu osnovnu školu. Ako već neko treba da nam bude mentor kad već ne možemo sami, onda je bolje da nam u obrazovanju to budu Kubanci nego MMF i Svetska banka.


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner