Početna strana > Rubrike > Politički život > Otvoreno pismo javnosti
Politički život

Otvoreno pismo javnosti

PDF Štampa El. pošta
Mlađan Dinkić   
petak, 12. decembar 2008.

Kao veliki borac i optimista, trudim se da svaki državni zadatak koji sa svojim timom preuzmem uradim najbolje što mogu za Srbiju.1 Međutim, za uspeh bilo kog državnog projekta potrebna je pre svega podrška u zemlji. Primera radi, podsećam na uspešnu prodaju Mobtela norveškom Telenoru za iznos od preko 1,5 milijardi evra, koja je budžetu Srbije uz još neke druge uspešne privatizacije donela rekordan višak od 2 milijardi evra, što je omogućilo pokretanje Nacionalnog investicionog plana, otplatu dela spoljnog duga i značajan rast plata u zdravstu, prosveti i drugim delatnostima. To je rezultat koji je moj tim postigao kada smo imali punu političku podršku za profesionalni rad.

Pregovore o ugovorima koji bi regulisali realizaciju energetskog sporazuma sa Rusijom prihvatio sam u veri da mogu da izvučem maksimum za svoju zemlju i da ću za to imati punu podršku kolega iz Vlade i javnosti. Međutim, tokom pregovora sam shvatio da mi je naša strana prva uskratila podršku. Svako moje insistiranje na zaštiti srpskih interesa prvo je dočekivano na nož u Srbiji. Umesto podrške, dobio sam prljavu kampanju u medijima. Što sam jače insistirao na odbrani interesa Srbije, to je medijski linč bio sve jači. Izlazilo je sve više negativnih i neistinitih tekstova o meni i mojim saradnicima.

Ipak, svi ti napadi i uskraćivanje domaće podrške nisu me obeshrabrili. Naprotiv, dali su mi jači motiv da se još više borim za interese Srbije. Kao što je poznato, odlukom parlamenta, Srbija je prihvatila ruski predlog da radi izgradnje magistralnog gasovoda kroz Srbiju i modernizacije skladište gasa u Banatskom Dvoru, proda NIS bez tendera - direktnom pogodbom. U tom smislu, srpski pregovarački tim je 31.10.2008. jedinstveno predložio ruskoj strani model ugovora, kojim bi se u skladu sa energetskim sporazumom istovremeno potpisali ugovori za sva tri projekta pojedinačno, uz pravne i finansijske garancije za njihovo izvršavanje u praksi. Međutim, Rusi danas prihvataju da potpišu samo jedan obavezujući ugovor, o kupovini NIS-a, s obrazloženjem da će tek za dve godine sigurno znati da li će se uopšte graditi gasovod Južni tok. Oni predlažu da se odmah potpiše samo ugovor za NIS i neobavezujući papiri za ostala dva projekta. Međutim, ako potpiše samo ugovor za NIS, Srbija gubi bilo kakve finansijske i pravne garancije da će ikada dobiti magistralni gasovod. Zabluda je da nam te garancije pruža sam energetski sporazum – on ne predviđa nikakve rokove za izgradnju gasovoda kroz Srbiju i modernizaciju Banatskog dvora. U duhu je sporazuma da se npr. gasovod izgradi i 2152. godine, ukoliko se drugačije ne precizira obavezujućim ugovorom. Dakle, ruska strana želi NIS odmah, ali ne želi da potpiše obavezujući ugovor kojom se Srbiji garantuje izgradnja magistralnog gasovoda, zbog koga je uostalom i potisan čitav energetski sporazum. Najveći paradoks je što se zapravo ruska strana ne pridržava energetskog sporazuma, a da za to pokušava, uz svesrdnu pomoć dela naše javnosti, da okrivi Srbiju.

Danas je Vlada Srbije odbila ranije utvrđeni predlog pregovaračkog tima da se u daljem toku pregovora insistira na istovremenom potpisivanju sva tri obavezujuća ugovora – za NIS, gasovod Južni tok i skladište Banatski dvor. Istovremeno, 11 članova Vlade (2 su bila uzdržana) je odbilo i alternativni predlog Ministarstva ekonomije, da se u slučaju potpisivanja ugovora samo za NIS, insistira na tome da se Gaspromu odmah prenese u vlasništvo 25% akcija NIS-a, uz zadržavanje većinskih upravljačkih prava u rukama Srbije, dok bi mu preostalih 26% akcija bilo preneto tek nakon potpisivanja obavezujućeg ugovora o izgradnji gasovoda, dakle za dve godine. Po mišljenju mog tima, samo u tom slučaju bi Srbija osigurala jedinstveni paket koji proizlazi iz energetskog sporazuma. S obzirom na to da su naši predlozi odbijeni, odlučio sam da se zajedno sa svojim timom povučem iz pregovora, jer nemamo podršku u zemlji da uradimo najbolje za Srbiju, a Srbija nema čvrste pravne i finansijske garancije da će dobiti magistralni gasovod. Odgovornost za ekonomske posledice nove pregovaračke platforme, moraće da preuzme neko drugi.


1. Potpredsednik Vlade Srbije i ministar ekonomije Mlađan Dinkić povukao se sa mesta predsednika Radne grupe za vođenje pregovora sa Gaspromom oko zaključenja ugovora kojima bi se realizovao energetski sporazum sa Ruskom federacijom u oblasti gasne i naftne privrede. Državni sekretar Nebojša Ćirić povukao se sa mesta šefa tehničkog pregovaračkog tima, a Branislav Zec, izvršni direktor Agencije za privatizaciju, povukao se sa mesta člana tehničkog pregovaračkog tima. Povodom toga, Mlađan Dinkić uputio je otvoreno pismo javnosti.[^]