Početna strana > Rubrike > Politički život > U susret nevladinoj vladi
Politički život

U susret nevladinoj vladi

PDF Štampa El. pošta
Dragan Milosavljević   
četvrtak, 09. april 2009.

Niko nije pokušao da dovede u vezu prezaduženost naših komšija Mađara sa činjenicom da ova zemlja „dekretom“ poverilaca dobija novu vladu pod ingerencijom zelenaša u MMF. Ako se sada uzme u obzir najava da će svetski lihvar – Međunarodni monetarni fond, odlukom samita u Londonu, dobiti na raspolaganju 1.000 sveže naštampanih milijardi dolara jasno je unajmanje jedno. Tehnologiju tomahavka, isprobanu na Balkanu, smenjuje bombardovanje posrnulih malih ekonomija pozajmicama bankarskog „milosrdnog anđela“. Otrovni finansijsko politički i ekonomski uslovi, sa nešto odloženim dejstvom, biće efikasniji od NATO projektila.

Ne radujmo se novim revizijama budžeta i novim pozajmicama, pod određenim uslovima. One direktno vode u izumiranje delova populacije nesposobne za produktivan rad. Za preuzimanje pune odgovornosti zbog ovakvog genocida nad građanima vlade naravno nemaju hrabrosti. One su samo servisi ove bankarske neokolonijalne institucije i zato lakonski saopštavaju – to su uslovi „podrške“.

Pravac predstojećih događaja u Srbiji, na bazi iskustava država žrtava MMF-a u Latinskoj Americi, Aziji i Africi, treba prepoznati u pripremama za još jednu pučističku, političku tranziciju. Teško da bi se tu mogli udenuti nekakvi, makar naizgled, demokratski izbori. Za razliku od 9. marta, kada je, u režiji kralja trgova, ostvarivan uslov za udar, kome se nije pridružila vojska, preko 5. oktobra, kada je postignuta kooperativnost generala i delova policije, zajedno sa užim krugom SPS-a, uz ikebanu masa i vatromet opozicije, najzad je, posle političkog udara DS-a od prošlog proleća, bez talasanja, izmanipulisana izborna volja. To upućuje na mogućnost da sledeća vladajuća garnitura čak neće morati da krije čiji je eksponent – da je neka vrsta prinudne uprave svetskih bankara nad Srbijom.

Ulogu spasilaca igraće organizacije koje su se do sada skrivale iza borbe za ljudska i manjinska prava, prava homoseksualaca. Neće morati da se preregistruju kao parlamentarna stranka. Vreme je da nevladin sektor, koji je nakon 5. oktobra izborio diskontinuitet državnosti Srbije i promociju njene isključive krivice za sve ratove, pomogao priznanje Kosova i radi na otcepljenju Vojvodine, prestane da igra ulogu vlade u senci.

Realnih prepreka za to više nema. Parlament je podjednakim naporom opozicije i pozicije diskreditovan. Mediji i ličnosti direktno sponzorisani od Sorosa i nevladinih ogranaka već forsiraju diskreditovanje onih koji su zakomplikovali igru oko Srbije potpisivanjem propusnice za „Južni tok“. Moglo bi se pokazati da se bliži kraj balkanskom fliperu s Tadićem u ulozi kuglice. To najavljuje svojim zaokretom uvek dobro obavešten B92. Osim ako predsednik ne pojača napore u otvaranju dijaloga sa Prištinom i progura snagom 127 koalicionih glasova statut Vojvodine.

Nezahvalno je u ovom trenutku, nemoguće čak, prognozirati tajming novog raspleta tekuće političke spletke čiji su temelji udareni još nasilnim stvaranjem koalicije DS–SPS, a potom cepanjem radikala. Pri tome niko nije zabrinut što smo postali parlamentarna zemlja bez opozicije. Međutim, nagoveštaji da će iz finansijske dubioze biti spasavani samo potpuno privatizovani mediji (specijalni fond, ili možda donacija), ali ne i oni u kojima je država vlasnik, recimo novinska agencija Tanjug, govore da će prvi ešalon ofanzive na Srbiju biti elektronski i štampani mediji kontrolisani spolja od kojih većina već pripada WAZ-u, Ringeru i ostalim anđelima novog svetskog informativnog poretka. Doduše, sami finansiramo RTS, pa se zato ova institucija ponaša diskretnije.

Šta ćemo sa otkrićem da je Draža navodno umro u Evropejcima omrznutoj Rusiji, a Sima Dubajić, Robespjer „balvan revolucije“, navodno najodgovorniji za streljanje hrvatskih ustaša na Kočevskom rogu 1945? Običnim smrtnicima nejasno je ko je autor ove politike koji bi da Brozovu zaostavštinu, uskoro će to biti i „genocid nad Nemcima u Vojvodini“, pretvori u gromobran bez uzemljenja, pri čemu je donji kraj vešto tutnut u ruke srpskog istorijskog nasleđa.

Međutim, izgleda da samo to može da zadovolji ambicije novog rajha i, ako ponovo zatreba, otvori put „opravdano osvetničkim akcijama“ naših olujnih komšija. Upravo svih do jednog u NATO. Na telu tog vojnog dinosaurusa male pameti i još manje moralnosti jedina nepoželjna bradavica u regionu je neutralna Srbija.

Merkelova i Sarkozi su u Londonu shvatili, a u Strazburu na samitu Alijanse izneli ideju. Crnu rupu koju su namerno stvorili najkrupniji bankarski i berzanski spekulanti treba da svojim resursima, robom i radom, popune ne samo male nacije zaduživanjem, stavljanjem pod hipoteku „kuće“, voda i oranica, već i Evropa pod okupacijom NATO, ali i Kina, Rusija, Brazil, Indija. Rešenje je u predlaganju nove svetske, ili uvođenju regionalnih valuta, umesto dolara bez podloge. Ne treba zanemariti ni jačanje vojnog povezivanja u Aziji. Prkosom Čaveza i mudrošću Lule. A mi čekamo nova kazivanja istorije mudraca iz Drenove. Valja i to preživeti. Kao i sve ranije. Vazda na nekom Golom otoku, mada nam je Srbija zelena i plodna.