Početna strana > Prenosimo > Ambasada ili Pentagon
Prenosimo

Ambasada ili Pentagon

PDF Štampa El. pošta
Milan Komar   
sreda, 17. jun 2009.

(Politika 17.06.2009.)

Da pravi prijatelji priskaču kad je najteže stara je istina. Možemo li pod ovu kategoriju dobročinstva, u vremenu zamrznutih ulaganja iz inostranstva, podvesti američki doprinos grinfild investicijama u Srbiji skorim početkom gradnje nove zgrade ambasade u Beogradu, kako nam je tu strogo čuvanu tajnu obelodanila „Politika”.

Ili, u istom rangu, pomoć Srbije Americi da joj ustupi najbolju moguću lokaciju najlepšeg dela srpske prestonice, kompleks takozvanog Maršalata, za gradnju toliko potrebnog novog zdanja ambasade. Jedne, kao što pročitasmo, nesvakidašnje fortifikacije, opasane visokim zidovima, tajnim hodnicima, svemirskim obezbeđenjem i kako će već izgledati. Razumevajući pri tom duboku potrebu prijatelja da se isele iz onako haotične i nebezbedne Ulice Miloša Velikog.

Nuđeni su Amerikancima placevi između Vojne akademije i „Radovog” stadiona, pa na špicu Crnotravske kod Instituta bezbednosti, te na Bežaniji, i to sve pre agresije 1999. Sve su to naši prijatelji odbili da bi željenu poziciju, te, za Srbiju traumatične godine, malo poravnali krstarećim raketama i dopola završili posao oko nove lokacije. Potom je akvizicija željenog placa bila stvar odluke srpskog političko-vojnog vrha.

Devet miliona dolara za 4,5 hektara dedinjskog raja pod platanima i vindzorski negovanim brestovima, ili 15 s našom obavezom da se teren raščisti, ne menja ni za jotu sliku naše bratske spremnosti za pomoć prijatelju u nevolji. „Maršalat”, davno pre agresije iseljen i avetinjski prazan, obrađen je tonama eksploziva da bi, sad oni, pomogli srpskim prijateljima oko uređenja terena.

Šta bi nam gradske vlasti, jureći kriminal u sferi prodaje-poklona-ustupanja gradskog građevinskog zemljišta, mogle saopštiti o ovom slučaju? Kakva je tu tenderska ili aukcijska procedura sprovedena, ko su bili aspiranti na taj plac, koja je minimalna cena za taj kompleks definisana? Konačno, ima li ikakvih papira sem one poluprivatne procene Zavoda za veštačenje grada iz 2003. da ta lokacija vredi 32 miliona dolara?

Možemo li se, javnosti radi, zapitati s kojim namerama je ministar odbrane te iste godine, paralelno sa računicom pomenutog zavoda, formirao i vojnu komisiju za procenu vrednosti te lokacije? Da li je još tada ovo parče zemlje zaveštano Amerikancima ili je sve ovo što isplivava samo šegačenje sa zdravom srpskom pameću?

Raduje li nas ili možda plaši „Politikin” dopisnik potanko nam objašnjavajući sadržaj „američkih dvora”, navodeći hiljade kvadrata, različite sadržaje, visine zidova, marince i šta sve ne. Kako su samo dobro prošli generali iz naseobine zvane Cvećara dva koju je, usred one afere o nelegalnim stanovima, aktuelni državno-vojni vrh bio čvrsto rešen da iseli i tu smesti jurišni odred marinaca projektovan za obezbeđenje „balkanskog Pentagona” – u šta će se, de fakto, pretvoriti ova milozvučna odrednica „američki dvori”.

Nema sumnje da će nova ambasada, navodi se dalje, biti dobar sused svom okruženju i to ne samo po spoljašnosti (zidovi od tri metra i dobrosusedstvo?), već i po ostalom!? Da – tu su naslednici virtuelne dinastije, muzikanti s južne pruge i Vojska Srbije – sve osvedočeni i zakleti prijatelji vodeće svetske demokratije.

Kakva je to dalekovidost „Politikine” novinarke koja nas u eseju o savršenom spoju ambasade sa lokalnom arhitekturom, o kovanom gvožđu kao elementu konzularne ograde, o toaletima bez vode kao najnovijeg izuma preuzetog od Nase, savršeno nepotrebno informiše o tome kako će „Politika” biti gost na svečanom presecanju vrpce tamo negde 2011!

A onima, kojima je stalo do poređenja srpskih čudesa, kalkulacija, praćenja rokova gradnje i sličnih zanimacija neka posluže aktuelne informacije da će balkanski Pentagon u evro koštati koliko i most preko Ade.

Autor je vojni komentator