Početna strana > Prenosimo > Beograd i Priština treba da traže praktična rešenja
Prenosimo

Beograd i Priština treba da traže praktična rešenja

PDF Štampa El. pošta
DŽenifer Braš   
nedelja, 27. decembar 2009.

(Politika, 27.12.2009)

Na samom početku razgovora otpravnica poslova u američkoj ambasadi DŽenifer Braš je sa zanimanjem pogledala fotografije glavnih urednika „Politike“ iz proteklih stotinak godina i naglasila da je već decenijama redovan čitalac „Politike“ i da veoma ceni naš list.

Razgovor koji smo vodili simbolično je predstavljao rekapitulaciju protekle godine, koju su mnogi analitičari označili kao godinu preokreta posle gotovo dve decenije. Na pitanje kako ocenjuje razvoj odnosa naših dveju zemalja, Braš je podsetila da saradnja između SAD i Beograda, kao glavnog grada, datira od 1881. godine. „Dakle, kada kažemo da poslednjih nekoliko godina imamo napete odnose, to nije pravi primer, jer naša saradnja postoji 128 godina. Ti napeti odnosi su više anomalija nego što su pravilo u našim odnosima“, zaključila je otpravnica poslova.

Šta smatrate glavnim razlozima poboljšanja odnosa naših dveju država?

Prvo želim da odam priznanje Vladi i predsedniku Borisu Tadiću, jer svi znamo koliko je 2008. bila teška godina za sve, a naročito za odnos Srbije i SAD. Napomenuću samo da je naša ambasada tada bila spaljena, da je tragično stradao mladić u tom požaru, da smo porodice Amerikanaca morali da iselimo na nekih mesec dana. Slike zapaljene ambasade su obišle čitav svet i opet smo imali one ružne scene koje su nam se vratile. Ne zaboravimo da se to desilo pre samo dve godine. Zato odajem priznanje predsedniku Tadiću što je u tom periodu, uprkos svim lošim emocijama koje su tada bile jako izražene, uspeo da, kao pojedinac, ali i sa svojom koalicijom, tri puta osvoji izbore: predsedničke, parlamentarne i lokalne. To je odavanje priznanja čoveku, ali i njegovoj viziji kako treba da izgleda Srbija.

Kada je u pitanju odavanje priznanja za poboljšanje odnosa između Srbije i SAD, na prvom mestu je predsednik Tadić. Želim takođe da odam veliko priznanje i našem bivšem ambasadoru Kameronu Manteru, koji je kao visoki profesionalac Stejt departmenta uprkos poteškoćama u tom teškom periodu uspeo da sarađuje sa relevantnim snagama u Srbiji, gradi te odnose i vrati ih na pravi put. Takođe izražavam zahvalnost i priznanje osoblju ambasade, kako Amerikancima tako i Srbima, koji su i za vreme tog osetljivog perioda nastavili da rade na izgradnji srpsko-američkih odnosa.

Odnosi između naše dve zemlje su opterećeni ružnim slikama: paljenjem američke ambasade, ali i NATO bombardovanjem Srbije 1999. Mislite li da je zajednički rad Nacionalne garde Ohaja i naše Vojske na obnovi škola po Srbiji put kojim će se unaprediti naši odnosi?

Upravo je državni program partnerstva koji postoji između Ohaja i Srbije od 2006. pravi primer za to. Saradnja između Ministarstva odbrane Srbije i Nacionalne garde Ohaja ne uključuje samo odnos između dve vojske nego sve više i odnos vojske prema civilima, a mi bismo želeli da takvu saradnju uspostavimo i između građana Ohaja i Srbije. Ja sam iz Ohaja i bilo mi je veliko zadovoljstvo da prisustvujem zajedničkom projektu renoviranja škola i obdaništa tokom leta, čime smo želeli da poboljšamo uslove obrazovanja dece u nerazvijenim sredinama. Bila mi je čast da prisustvujem poseti predsednika Tadića Ohaju u septembru i sastancima sa guvernerom, komandantom Nacionalne garde i poslovnim ljudima. Potencijal mogućih aktivnosti sa državom Ohajo je veliki i dobrodošle su ideje i sa srpske i sa američke strane kako da ovu saradnju proširimo.

Kako SAD vide Srbiju: kao neutralnu ili članicu NATO?

Naravno, to je odluka koju Srbija sama treba da donese. Kao zemlja koja je NATO članica i koja snažno podržava transatlantsko partnerstvo, a imajući u vidu regionalne pokazatelje, smatramo da bi članstvo u NATO bilo dobro za Srbiju i da bi imala brojne koristi. Ovo je samo naše mišljenje a vi sami odlučujete kako vidite sopstvenu bezbednosnu strategiju u budućnosti.

Da li mislite da to što Srbija ima velike dileme oko članstva u NATO-u može negativno da utiče na naše odnose?

Ne. Treba naglasiti da mi podržavamo i aktivnosti Srbije ka članstvu u EU, i aktivnosti u programu Partnerstvo za mir. Ponavljam da je, što se tiče članstva u NATO, to odluka koju Srbija treba sama da donese.

Ipak, ukoliko bi Srbija želela da zadrži neutralnost?

Vlada treba da definiše šta podrazumeva pod neutralnošću. Meni lično to još uvek nije jasno. S druge strane, članstvo u NATO-u daje jasnoću, pruža jasan koncept, to je proširenje multilateralnih odnosa.

Na koji način SAD podržava Srbiju na putu ka EU i u čemu se ogleda američki uticaj na partnere u EU?

Mi nismo članica EU i ne pokušavamo da utičemo na odluke naših evropskih partnera. Međutim, oni jesu naš najbliži partner u svetu i veoma nam je važno šta misle, kao što je i njima bitno kakav stav mi imamo prema određenoj temi. I EU i SAD smatraju da Srbija treba da preduzme potrebne korake kako bi se pridružila EU. Naravno, puno toga treba da se uradi, puno teških odluka da se donese, da se afirmiše mentalitet da Srbija treba da zauzme mesto u EU koje joj pripada. Nekoliko pozitivnih stvari je do sada već urađeno: vizna liberalizacija i Prelazni trgovinski sporazum, što su sve obećanja koja je predsednik Tadić dao u svojoj predizbornoj kampanji 2008. godine. Ali, sve to nije bilo lako postići, bilo je potrebno mnogo rada i mnogo razumevanja od strane naših srpskih i evropskih partnera. A mi smo bili tu da podržimo, podstaknemo i ohrabrimo da do toga na kraju dođe.

Koliko ima istine u povezivanju posete potpredsednika SAD DŽoa Bajdena Srbiji i kasnijih žustrijih koraka ka EU?

S obzirom na to da Srbija 30 godina nije imala posetu tako visokog zvaničnika američke administracije, ono što je imao da kaže o međunarodnim odnosima i politici SAD prema Srbiji – nije moglo da prođe nezapaženo. Smatram da je njegova poseta donela veoma važan preokret u našim odnosima i da je pružila novu nadu ka čvršćoj bilateralnoj saradnji. Mi smo nastavili da radimo na inicijativama koje je potpredsednik Bajden ovde izneo i mislim da će saradnja dobiti nove podsticaje kada u januaru dođe naša nova ambasadorka Meri Vorlik. Ambasadorka Vorlik je naš cenjeni profesionalni diplomata i ja sam veoma počastvovana što ću joj uputiti dobrodošlicu.

Možemo li očekivati da SAD neće tražiti od Srbije da prizna Kosovo i da ne produbljuju teme o kojima se ne slažemo, kako je to rekao Bajden ovde prilikom svoje posete?

Mi ne očekujemo da Srbija prizna Kosovo. Ali svakako očekujemo da Srbija nađe način da sarađuje sa vlastima u Prištini kako bi se našla praktična rešenja za probleme koji pogađaju i jednu i drugu stranu.

Da li verujete da su mogući novi statusni pregovori između Beograda i Prištine posle odluke Međunarodnog suda pravde u Hagu?

Ne.

Šta je prvih pet stvari koje ćete reći o Srbiji novoj ambasadorki Meri Vorlik?

* Prva stvar koju bih istakla je da, pre svega, poštuje Srbiju i srpski narod. To govorim svim našim diplomatama koje dolaze u Srbiju. Bez obzira na razlike koje postoje, ja im uvek kažem da ne donose unapred sudove i da poštuju težak put koji je Srbija prošla poslednjih dvadeset godina.

* Da gleda u budućnost Srbije. Kada govorimo o budućnosti, potencijali Srbije su neograničeni, uključujući geografski položaj, prirodne lepote i samo stanovništvo. Uvek sam zbog toga veliki optimista, nadam se da će Srbija imati dobru budućnost i da će pružati pozitivan doprinos regionu i Evropi.

* Može biti pomalo kontradiktorno, ali ću ipak reći: Beograd je divan grad. Možda sada ne izgleda tako divno (potrebno je malo raditi na njemu da bi lepše izgledao), ali verujem da može da bude prava svetska metropola. Ali pored toga, treba uvek imati na umu da Srbiju ne čini samo Beograd. Predložila bih joj da putuje što više, da upozna različitosti Srbije kako bi bolje razumela ljude koji žive u njoj i istoriju.

* Znajući da ambasadorka Vorlik ima veliko iskustvo u ekonomiji i biznisu, predložiću joj svakako da iskoristi taj svoj potencijal i radi na stvaranju atmosfere koja će biti dobra za privlačenje stranih investicija. Ali ne samo investicija iz SAD, već i iz Evrope, i da neguje i čuva ove koji već postoje u Srbiji.

* Na kraju bih joj savetovala da ne radi previše, nego da uživa u Srbiji i sa njenim građanima.

(Razgovarala Biljana Mitrinović)