Početna strana > Prenosimo > Da li svet može da se zaštiti od "svevidećeg" oka - Snouden je samo odškrinuo vrata
Prenosimo

Da li svet može da se zaštiti od "svevidećeg" oka - Snouden je samo odškrinuo vrata

PDF Štampa El. pošta
Dušan Starčević   
nedelja, 18. avgust 2013.

(Politika, 17. 8. 2013)

U praksi, stvari nisu baš tako jednostavne! Ako pojedinac može ostvariti privatnost u komunikaciji, to otvara mogućnost da takvu komunikaciju ostvare i kriminalci i teroristi

Amerikanci su praktični ljudi. Pre pola veka zamislili su internet kao elektronsku verziju konvencionalnog poštanskog sistema. Komunikacija između korisnika interneta se svodi na razmenu elektronskih poruka. Aplikacija korisnika određuje šta zapravo predstavljaju poruke. Ulogu zgrade pošte sa poštarima, koji razvrstavaju pisma u vreće i koje se potom transportuju preko drugih pošta do odredišnih pošta, dobio je uređaj pod nazivom ruter. Korisnici su sa ruterima povezani pristupnim mrežom, na primer ADSL-om ili KDS-om, a ruteri međusobno telekomunikacionim vezama. I, to je to! Jednostavna, a velika zamisao koja internetu obezbeđuje dominaciju i dugovečnost na tržištu telekomunikacija. Bolji internet se postiže tehnološkim inovacijama u domenu prenosnih puteva i realizacije rutera.

Pored dobrih stvari koje nosi korišćenje interneta, javljaju se i problemi poznati i u konvencionalnim formama komuniciranja. Za papirne dokumente, koji su se intenzivno koristili u međusobnom komuniciranju do pojave interneta, razvijena su odgovarajuća sredstva i procedure koji obezbeđuju zaštitu učesnika u međusobnoj komunikaciji od neovlašćenog uvida u sadržaj poruka koje se razmenjuju, neovlašćenu promenu sadržaja poruke ili uništavanje poruke i odgovarajuće mehanizme za utvrđivanje verodostojnosti naznačenog pošiljaoca poruke.

Internet možemo posmatrati kao javni prostor, na primer autobus gradskog saobraćaja. Ako u autobusu razgovaramo s prijateljem, naša komunikacija gubi svojstvo privatnosti. Ali stvari sa internetom stoje još lošije! Dok smo u autobusu, naš stan je zaključan. Čim smo se priključili računarom na internet, otvorili smo širom vrata svog stana. Postoji realna opasnost da neko sa lošim namerama, a ko se takođe nalazi u mreži, može pristupiti našem računaru, na primer, podacima na disku, koje može pročitati, promeniti ili obrisati. Imajući u vidu da se komandom za brisanje samo označava da neka datoteka nije više aktuelna, uljez je u mogućnosti da pročita podatke za koje smo uvereni da smo ih obrisali. Dakle, podatke je potrebno štititi pre priključenja na internet, tokom komunikacije i nakon isključenja sa interneta. Koliko nas to radi? Čime da to uradimo?

U potrazi za zaštitnim mehanizmima koji nude bezbednu komunikaciju na internetu korišćena su pozitivna iskustva iz prošlosti kakva, na primer, srećemo u radu obaveštajnih službi. Kriptografija je naučna disciplina koja je upravo nastala na rešavanju takvih problema, pa imajući u vidu zahteve korisnika i mogućnosti interneta, nije bio poseban problem razviti odgovarajuće sisteme zaštite. Ovi programi omogućavaju korisnicima interneta privatnost prilikom komuniciranja, bez obzira na to da li je reč o privatnim pismima, poslovnim ugovorima ili medicinskoj dokumentaciji.

U praksi, stvari nisu baš tako jednostavne! Ako pojedinac može ostvariti privatnost u komunikaciji, to otvara mogućnost da takvu komunikaciju ostvare i ljudi koji su u sukobu s legalno organizovanom društvenom zajednicom, na primer, kriminalci i teroristi. Tehnološki napredne države sveta, pre svega SAD, sprečavaju pojavu sistema zaštite koji bi ih praktično onemogućio u vršenju kontrole saobraćaja na internetu. Pred realizatore sistema zaštite podataka postavljen je težak zadatak. Treba da razviju sistem zaštite dovoljno jak da korisnike interneta štiti od napada zlonamernih građana na njihovu privatnost, ali dovoljno slab kako bi službama bezbednosti omogućio uvid u komunikaciju između zlonamernih građana.

Ali, službe bezbednosti samo su vrh ledenog brega zainteresovanih za našu komunikaciju na internetu. Živimo u vremenu u kojem nije teško proizvesti već – prodati. Da bi ljudi iz marketinga mogli valjano da urade svoj posao, potrebno im je zaista mnogo podataka o nama kao potencijalnim potrošačima, o našim interesovanjima, navikama, hobijima, platežnoj moći, skrivenim željama... Internet je dragocen i nepresušan izvor podataka koje stvaramo koristeći pretraživače, društvene mreže, pregledajući sajtove, odgovarajući na postove, pišući blogove. Dobar program za analizu prikupljenih podataka reći će zainteresovanima ne samo što nam je na umu, već i što nam je u podsvesti. Naravno, za naša kretanja po internetu zainteresovani su i ljudi koji se bave kriminalom, krađom naših poverljivih podataka.

Znajući sve to, koliko možete verovati programima koje ćete postaviti u svoj računar, ako ih nemate u izvornom kodu, čak i ako su proizvod poznatih kompanije? O programima koje preuzimamo sa interneta u izvršnom obliku nepoznatih proizvođača da i ne govorimo!

Snouden nam je samo odškrinuo vrata novog vrlog sveta!

(Profesor Univerziteta u Beogradu)