Početna strana > Prenosimo > Mirni dani u protektoratu
Prenosimo

Mirni dani u protektoratu

PDF Štampa El. pošta
Milan Milošević   
petak, 13. maj 2011.
(Vreme)

Kako vlada Republike Srpske obrazlaže odluku o referendumu: OHR iznad Ustava. Odustajanje, povlačenje, odlazak u Ženevu

U Savetu bezbednosti UN-a u utorak 9. maja 2011. od 10:10 do 12 bio je brifing o Bosni i Hercegovini na kome je ponovo naslikana njena složena, po visokom predstavniku UN-a za BiH Valentinu Incku, najdublja kriza od potpisivanja Dejtonsko-Pariskog sporazuma iz 1995.

U čemu se ogleda ta kriza? Najkraće rečeno: u svemu, ali je to teško razabrati od izraza kao što su separatizam i unitarizam koje smo slušali tokom krize bivše SFRJ.

Sedam meseci posle izbora održanih u oktobru 2010. u Bosni i Hercegovini nije formiran Savet ministara BiH, koji ima devet ministara i pet radnih tela. Duži period formiranja vlade bio je samo još u takođe višenacionalnoj Belgiji. BiH nema vladu zato što nije konstituisan Dom naroda u Skupštini BiH koji se sastoji od 15 poslanika, od kojih su dve trećine iz Federacije BiH (petoro Hrvata i petoro Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (petoro Srba), a nije konstituisan zbog krize u Federaciji BiH.

U Federaciji BiH vlada je formirana šest meseci posle izbora, 17. marta 2011. (premijer Zlatko Lagumdžija) posle pregovora vođenih u kancelariji Visokog predstavnika UN-a za Bosnu (OHR). Većinu u FBiH su formirali Socijaldemokratska partija BiH (SDP) i potpisnice platforme te stranke – Stranka demokratske akcije (SDA), Hrvatska stranka prava Bosne i Hercegovine (HSP BiH) i Narodna stranka "Radom za boljitak" – ali bez dve najveće hrvatske stranke HDZ BiH i HDZ 1990. Tome je prethodilo konstituisanje Doma naroda Parlamenta FBiH, koji se sastoji i od 58 poslanika (po 17 iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam iz reda ostalih, Klub poslanika bošnjačkog naroda, Klub poslanika hrvatskog naroda i Klub poslanika srpskog naroda). Skupština Federacije BiH ima inače i Predstavnički dom koji čini 98 poslanika (73 biranih direktno i 25 imaju takozvane kompenzacione mandate).

Sakupljanje napabirčene većine u komplikovanom ustavnom aranžmanu koji štiti kolektivna prava obično stvara probleme. Predsednik FBiH Borjana Krišto i lider HDZ-a BiH Dragan Čović uputili su odvojene zahteve Centralnoj izbornoj komisiji BiH (CIK) za preispitivanje procesa formiranja vlasti u FBiH.

CIK 24. marta 2011. donosi dve odluke i jedan zaključak u kojima kaže da izbor vlade nije legitiman, a da izbori za Dom naroda Federacije BiH nisu održani u svih deset kantona i nalaže zakonodavnim telima Posavskog, Livanjskog i Zapadnohercegovačkog kantona da to odmah urade, kako bi se završio proces izbora delegata za Dom naroda FBiH. Trebalo je da usledi žalba Apelacionom odeljenju Suda BiH, a u vezi sa formiranjem vlade Ustavnom sudu FBiH.

Međutim, 27. marta 2011. visoki predstavnik UN-a za Bosnu i Hercegovinu Valentin Incko suspenduje te dve odluke CIK-a, blokira sve postupke u vezi sa njima, pa i sudske žalbe "dok visoki predstavnik ne odluči drugačije". Incko tvrdi da su dva HDZ-a blokirala izbore delegata iz hrvatskih većinskih kantonalnih skupština, i tako kršeći Ustav Federacije, sprečila formiranje Doma naroda FBiH.

Dragan Čović, lider HDZ BiH, izjavljuje pak da su na direktnim izborima Bošnjaci još jednom (majorizacijom) izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH (ovog puta Željka Komšića), te da je jedino rešenje za Hrvate u BiH formiranje federalne jedinice sa većinskim hrvatskim stanovništvom. U aprilu, dve najveće hrvatske partije u BiH, HDZ BiH i HDZ 1990 u Mostaru formiraju Hrvatsko narodno vijeće, čime demonstriraju svoje nezadovoljstvo odlukom OHR-a. Sedište Federacije BiH je inače u Sarajevu, ali i u Mostaru u kome se nalaze sedišta četiri federalna ministarstva.

Čuju se zahtevi za formiranje trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini (Hrvata u BiH ima oko 570.000).

Direktor za Rusiju, istok i Zapadni Balkan u Evropskoj službi spoljnih poslova, bivši visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak predlaže predsedniku RS Miloradu Dodiku da se predstavnici vlasti iz RS i FBiH nađu i konstituišu Predstavnički dom BiH, pa potom i Saveta ministara BiH. Dodik koji je uslovno podržavao Čovića i HDZ BiH, a Bošnjake sumnjičio za unitarizam i majorizaciju odgovara da ako nema Doma naroda, onda nema ni Parlamentarne skupštine BiH, koja bi konstituisala Savet ministara.

DEJTON 10: Sadašnja vlada RS formirana je, inače, u ustavnom roku, 29. decembra 2010, kada je posle izbora sastavljena većina koju čini Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Demokratski narodni savez (DNS) i Socijalistička partija (SP), koja je formirala vladu (premijer Aleksandar DŽombić).

Većina koju predvodi predsednik RS Dodik odavno razmenjuje oštre poruke s bošnjačkim političarima u Sarajevu i daje signale i ponavlja da neće dozvoliti dalje smanjivanje nadležnosti RS nabrajajući da je BiH odmah posle rata imala šest institucija, a sad čak 87, da je od Republike Srpske oteto 56 nadležnosti, da u organima centralne države BiH radi već 22.000 činovnika koliko je radilo u federalnim organima bivše SFRJ.

U RS očito postoji uverenje da posle neuspeha tzv. Butmirskog procesa za ustavno preuređenje BiH predstoji nastavak puzajuće promene "Okvirnog ustavnog aranžmana za BiH" iz 1995, koji je bio legitimisan potpisima ovlašćenih predstavnika tri konstitutivna naroda i legalizovan potpisima najviših predstavnika međunarodne zajednice.

Politikolog Nenad Kecmanović na retoričko pitanje: "Da li će biti ‘Dejtona 2?" u tekstu za NSPM daje sažet odgovor: "Moj odgovor je: Greška u broju! Sa onih sedamdesetak izmena koje su nametnuli visoki predstavnici od Vestendorpa do Ešdauna, izvorni Dejton ili Dejton 1 već je odavno toliko temeljito revidiran da treba govoriti o Dejtonu 4 ili 5. Ukoliko, "silom bonskih ovlaštenja", opet bude iznuđena serija novih već najavljenih ustavnih promena, onda to neće biti tek Dejton 2, nego Dejton 10... Dodik i ne krije da hoće da vrati nadležnosti koje je RS imala prema izvornom Dejtonskom sporazumu. Ali, taj dokument je skrojio Holbruk (SAD), ponudio Kristofer (SAD) i potpisao Klinton (SAD) dok je (tadašnji reformista) Dodik u Laktašima slušao radio-vesti iz Rajt Petersona."

Asocirajući na novi kontekst evropskih integracija kojim međunarodni faktori pokušavaju da izboksuju neki novi ustavni aranžman u BiH, Kecmanović još piše da na Dodikovom radnom stolu stoje uramljene dve rečenice iz memoara Pedija Ešdauna: "Pošto su Srbi zatezali oko objedinjenja vojske BiH, pozvao sam evropskog komesara Patena da im to dopiše kao uslov uključenja u EU. Kris je kao i uvek bio sjajan i odmah je to uradio..."

SIGNAL IZ FEDERACIJE: Skupština RS 13. aprila donosi odluku o referendumu na kojem će se 1.192.000 birača iz RS izjašnjavati o pitanju: "Da li podržavate nametnute odluke visokih predstavnika, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH."

Zbog toga visoki predstavnik u BiH Valentin Incko proširuje svoj peti izveštaj Savetu bezbednosti UN-a od 9. maja, optužujući Republiku Srpsku da ruši autoritet OHR-a, Dejtonski sporazum i ustavni poredak BiH. U SB ga podržavaju najviše Amerikanci, Britanci, Francuzi, i predstavnik EU, Rusi se tome suprotstavljaju (vidi tekst Političko kockanje i posledice).

Iako je u medijskoj interpretaciji petog Inckovog izveštaja kao glavni problem predstavljeno najavljeno raspisivanje referenduma u RS, u tom takođe petom izveštaju vlade RS Savetu Bezbednosti i odgovoru na Inckov izveštaj dosta prostora se posvećuje – krizi Federacije BiH: "Vlada većeg od dva entiteta, Federacije, nezakonito je formirana 17. marta i osporavaju je dve najveće hrvatske nacionalne stranke... Odluka visokog predstavnika od 27. marta da suspenduje odluku Centralne izborne komisije kojom je poništeno formiranje vlasti u Federaciji, i posledično uplitanje u pravo žalbe na tu odluku, podrilo je državna tela i vladavinu prava..."

Vlada RS tvrdi da sa oklevanjem komentariše stvari koje se najdirektnije tiču Federacije BiH, ali konstatuje da "ne može dovoljno naglasiti" da postupci visokog predstavnika u ovom slučaju, nažalost, takođe imaju direktno dejstvo na RS i ozbiljno prete legitimnosti države BiH: "Dejtonski sporazum, koji uključuje Ustav BiH, uspostavlja snažne zaštite svakog entiteta i svakog od tri konstitutivna naroda, a postupci visokog predstavnika eliminisali su ustavom zaštićen glas hrvatskog naroda u Federaciji. Ako se to može činiti u Federaciji nekažnjeno, onda je ugrožen i srpski narod. Najdirektnije, pretnja se javlja u vezi sa formiranjem Saveta ministara i drugih institucija BiH..."

Zanimljiva je s tim u vezi reakcija predstavnika Hrvatske na sednici SB Ranka Vilovića koji izražava zabrinutost zbog toga što političke opcije koje trenutno podržava većina bosanskih Hrvata nije reprezentovana na političkim nivoima, sugeriše da je ustavna reforma nemoguća bez participacije te opcije, pošto važne odluke ne mogu biti donete bez konsenzusa sva tri konstitutivna naroda. Nema, međutim, revanša za podršku takvom stavu iz RS. Predstavnik Hrvatske izražava duboku zabrinutost zbog unilateralne odluke Republike Srpske da održi referendum o autoritetu državnih pravosudnih institucija i da osporava autoritet OHR i kaže da odluka Skupštine RS o referendumu treba da bude povučena...

Ambasador Srbije u UN Feodor Starčević se izjašnjava protiv nametanja odluka koje nisu doneli legalno izabrani politički predstavnici u Bosni i Hercegovini, naglašava da je Srbija u principu protiv podela, da je i protiv diskvalifikacije pojedinih aktera iz političkog procesa, da podržava traženje rešenja u reformskom procesu. Još kaže i da bi tome pomoglo i zatvaranje OHR-a i ukidanje takozvanih Bonskih ovlašćenja. Srbija, kao dejtonski garant, ocenjuje da referendum u Republici Srpskoj ne dotiče teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i ne krši Dejtonski ugovor.

FOKUS NA SUDSTVO: Zašto se vođstvo RS u svom iskušavanju moći visokog predstavnika fokusira baš na temu sudstva? Možda se to da objasniti kontekstom nedavnih sporenja u slučajevima Ganić, Jurišić ili Divjak...

Dodik u jednom intervjuu objašnjava da Sud i Tužilaštvo BiH imaju neujednačenu praksu, da je izostalo procesuiranje zločina nad Srbima, da je neophodno da Sud i Tužilaštvo BiH jasnije odrede prema događajima kao što su Dobrovoljačka, Tuzlanska kolona, Kupres, Peti korpus i da se da neki rok u kojem će se dati odgovor na pitanje da li je tamo bilo zločina ili ne.

Vlada RS je u izveštaju SB se vraća šest godina unazad objašnjavajući zašto ne prihvata kao pravno validnu odluku visokog predstavnika od 14. decembra 2009. godine kojom on produžava službu stranih sudija i tužilaca.

Do početka prošle decenije, piše vlada RS, u BiH nisu postojali ni državni sud ni Tužilaštvo i to iz dva prosta razloga: prvo, ustavi BiH i entiteta zadržavaju ove sudske nadležnosti za entitete, koji imaju svoje sudove i tužilaštva. Drugo, demokratski i u skladu sa ustavom izabrani predstavnici BiH i entiteta nisu prihvatili ove institucije u zakonom propisanim procedurama. Međutim, 2000. godine, visoki predstavnik uzima na sebe da građanima BiH nametne državni sud tako što jednostrano proglašava Zakon o Sudu BiH, a 2002. nameće Zakon o Tužilaštvu BiH. Vremenom, nakon poplave novih jednostranih odluka visokog predstavnika, Sud i Tužilaštvo rastu i šire se van svake pravno validne procedure. Visoki predstavnik je 16. septembra 2002. jednostrano poništio i imenovanje dvojice sudija Ustavnog suda BiH Miodraga Simovića i profesora Radomira Lukića. Po Ustavu BiH birala ih je Skupština RS, a ni visokom predstavniku niti bilo kom drugom organu nisu data ustavna ovlašćenje da propisuje procedure za takva imenovanja ili stavljanje veta na imenovanja.

Godine 2002. visoki predstavnik odlukom imenuje svih sedam sudija novog Državnog suda, a 2003. Vlada RS zatim podseća SB i na to da je visoki predstavnik po kratkom postupku otpustio nekoliko stotina sudija – uključujući sudije sa doživotnim mandatom – bez ikakvog procesa i da se nije obazirao na što ovoj generalnoj čistki pravosuđa protivio i Savet Evrope, koji je 22. marta 2002, kritikovao planove visokog predstavnika da smeni sve sudije BiH, nazivajući predloženi proces "prikrivenim disciplinskim postupkom bez proceduralnih zaštita koje se u takvom postupku daju", uz konstataciju da se "korumpirane sudije mogu smeniti nakon disciplinskog postupka".

Vlada RS dalje kaže da je 23. maja 2002, visoki predstavnik vlastitom odlukom promenio ustave Federacije i Republike Srpske "da bi u ustavni smokvin list obukao svoje odluke kojima – istog dana – osniva visoke sudske i tužilačke savete (VSTS) za svaki entitet".

Vlada RS tvrdi da je sistem postavljen tako da sudije i tužioci lojalnost ne duguju pravnom poretku i ustavu BiH, nego OHR-u. OHR najpre nalaže da se ograničeni broj stranaca imenuje na određeno vreme na mesta sudija i tužilaca umesto građana BiH, a oktobra 2003. ukida ograničavanje broja stranaca sudija i tužilaca.

Decembra 2009, mandat stranih sudija je zakonski istekao. Parlamentarna skupština BiH razmatrala je pitanje produženja njihovih mandata kroz dopune zakona, ali je glasala protiv. Odgovor visokog predstavnika bila je odluka od 14. decembra, kojom poništava odluku demokratski izabranih predstavnika u Parlamentarnoj skupštini BiH. Naređuje da strane sudije i tužioci ostanu – bilo na funkciji sudija ili tužilaca, ili sivih eminencija, ovaj put u zvanju savetnika.

DESERTIFIKACIJA POLICAJACA: U izveštaju vlade RS pominje se i takozvana desertifikacija policajaca iz cele BiH iz 2002. godine, kada je Misija UN-a u Bosni i Hercegovini proglasila 793 policajaca nepodobnim za policijsku službu i doživotno im zabranila rad u policijskim službama i tražila od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i Federacije da ta lica smeni sa njihovih položaja. Uprkos ozbiljnim sankcijama protiv desertifikovanih policajaca, nijednom od njih nije omogućen proces u kom bi oni osporili navode kojima se terete. Nekim policajcima čak nikada nije naveden razlog za doživotnu zabranu koja im je izrečena. Nekoliko stotina policajaca koji su smenjeni po kratkom postupku povelo je 2003. sudske postupke protiv odluke o desertifikaciji, tražeći da im se skine ljaga sa imena i vrati mogućnost zapošljavanja u organima reda i mira. Neki prvostepeni sudovi su u početku proglašavali otpuštanje policajaca nezakonitim, delimično zato što zakoni BiH ne poznaju međunarodnu desertifikaciju kao osnov za raskid radnog odnosa. Visoki predstavnik Ešdaun nije bio voljan da odlučivanje u ovim predmetima prepusti sudovima, pa u pismu Žan-Mariju Gijenou, generalnom podsekretaru UN-a za mirovne operacije, 8. marta piše: "Ove odluke biće izrazito političke po svojoj prirodi. Prepuštanje ovih odluka organima vlasti BiH gotovo sigurno bi dovelo do odluka čije dejstvo bi poništilo dostignuća UN-a u policijskoj reformi."

Gijeno se slaže, i u pismu Ešdaunu od 16. marta 2004. kaže: "Delimo vaše oklevanje da se ovaj proces povjeri lokalnim organima vlasti ... "

Braneći skupštinsku odluku o referendumu Vlada RS inače podseća da Ustav Republike Srpske u članu 77 kaže da Narodna skupština RS može odlučivati o pojedinim pitanjima nakon izjašnjavanja građana na referendumu, hoće reći da je referendum konsultativne prirode.

Kaže i da je Zakon o referendumu Narodna skupština RS usvojila 10. februara 2010. držeći se Kodeksa dobre prakse Venecijanske komisije Saveta Evrope (CDI AD 2007–2008) i Preporuka Komiteta ministara Savjeta Evrope o učešću građana u javnom životu na lokalnom nivou ((Rec (2001) 19) i da u rezoluciji iz 2007, Parlamentarna skupština Saveta Evrope referendum naziva "pozitivnim sredstvom kojim se omogućava učešće građana u procesu političkog odlučivanja i premošćavanje razlike između njih i donosilaca odluka".

Razlike nisu premošćene, jači traže odustajanje, Dodik najavljuje taktičko odstupanje, ako se otpočne razgovor o sudskom pitanju u Bosni.

Niko ne zna pouzdano kakav će biti ishod.

NA ŽENEVSKOM JEZERU: Luiz Arbur, predsednice i direktorka Međunarodne krizne grupe 2. maja 2011. u pismu ambasadorima Upravnog odbora PIC-a, referendum u RS naziva provokativnim, pa konstatuje da iako on nema pravno dejstvo, može obezbediti javnu podršku da Srbi napuste BiH institucije, što je loše, ali da bi još gori bio pokušaj da se poništi odluka RS o referendumu ili da se nametnu sankcije protiv predsednika tog entiteta Milorada Dodika, zbog toga što bi takvi pokušaji verovatno naišli na odbijanje i referendumsku kampanju učinili još više destabilizujućom.

Direktorka MKG pominje i to da je odluka visokog predstavnika da suspenduje odluke Centralne izborne komisije kojima je poništeno formiranje vlade FBiH, podrila državne organe i vladavinu zakona.

Ona predlaže da se sazove konferencija na visokom nivou na kojoj bi svi međunarodni faktori trebalo da potvrde opredeljenost za Dejton, Ustav BiH, njena dva entiteta, i njen teritorijalni integritet, a da objave da entitet koji pokuša da se odvoji neće dobiti nikakvo diplomatsko priznanje niti pomoć.

Uz sugestiju da RS povuče odluku o referendumu Luiz Arbur predlaže i da se visoki predstavnik ukloni od lokalne politike, da bi Bonska ovlašćenja trebalo da koristi samo u retkim slučajevima kada je ugrožen mir, kako se rehabilitovao kao neutralni arbitar i garant mira, da se umanjiti stepen aktivnosti njegove kancelarije, a i da bi njega i njegovu kancelariju trebalo izmestiti iz BiH, možda u Beč ili Ženevu...

Šta bi na sve to rekao David Štrbac?

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner