Početna strana > Prenosimo > Napredna Srbija
Prenosimo

Napredna Srbija

PDF Štampa El. pošta
Petar Ignja   
ponedeljak, 15. jun 2009.

(NIN, 11.06.2009)

U tri opštine države Srbije, koja već godinama pokušava da napreduje ka Evropi, ali ta lokomotiva, koja bi trebalo da nas povuče, nikako da krene, održani su opštinski izbori. Reč je o beogradskim opštinama Zemun i Voždovac i jednoj maloj opštini u unutrašnjosti (poznatoj po malinarima) – Kosjerić. Šta reći o rezultatima? Malo smo iznenađeni i uvređeni?

Iznenađen je i jedan nemački socijaldemokrata (verovatno je važan tamo, ali nama ništa ne znači pa, eto, nismo mu ni ime zapamtili), koji je u ponedeljak, pošto su i u državama Evropske unije birani poslanici za Evropski parlament i na tim izborima veliki su uspeh postigli desničari, ultradesničari a negde su dobro prošli i neofašisti. Taj čovek, čije ime nismo zapamtili, drhtavim glasom davno pomrlih sveštenika, zavapio je: ’’Ovo je tužan dan za evropsku socijaldemokratiju.’’ Tako je rekao.

Odmah nam je na um palo filmsko remek- delo švedskog reditelja Boa Viderberga Buna u Adalenu, koga je filmskoj umetnosti učio sam Bergman. Početkom prošloga veka u ovom malom švedskom gradu ustali su radnici protiv liberalnog kapitaliste, koji je otpustio veću grupu kamarada s posla. Počela je buna, predvođena socijaldemokratskom partijom, došla je policija, pala je krv, nekoliko radnika je poginulo, ali je surovi fabrikant morao da popusti. Danas je malo zemalja u kojima su radničke partije i one levo orijentisane stranke na vlasti. U Britaniji su težak poraz doživeli laburisti, u Francuskoj socijalisti, u Nemačkoj socijaldemokrati. Najnovija istraživanja govore da Merkelova neće ni posle prvih izbora imati vremena da mužu kuva čorbu od krompira i sprema pastrmku za ručak.

U Srbiji je na vlasti koalicija, u kojoj ima više stranaka, ali glavnu reč vode demokrate i socijalisti. I baš kad su potpisali pakt o pomirenju i bratimljenju i baš kad su rešili da uđu u Socijalističku internacionalu, Evropa je gotovo potpuno skrenula udesno. Šta ti je maler. Ali, mi nećemo tugovati, kao onaj nemački socijaldemokrata, jer su ovi opštinski izbori pokazali da naše internacionalce ima ko da zameni - Srpska napredna stranka. To je stranka koja je daleko bliža izbornim rezultatima u Evropi, nego ovi koji su na vlasti. Aktuelna vlast u njima vidi umerenu evropsku desnicu. Da se čovek smrzne!

A šta je sa radikalizmom, nacionalizmom, jezikom mržnje koji su sejali oko sebe? Nema ga više. Ovu stranku simpatisao je i vladajući režim, sve je činio da se u novinama slavi nova umerena desnica, koja je neophodna za demokratiju, i Evropa je to podržala, o Manteru da ne govorimo. On putuje uskoro iz Beograda i hvali se na televiziji kako je uspeo da pomiri one koji nikada nisu razgovarali. Sad se dogovaraju. Ako je cilj bio da se razbiju radikali i podelom i jedni i drugi svedu na male stranke, onda autori ovoga scenarija nisu dorasli srpskoj istoriji i tradiciji. Oni zaista nisu znali šta rade, a Bog nije bio raspoložen da im pomogne. Možda je znao da Srbi više veruju u laži i prazna obećanja, nego u Tvorčevu reč.

Mi smo konzervativno, zatvoreno, ksenofobično i radikalno društvo. Zato je plan o brzom dokidanju radikalne politike čista utopija. Politička zabluda. Umesto da ozbiljnim vođenjem unutrašnje politike Srbiju učine građanskom i demokratskom državom, demokratama je jedino bilo stalo do vlasti. Činili su sve da sami ostanu na političkoj sceni Srbije. Doduše, Tadić je prekinuo tu egoističnu politiku, zbog koje je mogao da izgubi predsedničke izbore. Napravljene su katastrofalne greške u ekonomiji, opljačkana je društvena svojina, privatizacija nije donela ništa osim nezaposlenosti, novac od prodaje društvenih i državnih firmi proćerdan je na gluposti, umesto da bude investiran u proizvodnju.

Malo je koja privatizacija uspela. Nova petooktobarska vlast nije znala da vodi državu. Trebalo je postupiti evolucionalno i radikalizam bi uvenuo i otpao kao vejka na vetru. Izabran je revolucionarni put, kao da je u tom društvu bilo pristalica anarhizma. Sećate li se kriznih štabova? Revolucije su danas glupost, a i sve one koje su se u prošlosti desile, prvo su pojele svoju decu. Diktatora, koji više nije živ, nisu oborili sa vlasti oportunisti s belim kragnama, nego baš oni najsiromašniji, koji su pred skupštinu došli u pohabanim odelima i cipelama bez đonova.

Ljudi koji su bili za promene, prevareni su. Revolucija koju su izveli pretvorila se u izdanu revoluciju. Izdale su ih vođe, koje su se obogatile. Jeste farsa, ali birači u Zemunu i na Voždovcu pronašli su novog mesiju u Tomi Nikoliću. Oni pismeniji nisu na izbore ni izašli.

Mi se nećemo upuštati u prognoze ko će s kim u koaliciju. Ovo su dve beogradske opštine u kojima su pobedili novi mesijanci. Mala je opština Kosjerić, ali spada u bogatije naše opštine. Kako će izgledati republički izbori, kad bude glasala sankilotska Srbija, a birači znaju ko ih je ostavio bez gaća? Da li su oni koji su stvorili ovu novu stranku čuli za starozavetni mit o Golemu, stvorenju od blata, čija je svrha da jednokratno posluži svojim tvorcima, čineće ono što mu oni narede? Varijacija na temu o Golemu ima više, a najpoznatija je ona o doktoru Frankenštajnu, koji stvara robota, ali u jednom trenutku robot postaje neposlušan i okreće se protiv svoga tvorca. Kraj je surov, zato ćemo pribeći eufemizmu i reći samo da je robot uklonio svog tvorca iz politike.