Početna strana > Prenosimo > NSFM ponovo u akciji
Prenosimo

NSFM ponovo u akciji

PDF Štampa El. pošta
Branislav Jelić   
petak, 14. januar 2011.

(E-novine, 13.1.2011)

E novine treš godine

Nije nam bilo svejedno kada smo videli da je Slaviša Lekić, u tradicionalnoj anketi beogradskog magazina "Status" u kojoj tradicionalno pobeđuje B92, svrstao e-novine na četvrto mesto u konkurenciji medijskih sajtova. Utehu smo pronašli u činjenici da je ocena stigla iz novinarske branše, od onih koji ne bi da nam se zamere, mada je ostao gorak ukus da sa nama nešto nije u redu, čim nas oni hvale. Srećom, hitro je reagovala Nova srpska fašistička misao, julijanski nas uveravajući, po drugi put zaredom, da smo i dalje na ispravnom gregorijanskom putu

U tradicionalnoj novogodišnjoj anketi, za one koji žive, jedu, piju i umiru po Julijanskom kalendaru, Nova srpska fašistička misao (NSFM) proglasila je pobednike u nekoliko kategorija, svrstavajući e-novine (Petar Luković) na prvo mesto Medijsko-političkog treša godine, ispred jednog Svetislava Basare koji ih je cele godine surovo drndao, časne i hrabre Brankice Stanković i cele redakcije (including čistačica) bratskog Betona. Bio je to melem na ranu koju nam je naneo “Status”, potvrda da je sve pod kontrolom, sve dok nas Đubre Vašljivo (ĐV) proglašava trash-om.

Anketa Đorđa Vukadinovića bizarna je na mnogo umobolnih načina, čak i za prosečnog a neupućenog posmatrača. Otuda je Događaj godine za NSFM: Izveštaj Dika Martija o kriminalu u susednoj državi Kosovo, a ne konačno, trajno, nepovratno, stopostotno osamostaljenje Kosova, na koje je, uz pravičnu nadoknadu, godinama balavila besprizorna bulumenta okupljena oko NSFM.

Kada je u pitanju Političar godine, baš kao Vreme i Dragoljub Žarković, i Đorđe Vukadinović se jednoglasno složio sa sobom da to može biti jedino Dragan Đilas. Usamljeni urednik NSFM je naveo i humanističke razloge: muževno rasterivanje Roma iz Miškovićevog vidokruga i filosofska ali imbecilna misao izrečena neposredno nakon fašističkog demoliranja Beograda u povodu Parade ponosa - “Ništa se od ovoga ne bi dogodilo da su svi ostali u svojim kućama”. Na drugom mestu u Vukadinovićevom evropejskom srcu je Tomislav Nikolić, koji je odatle istisnuo Vojislava Koštunicu samo zato što “ima tihi blagoslov međunarodne zajednice”. Treći je Ivica Dačić, četvrti je Voždovčanin Rasim Ljajić, a na petom mestu je, istina ne podpredsedničkom već samo u Vukadinovićevoj pameti - Vuk Jeremić.

U kategoriji Politički gubitnik godine prvo mesto je zauzeo Boris Tadić, ali ne iz razloga koje bi naveo građanin-sjebani, već zbog “štetne rezolucije o Srebrenici”, “politike izvinjavanja”, “kapitulacije u Generalnoj skupštini 9. septembra” i “oružanog nametanja održavanja gej parade”. Iz nekog blentavog razloga na drugoj poziciji je nesrećni Mirko Cvetković, čovek koji ništa ne zna i koji se apolutno ništa ne pita. Treća-sreća pripala je političkoj organizaciji SPC zbog unutrašnjih sukoba koji su “naneli ogromnu štetu ugledu Crkve”, nadaleko poznatoj po korupciji i šibicarenju. Četvrta je Srpska radikalna stranka u raspadu (SRSUR), a na petom mestu je Demokratska stranka Srbije u raspadu (DSSUS), otužna organizacija koja postoji još samo u glavama neobaveštenih Vukadinovića i Koštunice.

Prema skromnom ali izvitoperenom mišljenju Đorđa Vukadinovića, Skandal godine je Presuda Međunarodnog suda pravde o Kosovu, a sledi njegov neobjašnjiv strah od gej parade i nezadovoljstvo što nijedan junak nije bacio kamen, spalio kakvu zgradu ili nabavio patike prilikom posete Hilari Klinton.

Najbolju političku rubriku prema Vukadinovićevim impresijama, verovali ili ne, pišu Večernje novosti, Politika i Press. Ako i razumemo potrebu da se nezavidna finansijska situacija popravi Bekovom velikodušnom intervencijom tuđim novcem, ostaje nejasno kako je moguće, makar i u Vukadinovićevom mozgu, da vedete poput Đoke Kesića, ražalovanog Vučićevića, Veljka Lalića, Miroslava Lazanskog, Boška Jakšića i Dragana Bujoševića, mogu da sroče bilo šta smisleno, a kamoli “političku rubriku” koja zahteva najmanje dva organa, oba nedostatna pomenutim Službenicima.

Politički novinari godine su: Milan Milošević iz NP Vreme, vlasnik nepotrebnih uradaka koje više ni Žarković ne može da čita; Slobodan Reljić (NIN, NSPM) beskompromisni borac protiv pravopisa i logike, Miroslav Lazanski (Politika) u ulozi Kristijan Amanpur, Milorad Vučelić (Pečat) i Batić Bačević (NIN). Kolumnisti godine su: Vojislav Žanetić Duhoviti (Novosti), Cvijetin Milivojević (Danas), Mirjana Bobić (Novosti), Dragoljub Žarković (Vreme, Blic), Dragoljub Petrović (Kurir, Danas). Urednik godine je Nenad Lj.R.T.S. Stefanović.

Razume se da je Politička TV emisija godine: nedoljuljano čedo Olje M. Bećković kršteno kao Utisak nedelje (PG Mreža, TV B92). Oko Zorana Stanojevića (RTS) je na drugom mestu, a slede ga emisije Svedok Nenada Lj.R.T.S. Stefanovića i Između redova (eks Poligraf) kao mlohavi doprinos večito nepripremljenog Jugoslava Ćosića.

Tako je glasovao jednočlani žiri (jer svi su drugi pobegli kod imućnog Vučelića) iz Dečanske 8.