Početna strana > Prenosimo > Rekom - privatni Haški sud Vesne Teršelič
Prenosimo

Rekom - privatni Haški sud Vesne Teršelič

PDF Štampa El. pošta
Jelena Jindra   
četvrtak, 16. jun 2011.

(Globus, 9. 11. 2010)

Zašto je nacrt Statuta nevladine Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima na teritoriju bivše SFRJ (REKOM), koja bi trebala proraditi 2011., uznemirio pravne stručnjake, hrvatsku Vladu i Hrvatski helsinški odbor: je li svrha Komisije da pomogne državi ili da joj konkurira

Regionalna nevladina komisija koja će utvrditi broj poginulih u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije i izraditi poimeničan popis svih žrtava, utvrditi činjenice o ratnim zločinima i kažnjavanje njihovih počinitelja, vratiti dostojanstvo žrtvama i njihovim obiteljima, individualizirati krivnju, te razvijati suradnju i uspostavu povjerenja u regiji?

Gana, Gvatemala, Istočni Timor, Južna Afrika, Kanada, Liberija… Hoće li Hrvatska nastaviti taj slijed? Od 1974. u svijetu su osnovane najmanje 22 nevladine službene komisije za istinu i pomirenje, a prva takva komisija u Europi i ujedno prva međudržavna u povijesti je Koalicija za REKOM – Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i teškim kršenjima ljudskih prava na teritoriji nekadašnje SFRJ. Još prije pet godina tu su inicijativu pokrenule potvrđene mirotvorke Nataše Kandić, izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, i Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću iz Zagreba.

Njihova je teza, naime, da države uključene u ratne sukobe na ovim prostorima – Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo - manipuliraju, zloupotrebljavaju i politiziraju s činjenicama, pogotovo popisima poginulih i nestalih, nadmećući se u viktimizaciji. Stoga traže mehanizam za utvrđivanje jedinstvene, objektivne istine o proteklim ratnim zbivanjima, ali i mehanizam za otkrivanje ratnih zločinaca.

Drže, naime, da suđenja pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu i domaćim sudovima ne zadovoljavaju potrebu žrtava za pravdom i ne mogu stvoriti dovoljne uvjete za postizanje trajnog mira u regiji. Sve su to manje-više citati iz Preambule Nacrta Statuta Koalicije za REKOM koji je nedavno predstavljen javnosti i ponuđen na raspravu.

Dupliciranje Radna skupina za izradu modela REKOM-a također je regionalna: Vjeran Pavlaković (pravnik, Hrvatska), Tea Gorjanc Prelević (pravnica, Crna Gora), Teki Bokshi (pravnik, Kosovo), Nenad Dimitrijević (politolog, Srbija) i Midhat Izmirlija (pravnik, BiH).

Dosad je Koaliciji za REKOM pristupilo oko tisuću nevladinih udruga i pojedinaca s područja bivše Jugoslavije, ona je dobila bezuvjetnu podršku Europske komisije i Europskog parlamenta, a načelno su njezino formiranje već podržali i hrvatska Vlada i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, da se zadržimo na domaćem terenu. No, sada kad ona dobiva završne konture i jasne temelje upravo se hrvatski državni službenici i znanstvenici, pa i pravnici pitaju – je li moguće da će Hrvatska dopustiti dupliciranje postojećih institucija, suspenziju svojih zakona, alternativno istražno tijelo s mandatom da i prije suđenja javno iznosi pretpostavke o novim počiniteljima ratnih zločina, komisiju s kojom bi suradnja, i za državu i za pojedinca kojeg bi ona pozvala na saslušanje, bila obavezna?

Je li tu, da budemo još direktniji u prijenosu, riječ o “antiratnom profiterstvu” s obzirom na to da Komisija za REKOM traži mandat i financiranje na pune tri godine s mogućnošću produžetka do 6 mjeseci ili, ipak, o istinskoj potrebi da civilne udruge u zemljama bivše Jugoslavije preuzmu na sebe potragu žrtava ratova i za nestalima i za nikada procesuiranim ratnim zločincima?

Spomenimo da se do danas, među analitičarima, najuspješnijom Komisijom za nacionalno jedinstvo i pomirenje smatra ona u Južnoj Africi u kojoj je radilo oko 300 ljudi, a njezin budžet je iznosio oko 18 milijuna dolara za dvoipolgodišnji mandat. Je li, nastavimo, Koalicija za REKOM kandidatura Nataše Kandić i Vesne Teršelič za Nobelovu nagradu za mir ili realno moguća izvandržavna institucija koja će svojim radom pridonijeti uspostavi trajne tolerancije i mira u regiji?

“Završna verzija Statuta Koalicije za REKOM trebala bi se usvojiti 5. i 6. veljače 2011. na Forumu u Sarajevu, a prijedlog Nacrta i potpisa podrške bit će predan hrvatskom Saboru i drugim parlamentima i vladama postjugoslavenskih zemalja 1. lipnja 2011. Rasprava je, dakle, otvorena!”, kažu nam Vesna Teršelič i Nataša Kandić, koje su ovih dana u Dubrovniku na još jednom međunarodnom skupu o pomirenju.

Pa, krenimo, i to od državnog službenika pukovnika Ivana Grujića koji je već više od desetljeća pročelnik Vladina Ureda za zatočene i nestale. “Republika Hrvatska napravila je najveći iskorak među postjugoslavenskim državama što se tiče evidentiranja žrtava i nestalih. Čemu sve ponavljati? Zašto bi obitelji nestalih posumnjale u sustav koji je već od njih tražio podatke? Mi smo na pravom putu, imamo popise nestalih i poginulih koji su priznati i od međunarodnih komiteta, i od Haškoga suda, pa i od država uključenih u ratne sukobe. Radimo na tome da se oni objave u elektroničkom obliku kako bi svatko mogao u njih intervenirati novom informacijom.

Nemam ništa protiv Koalicije za REKOM, ali ta inicijativa mora ostati u okviru poznatih pravnih propisa i prepoznavati što je dosad već napravljeno, i to prihvatiti. Da se pojavila prije deset godina, ta bi komisija imala bolje učinke, ali sada kada je već jako mnogo napravljeno, ona je samo otvaranje novih rana”, kaže nam Ivo Grujić napominjući da je već službeno tražio da se popisi nestalih osoba u regiji ujednače i objedine u jedinstven popis. Također, dodaje, da samo želi, podržavajući svaku inicijativu civilnog društva, da ona ne negira postignute rezultate.

Vesna Teršelič kaže da bi se u svom radu REKOM oslanjao upravo na podatke koje su prikupile vladine i znanstvene institucije i organizacije za ljudska prava. “Cijenim dosadašnji rad znanstvenih i vladinih institucija iz Hrvatske i ne dovodim u pitanje rezultate njihova rada, nego bih željela da postane još učinkovitiji. Ni u Hrvatskoj ni u drugim postjugoslavenskim zemljama nije dovršen poimenični popis svih ubijenih u ratu. Nemamo čak ni poimenični popis djece ubijene u ratu. Upravo zato što nisu utvrđene činjenice o svim žrtvama rata, treba nam regionalna komisija kao istražno tijelo u čijem bi završnom izvještaju bio i popis ubijenih i nestalih, popis logora i drugih mjesta zatočenja, popis masovnih grobnica”, ističe Vesna Teršelič.

Odvjetnica Jadranka Sloković, braniteljica haških optuženika s golemim stručnim znanjima i praktičnim iskustvima, smatra također da je Koalicija za REKOM sjajna ideja! No, proučivši njezin Nacrt Statuta dodaje da su ipak opasno uklizali u hrvatski pravni sustav. “Poštujem dobru namjeru da se zajednički utvrde ratni zločini i njihovi počinitelji. Jer činjenica je da je puno ratnih zločina ostalo neprocesuirano, a da nam, kako vrijeme odmiče, postaju sve manje bitni. Poruka REKOM-a da je ratni zločin strašan i da će svaki biti kad-tad kažnjen, izuzetno je važna za naša društva! REKOM, uostalom, nije državno tijelo koje ima pravo utvrđivati kaznenu odgovornost. Ali može prikupljati građu, svjedočenja, dokumente i tako pomagati državnim institucijama u njihovu radu, što bi bilo odlično.