Početna strana > Prenosimo > Šta posle mišljenja MSP
Prenosimo

Šta posle mišljenja MSP

PDF Štampa El. pošta
Miloš Jovanović, Milivoje Mihajlović   
ponedeljak, 26. jul 2010.

(Politika, 26.7.2010)

Savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde, po opštoj oceni u zemlji, nepovoljno je po Srbiju kojoj predstoji dalja diplomatska borba za Kosovo i Metohiju. Dok vlast tvrdi da je sud odluku o legalnosti secesije KiM zapravo vratio Ujedinjenim nacijama, opozicija traži ostavke državnog vrha, tvrdeći da je vladina politika odlukom suda doživela krah.

O mišljenju suda i budućim potezima Srbije za „Politiku” su govorili Milivoje Mihajlović, šef Kancelarije Vlade Srbije za medije, i Miloš Jovanović, potpredsednik Demokratske stranke Srbije.

Politika: Vlada je odlučila da Skupštini Srbije predloži donošenje rezolucije. Da li možete da nešto detaljnije da kažete o sadržaju teksta?

Mihajlović: Vlada će predložiti skupštini donošenje jednog akta koji će potvrditi jedinstvo za nastup pred međunarodnim organizacijama, pre svega pred sednicu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

Mišljenje Suda pravde je dosta teško za Srbiju i na neki način predstavlja zaokret u generalnoj međunarodnoj politici. Sigurno da i Srbija mora da ima drugačiju politiku, da pripremi drugačiju taktiku pred Generalnu skupštinu, jer nije tajna da zagovornici nezavisnosti Kosova u ovom trenutku pokušavaju da izazovu novi talas priznavanja nezavisnosti. Zato je potrebno da se izađe i pred našu skupštinu. Na koji način će to vlada uraditi, znaćemo u narednih nekoliko dana. Da li će to biti sama rezolucija koja se priprema za UN – pretpostavljam da će to biti tekst koji će potvrditi neko jedinstvo u Srbiji.

Politika: Šta ako se dogodi da vladin predlog „ne prođe” u skupštini?

Jovanović: Očigledno je da je Srbija doživela neuspeh pred MSP i za to odgovornost direktno snose Boris Tadić i ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić. Oni su odgovorni zato što su se opredelili za savetodavno mišljenje, a ne za pokretanje tužbe protiv zemalja koje su priznale secesiju Kosova. Odgovorni su, takođe, i za lošu formulaciju pitanja koje je omogućilo MSP-u da ne da odgovor na suštinu. A suština je pitanje legalnosti secesije Kosova, a ne pitanje legalnosti deklaracije.

Politika: Kako je trebalo da bude formulisano to pitanje?

Jovanović: Mi smo se zalagali da se podnesu tužbe protiv zemalja koje su priznale secesiju Kosova jer kad je parnični postupak u pitanju sud mora da se izjasni po stavkama optužnice.

Kad me pitate za parlamentarno jedinstvo, o kome se sada priča, moram da kažem da smo od početka govorili da ne treba potpisivati SSP s državama koje su priznale secesiju Kosova, dok se ne razjasne neke odredbe, poput onih o dobrosusedskim odnosima, i bili smo u pravu. Govorili smo da ne treba prihvatiti Euleks, jer nije statusno neutralna misija, već je tu da pomogne secesionističkim institucijama da izgrade pravnu državu. I opet smo bili u pravu. Tražili smo dve godine unazad da se pokrene rasprava u skupštini o kosovskom pitanju i niko nije slušao. A, sada kada smo pretrpeli neuspeh, sada se priča o nekakvom jedinstvu i skupštinskim rezolucijama. Ne nameravamo da dajemo alibi za državničku nesposobnost ove vlasti, niti nameravamo da učestvujemo u jedinstvu amaterizma. Iskreno, nameravamo da smenimo vlast.

Mihajlović: Kad govorimo o mogućnosti podnošenja tužbi protiv zemalja koje su priznale Kosovo, mislim da previđate da svaka zemlja ima suvereno pravo da donosi odluke. Siguran sam da bi sud ekspresno odbio tu našu tužbu i to bi do dovelo do priznanja nezavisnosti od strane pedesetak država.

Tražili smo savetodavno mišljenje da bismo dobili predah u diplomatskoj akciji, da se spreči priznanje nezavisnosti Kosova. I mora se priznati da je Srbija u tome poprilično uspela.

Jovanović: Glavni razlog što smo krenuli putem savetodavnog mišljenja je što nismo hteli da se zameramo zemljama EU. Jer je parola da EU nema alternativu bila iznad parole da Srbiju treba braniti. I u tome je glavna zamka ove vlade. I zbog toga insistiram na njenoj odgovornosti.

U krajnjem slučaju, i konstantno ponavljanje da ćemo se za KiM isključivo boriti mirnim i diplomatskim sredstvima, to nikada ne treba reći. Naročito ako zaista nameravate da se zaista borite diplomatskim sredstvima. To je ozbiljna greška.

Politika: Da li je moguće da se sada promeni politika u vezi s KiM?

Jovanović: Prvo što treba, treba promeniti vlast. Treba stvoriti preduslove da zaista počnemo ozbiljnu borbu. Da biste počeli ozbiljnu borbu za Kosovo, morate da promenite prioritete politike ove zemlje. Ne može EU da nema alternativu.

Mihajlović: Ne mogu da se složim s tim. Nisu svi problemi počeli sa ovom vladom. Imali smo ih u prošloj i u pretprošloj vladi i jasno nam je kakvi su bili njihovi odgovori. Imali smo 17. mart, pa smo odgovorili osmišljeno – molebanom. Imali smo proglašenje nezavisnosti Kosova, pa smo odgovorili mitingom koji se pretvorio u haos i počeli smo da se bavimo samim sobom. Tu nije bilo nikakve osmišljene reakcije, sve se svelo na ulicu.

Jovanović: Moje najdublje uverenje: sa ovim vladom koja je odbranu teritorijalne celovitosti podredila evropskim integracijama ne možemo da branimo teritorijalnu celovitost.

A, to očigledno zahteva nove ljude.

Mihajlović: Verovatno zahteva i nove ljude. Ali, ne nove izbore u trenutku kad je zemlji najteže.

Politika: Kakve su šanse da prođe naša rezolucija u Generalnoj skupštini UN?

Mihajlović: Ne mogu da govorim o tome kakve su šanse, mogu da govorim kakve su namere Srbije. Moramo biti realni, i pripremiti rezoluciju koja može da „prođe”, jer bi u suprotnom to bio samoubilački potez. Zato prethodno moramo da obavimo ozbiljne konsultacije sa zemljama koje su nam prijatelji, ali i sa onima koje su nam suprotstavljene. Ne mislim da je mišljenje MSP-a sekira kojom je Kosovo odsečeno od Srbije. U ovom trenutku nam je najpotrebnije strpljenje i hrabre odluke, ma koliko bile bolne. Takvi procesi se uvek odvijaju polako, a važno je da u ovom trenutku ne napravimo paniku u Srbiji, da ne napravimo nerazumne poteze koji bi pokrenuli iseljavanje Srba s Kosova. Presuda suda jeste težak udarac, ali nije fatalan.

Jovanović: Delimično se slažem, odluka naravno nije fatalna, da je bila i gora ne bi mogla da odvoji Kosovo od Srbije. Slažem se da nam treba i mnogo strpljenja i hrabre odluke, mada nisam siguran da naša hrabrost ide u istom smeru.

Politika: Ako bi u UN došlo do prevage zemalja koje priznaju nezavisnost, šta Srbija dalje može da uradi?

Jovanović: Srbiji nikada neće biti vezane ruke kad je reč o Kosovu, sve dok se ona sama ne saglasi s tim. To je, po definiciji, zamrznut konflikt dok Srbija tvrdi da je Kosovo deo Srbije. Biće sigurno povećan broj priznanja nezavisnosti posle odluke suda i nema dileme da će to otežati poziciju Srbije. Ali, ovo je borba na duge staze koja će potrajati mnogo godina i samo je bitno da se u nju odlučnije upustimo.

Mihajlović: Nema rešenja bukvalno nijednog problema na Kosovu bez Srbije. I država Srbija ni jednog trenutka nije imala dilemu da li će da brani Kosovo, iako je izabrala evropski put. Nijednog trenutka nije rekla – daćemo Kosovo za EU, ako dođe do te dileme – Kosovo ili Evropa, valjda je svima jasno da će naš odgovor biti – naravno Kosovo.

Politika: Da li očekujete da rezolucijom u UN može nešto da se popravi u odnosu na mišljenje suda?

Mihajlović: Očekujem da se dosta stvari ispravi. Naš adut je međunarodno pravo i pravo država na suverenitet.

Politika: Ili da postavim pitanje drugačije – šta ako i tamo loše prođemo?

Mihajlović: Ne bih ništa pretpostavljao, videćemo kako ćemo proći. Ne mislim da bi sad bio izlaz da uopšte ne idemo pred UN, da umesto toga raspišemo izbore u Srbiji pa ćemo šest meseci time da se bavimo, u međuvremenu prođe Generalna skupština, pa ćemo mi posle, kao nova vlada da kažemo – e, mi sad ovo sve odbacujemo. Mislim da je to bavljenje samima sobom, a ne državom.

Jovanović: Nažalost, ne očekujem ništa od Generalne skupštine i mislim da objektivno i ne treba ništa očekivati.

Politika: Znači li to da ne treba ni da idemo na Generalnu skupštinu?

Jovanović: Treba ozbiljno razmisliti kako dalje, to je njihova strategija, dve godine su je vodili sami, pokazala se neuspešnom i plašim se da će i dalje biti neuspešna. Što se tiče neke dalje borbe, Srbiji su potrebne revolucionarne promene – da se promene elite, da dođu novi ljudi, da se vrati malo morala u politiku. To je jedini put oporavka zemlje koji će sigurno dugo trajati.

Politika: Danas se sastaju ministri spoljnih poslova EU koji će, kako je najavljeno, izraziti spremnost da pomognu dijalog Beograda i Prištine? Da li Srbija treba da prihvati taj dijalog?

Mihajlović: Treba najpre da vidimo kakva će ponuda da bude. Srbije je spremna na dijalog, ali su još otvorena pitanja s kim ćemo razgovarati i o kojim pitanjima. Vidite da sada postoji intencija SAD i Prištine da se raspravlja samo o tehničkim stvarima. O kojoj god tehničkoj stvari da počnete da pričate vrlo brzo ćete doći do suštine, odnosno do pitanja statusa. Za Srbiju to nije prihvatljivo, mi hoćemo iskren dijalog u kome bismo rešavali krupna politička, ali i krupna životna pitanja koja obuhvataju problem 200.000 raseljenih, 40.000 uništenih ili uzurpiranih stanova ili kuća kosovskih Srba, 40.000 radnih mesta koja su Srbi tamo izgubili, probleme nestalih, ratnih zločina…

Jovanović: Hajde da sačekamo zaključak šefova diplomatija EU, mada ne treba očekivati mnogo. Naravno da neće biti reči o dijaloga o statusu Kosova. Samim tim ne vidim šta tu može biti prihvatljivo za Beograd, ali hajde da sačekamo.

Autori: B. Čpajak i G. Novaković