Početna strana > Prenosimo > Tramp i društvene mreže - Ptičica ga dovela, ptičica ga odvela
Prenosimo

Tramp i društvene mreže - Ptičica ga dovela, ptičica ga odvela

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Apostolovski   
ponedeljak, 18. januar 2021.

Šta nije shvatio Donald Tramp? Vladanje u virtuelnom svetu je tek iluzija, lažna predstava o moći, dizajnirana hologramska maštarija koja će se, gle apsurda, za izvesno vreme obiti o glavu novim gospodarima, okupljenim oko DŽoa Bajdena

Da mu je ova pamet, još pre šest-sedam godina, kada je odlučio da krene na dugi marš ka Beloj kući, Donald Tramp bi kupio akcije „Tvitera”. Tako Donald ne bi trajno ukinuo sam sebe, odnosno svoj nalog, što mu dođe na isto. Ovako je aktuelni predsednik SAD odlepršao iz kaveza plave ptičice, odlukom imaginarnog cenzora privatnog korporacijskog džina.

Imaju li u „Tviteru”, još jednoj kompaniji rođenoj u San Francisku, prestonici Silicijumske doline, redakcijski kolegijum koji potom komunicira s ostalim društvenim mrežama, a onda i tamošnji urednici aklamacijom trajno brišu naloge čoveka koji je još tri dana predsednik Amerike?

Ali, šta je Tramp želeo, to je i dobio. Verovatno nije čitao Sun Cua. „Ukoliko ne poznaješ ni sebe ni svoga neprijatelja, u velikoj si nevolji”, napisao je kineski mudrac šest vekova pre Hrista. Nikada nije bio aktuelniji, što potvrđuje Trampova politička sudbina. Ptičica ga je dovela, ptičica ga je i odvela! Koristio je „Tviter” kao ključno političko oružje, a potom ga je ono precrtalo jednim klikom. Umesto da osmatra pažljivo okolinu, što će reći stvarni svet i zamku koju mu spremaju momci sa Volstrita, Silicijumske doline i plemstvo iz Obaminog naslednog reda koje je preuzelo demokrate, Donaldu je pogled isuviše dugo bio prikovan za displej njegovog mobilnog.

Šta nije shvatio? Vladanje u virtuelnom svetu je tek iluzija, lažna predstava o moći, dizajnirana hologramska maštarija koja će se, gle apsurda, za izvesno vreme obiti o glavu novim gospodarima, okupljenim oko DŽoa Bajdena. „Tviteru” je već pala vrednost akcija za nekoliko milijardi dolara, a čak ni Angeli Merkel nije najjasnije kako je moguće cenzurisati predsednika Amerike. Uzgred, Donald Tramp joj je bio najveći spoljnopolitički neprijatelj, a sada je dospeo u poziciju smarača koga je devojka blokirala na svim mrežama.

Proterujući milione Donaldovih sledbenika s društvenih mreža, u operaciji detrampizacije ne samo proključale Amerike već i čitavog sveta, koji se, kao migranti onostranog, sele s mreže na mrežu, solidarišući se s Trampom i tražeći novo utočište, ta armija prokaženih će se konačno otrezniti, što će reći – tresnuće o zemlju. Kažu da ih je prihvatio „Telegram”, koji kontrolišu Rusi, iako su se pre toga masovno uselili na „Parler”, ali kako „Gugl”, „Epl” i „Amazon” i tamo imaju vlasničke nevidljive pipke, saga miliona prognanika s internet magistrale se nastavlja. Gde će na kraju završiti? Možda u izbegličkom kampu? Ili će konačno udahnuti vazduh i konačno shvatiti repliku Brusa Vilisa iz filma „Poslednji skaut”: „Nebo je plavo, more je vlažno i žene imaju tajne.”

Šta je četvrto? Pojma nemam. Guglujte, možda doživite proviđenje. Isto ono koje je doživeo DŽulijan Asanž. U svojoj knjizi „Kad je ’Gugl’ sreo ’Vikiliks’” Asanž podseća da je „Guglov šareni”, zabavni logo, utisnut u mrežnjače ljudi skoro šest milijardi puta svakog dana, 2,1 bilion puta godišnje – a to je prava prilika za uslovljavanje korisnika kakvu nijedna kompanija nije imala u istoriji.

Ali, citiram dalje Asanža, uhvaćeni su na delu kada su petabajte ličnih podataka davali na uvid obaveštajnoj zajednici SAD. To ih nije omelo da nastave da promovišu svoju krilaticu „Ne budi zao”. I „Gugl” je, naravno, šutnuo Trampa. Jedan je od najvećih donatora Bajdenove inauguracije, zajedno sa „Majkrosoftom”.

Iako nisam građen kao dinosaurus, osećam se da imam nešto zajedničko sa tom kabastom, a ipak skladno građenom životinjicom. Predosećam da nestajem u informatičkom ledenom dobu novog totalitarizma. Prvo, mozak nam je istog obima, dakle, skromnih razmera. Druga sličnost jeste ta da osećamo ledeni dah smrti u tom besmislenom i beskrajnom sajber-kosmosu, gde bi Prusta proglasili preopširnim, a Dostojevskog desnim ekstremistom.

Zašto je Raskoljnikov ubio babu lihvarku, umesto da je oženi i slike sa svadbe okači na „Instagram”? Nabacio bi toliko pratilaca da bi veoma brzo počeo da reklamira brendove i oslobodi se kockarskih dugova. Da su u vreme Fjodora Mihajloviča zaista postojale društvene mreže, velikog pisca bi, da je kojim slučajem ostao dosledan, apologete političke korektnosti u najmanju ruku proglasile za idiota. Ako razumete ovu igru reči.

Dakle, boravak na društvenim mrežama smatram traćenjem vremena, te ne razumem pojedince koji ispaljuju po stotinjak tvitova dnevno, a potom svrate do „Instagrama” i zanoće na „Fejsbuku”. Sabirajući prijatelje postaju sve usamljeniji. Pitajte, uostalom, Donalda Trampa gde mu je nestalo društvo. Raseljeni su po celom svetu, onom imaginarnom, tražeći sigurnu jazbinu odakle će kliknuti. Hipnotički put ka apokaliptičkoj virtuelnoj realnosti jeste put bez povratka. Ako neko ipak uspe da se vrati nazad, nećemo ga prepoznati. Ko još ozbiljno razgovara s robotima.

Ali, kako se te mašine uveliko masovno proizvode, moguće je da će neshvatljivo ućutkivanje Trampa ipak otrezniti zabludele homosapiense. To bi značilo da će se odseliti s društvenih mreža i vratiti kući. Iako je nikad nisu ni napustili.

U međuvremenu, planiram da se obogatim. Kako godinama nisam tvitnuo, mogao bih da svoj nalog prodam Trampu. Ako Bajden ima nešto protiv, objaviću licitaciju. Početna cena, prava sitnica.

(Politika)