Početna strana > Prenosimo > Zaštita granica je naša najviša ustavna obaveza
Prenosimo

Zaštita granica je naša najviša ustavna obaveza

PDF Štampa El. pošta
Nenad Popović   
nedelja, 04. oktobar 2015.

Nenad Popović, predsednik Srpske narodne partije, upozorava zašto Srbija ne sme dozvoliti da postane karantin i prihvatni centar za stotine hiljada migranata koji neće uspeti da se „prebace“ u EU.

Poštovani gospodine Popoviću, Vi ste jedan od retkih srpskih političara koji je, povodom eskalacije krize oko migranata, imao hrabrosti da traži da i Srbija zaštiti svoje granice ako treba i fizičkom barijerom, odnosno zidom. Da li Vam je najnoviji razvoj događaja, na mađarskoj i hrvatskoj granici dao za pravo ili ne?

-  Sve zemlje, a posebno članice Evropske unije (EU), štite svoje granice, jer to vide kao najviši nacionalni i državni interes. Zašto niko ne pita zašto „migrantska trasa“ ne ide u kontinuitetu teritorijom EU: od Grčke, preko Bugarske, Rumunije, ka Mađarskoj i dalje? Grčka i Bugarska su svoje zidove prema Turskoj počele da grade mnogo pre ove krize, Sofija je izvela i vojsku na granice prema Grčkoj i Makedoniji; verujete li da Budimpešta svoje barijere na granici s našom zemljom gradi samostalno, bez dogovora sa Berlinom…? Mi smo jedina zemlja koja više brine o tome da li će nam neko zameriti za naše postupke i odluke nego da li ćemo na pravi način zaštititi svoju teritoriju. Zaštita granica je naša najviša ustavna obaveza.

Izgradnja zida na granici sa Makedonijom je najefikasniji način da se zaustavi nekontrolisani priliv migranata na našu teritoriju, makar dotle dok oni koji su i otvorili „Pandorinu kutiju“ na Bliskom istoku i severu Afrike, ne počnu da rešavaju problem gde je on i nastao. Ne smemo da dozvolimo da Srbija postane karantin i prihvatni centar za stotine hiljada migranata koji neće uspeti da se ”prebace” u EU. Ako EU gradi zidove da se zaštiti, to treba da radimo i mi. Hajde da gledamo šta radi EU, i da radimo isto, a ne da ih samo slepo slušamo. Sjedinjene Američke Države podigle su zid na čak 1.200 kilometara svoje granice sa Meksikom, Izrael je izgradio „Zid razdvajanja“ od palestinskih teritorija, a sada počinje da gradi i zid prema Jordanu, prebogata Saudijska Arabija opasala se zidom prema nestabilnim arapskim i islamskim zemljama. To je način kako ozbiljne države štite svoju teritoriju. Kada je reč o Hrvatskoj, ona je u ovoj krizi pokazala svoje pravo lice.

Nijedan Srbin nikada nije podigao ruku na Hitlerov pozdrav, a naciste su u Zagrebu dočekivali sa cvećem. Zato sve ovo što se događa, zatvaranje granica, izbacivanje ljudi iz autobusa samo zato jer su Srbi, primitivne izjave hrvatskog premijera, za mene ne predstavlja iznenađenje. To je logičan nastavak ustačko-nacističke politike koju Hrvatska vodi još od vremena NDH. Najmlađa članica EU, Hrvatska, koja je počinila dva najveća genocida i etnička čišćenja na „Starom kontinentu“ u 20. veku – oba nad srpski narodom – u Drugom svetskom ratu i tokom rata od 1991-1994. godine, nikada za te zločine nije kažnjena. Hrvatska nikada nije denacifikovana, kao Nemačka, i zato su ohrabreni da i danas vode takvu nacističku politiku.

Mi smo jedina zemlja koja više brine o tome da li će nam neko zameriti za naše postupke i odluke nego da li ćemo na pravi način zaštititi svoju teritoriju. Zaštita granica je naša najviša ustavna obaveza. Izgradnja zida na granici sa Makedonijom je najefikasniji način da se zaustavi nekontrolisani priliv migranata na našu teritoriju, makar dotle dok oni koji su i otvorili „Pandorinu kutiju“ na Bliskom istoku i severu Afrike, ne počnu da rešavaju problem gde je on i nastao

Da li mislite da mediji u Srbiji nepravilno ocenjuju događaje oko migranata, ne otkrivaju pravu suštinu i pozadinu ovog, po našem mišljenju, organizovanog procesa „seobe naroda“ a s druge strane manipulišu osećanjima građana Srbije, objavljujući najviše fotografije dece i žena, iako je jasno da najveći broj migranata čini muško, vojno sposobno stanovništvo?

-  Tačno je da mediji potenciraju potresne scene, ali bez obzira na takvu dominantnu sliku u javnosti, moram da naglasim činjenicu da su 80 odsto migranata muškarci starosti od 18 do 50 godina koji su vojno sposobni. U razgovoru sa ljudima iz relevantnih međunarodnih bezbednosnih struktura, upozoren sam da među njima ima veliki broj potencijalnih terorista.

I sami evropski zvaničnici sve češće upozoravaju na tu pojavu. Spekuliše se o najmanje tri hiljade džihadista koji su pristigli u Zapadnu Evropu u kolonama migranata, a već je otkriveno 50 terorista zbog čega je u EU uvedena neka vrsta vanrednog stanja, a „šengenska zona“ praktično prestala da postoji.To su pretnje koje moramo da shvatimo ozbiljno. Zato se i EU vrlo oštro odnosi prema migrantima. Ako ste primetili, glavni zaključak Samita EU nije bila raspodela kvota, niti integracija migranata u zemljama EU, već ojačavanje spoljnih granica i formiranje pogranične straže.

EU se prema ovom pitanju odnosi državnički i odgovorno. Na isti način treba da se ponaša i Srbija. Mi Srbi treba da budemo ponosni na humanost i gostoljubivost koju smo pokazali prema ovim ljudima koje je neka muka – ratna, ekonomska, socijalna, svejedno – naterala da napuste svoje domove, ali ne smemo da dozvolimo da našim odlukama upravljaju emocije, već njima mora da upravlja razum. A razum govori da moramo na prvom mestu da zaštitimo bezbednost naše teritorije i građana. Tako se ponašaju odgovorni političari i državnici.

Mi Srbi treba da budemo ponosni na humanost i gostoljubivost koju smo pokazali prema ovim ljudima koje je neka muka – ratna, ekonomska, socijalna, svejedno – naterala da napuste svoje domove, ali ne smemo da dozvolimo da našim odlukama upravljaju emocije, već njima mora da upravlja razum. A razum govori da moramo na prvom mestu da zaštitimo bezbednost naše teritorije i građana. Tako se ponašaju odgovorni političari i državnici.

Kakve sve opasnosti za Srbiju nosi ova kriza oko migranata?

- Predsednik Češke Miloš Zeman upozorio je da migrantska kriza nosi tri velika rizika. To su terorizam islamske države, stvaranje islamskih geta u zemljama članicama EU, gde recimo u Francuskoj imate čitava predgrađa naseljena isključivo muslimanskim stanovništvom, gde policija ne zalazi i gde važi šerijatsko pravo, i kao poslednji rizik, Zeman navodi širenje zaraznih bolesti. Sigurno se sećate kako je u doba SFRJ bilo zabranjeno našim državljanima da putuju na Bliski istok i u pojedine delove Afrike i Azije ako nisu vakcinisani. Bilo je to pitanje zdravstvene preventive, jer naši građani nisu navikli na takvu klimu i nemaju razvijenu rezistentnost na moguće bolesti u tim podnebljima.

Migranti koji ulaze u Srbiju nemaju niti jedan jedini dokument, svi tvrde da su rođeni prvog januara, a kamoli neku potvrdu o zdravstvenom stanju, vakcinaciji i slično. Zato stručnjaci s pravom ukazuju na veliki rizik od toga da se u njihovim kampovima, među njima samima, zbog neprilagođenosti na naše podneblje, pojave bolesti koje se, kao epidemija, mogu raširiti na lokalno stanovništvo. Jedan takav slučaj već je evidentiran u Nemačkoj, gde je kod jednog migranta otkrivena lepra. Eventualni dalji masovni priliv migranata produbio bi i bezbednosni, i ekonomski, i socijalni, i demografski aspekt obog problema. A ja podsećam da na granicama Turske čeka još nekoliko miliona migranata spremnih da se zapute ka Evropi, preko teritorije Srbije. Zbog zatvaranja granica EU, postoji mogućnost da se veliki broj ovih ljudi trajno naseli i ostane da živi u Srbiji.

To je stotine hiljada ljudi drugačije vere, kulture, jezika, običaja… U tom slučaju nastaće ozbiljne posledice po demografsku sliku Srbije, ali i ekonomiju i privredni razvoj zemlje. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju predviđeno je da se od 1. januara 2017. godine stvore uslove za prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima, što će, u slučaju ostanka migranata u Srbiji, značiti mogućnost da veliki broj njih postanu vlasnici našeg zemljišta.

Zatvaranje granica između Srbije i Hrvatske i međusobne optužbe vlada dve države, povod je da se prisetimo da ste Vi takođe u srpskoj javnosti, otvorili još jedan svojevrsni tabu; ukazali ste na diskriminatorski odnos gotovo svih petooktobarskih vlasti prema domaći preduzetnicima a istovremeno favorizovanje stranog kapitala. Možete li nam malo bliže i šire pojasniti ovaj Vaš stav?

-  Naši političari su se u prošlosti ponižavali pred Hrvatima, širom im otvarajući vrata Srbije, politički, bezbednosno i ekonomski, dok su vrata Hrvatske, posle „Oluje“, za naš narod zauvek ostala zatvorena. Iza tih vrata ostali su imovina, kuće, zemlja, radna mesta proteranih Srba. To nije samo pitanje genocida koji je počinjen nad našim narodom u „Oluji“, to je i ekonomsko pitanje, i pitanje poštovanja prava svojine, kao univerzalnog i nepovredivog prava u svim civilizovanim zemljama sveta.

To pravo je Hrvatska prekršila, i umesto da za to bude kažnjena, ona je još dobila nagradu da njeni biznismeni nesmetano kupuju srpska preduzeća i da 20 godina kasnije odlučujuće utiču na stabilnost srpskog tržišta. Setite se samo koliko se u prošlosti raspredalo o monopolskom položaju maloprodajnog lanca Delta maksi, čiji je vlasnik bio Miroslav Mišković. A koliko ljudi zna da sada srpsko tržište u mnogo većoj meri kontroliše Ivica Todorić? Hrvati odlučuju koji će se proizvodi naći na policama supermarketa u Srbiji. Pri tome je dodatni problem što Todorić u Hrvatskoj poseduje i veliki broj proizvodnih firmi. Logično je da je njegov cilj da srpske proizvode na policama supermarketa, zameni svojim, hrvatskim proizvodima.

Kao bivši član skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti, upoznat sam sa podatkom da je hrvatska obaveštajna služba jedna od najaktivnijih stranih službi u Srbiji. Hrvatska već duže od deset godina na sve načine, politički, materijalno i logistički, pomaže svojim privrednicima da budu što prisutniji na srpskom tržištu. S jedne strane, radi se o želji da kroz monopole u oblasti trgovine utiču na stabilnost domaćeg tržišta, sa krajnjim ciljem da istisnu srpske proizvode sa polica naših supermarketa i zamene ih hrvatskim. Dok s druge strane, službeničke pozicije u hrvatskim kompanijama u Srbiji služe kao paravan za obavljanje obaveštajnih aktivnosti agenata hrvatske tajne službe.

Mi smo krivi jer smo u prošlosti imali neodgovorne političare koji su dopustili da Hrvatska u Srbiji ima sve, a da Srbija u Hrvatskoj nema ništa. Najnoviji događaji u odnosima sa Hrvatskom treba da nam posluže da temeljno preispitamo svoje odnose sa Hrvatima, dok se svi proterani Srbi u „Oluji“ ne vrate u svoje domove, koristeći sva ona prava i imovinu koju su koristili kao konstitutivni narod u Hrvatskoj pre njihovog proterivanja iz te zemlje. Ovde se ne radi o bilo čijem političkom avanturizmu, već se radi o logičnom zahtevu koji bi ispostavio svaki Amerikanac, Englez, pa i Hrvat, da je njegov narod pretrpreo takav zločin i pljačku kao što su pretrpeli Srbi u „Oluji“. Tek kada ovo pitanje konačno rešimo, možemo kao region da krenemo politički i ekonomski napred. Bez toga nema i ne može da bude trajnog mira na Balkanu.

Naši političari su se u prošlosti ponižavali pred Hrvatima, širom im otvarajući vrata Srbije, politički, bezbednosno i ekonomski, dok su vrata Hrvatske, posle „Oluje“, za naš narod zauvek ostala zatvorena. Iza tih vrata ostali su imovina, kuće, zemlja, radna mesta proteranih Srba. To nije samo pitanje genocida koji je počinjen nad našim narodom u „Oluji“, to je i ekonomsko pitanje, i pitanje poštovanja prava svojine, kao univerzalnog i nepovredivog prava u svim civilizovanim zemljama sveta. To pravo je Hrvatska prekršila, i umesto da za to bude kažnjena, ona je još dobila nagradu da njeni biznismeni nesmetano kupuju srpska preduzeća i da 20 godina kasnije odlučujuće utiču na stabilnost srpskog tržišta.

U Srbiji se stalno govori o nekim ekonomskim reformama, a ekonomsko i socijalno stanje u zemlji je sve teže i teže. Iz našeg ugla Vi ste uvek zagovarali jedan zdrav koncept ekonomije. Kako da obnovimo ekonomiju Srbije i postavimo je na zdrave temelje?

-  Šansa za ozdravljenje nacionalne ekonomije leži u razvoju malih i porodičnih preduzeća u Srbiji. Moramo da stvorimo takav ambijent da svaki čovek sa ušteđevinom od nekoliko hiljada evra, uz podršku banke, može da pokrene porodični biznis ili otvori zanatsku radnju, gde će zaposliti člana svoje porodice ili komšiju. Država mora da pomogne domaćim privrednicima da doću do dugoročnih i jeftinih kredita. Našim privrednicima su potrebni krediti na period od 10 do 15 godina, sa kamatnom stopom od jedan do dva odsto godišnje i periodom mirovanja obaveza od najmanje dve do tri godine. Banke u Srbiji smanjile su poslednjih godina svoju kreditnu aktivnost zbog straha da neće moći da povrate sredstva plasirana u privredu.

Ovo je trenutak kada država mora da pomogne privredi, kao što to čine američke federalne rezerve i Evropska centralna banka, koje svakog meseca u svoje privrede upumpaju 80 milijardi dolara, odnosno 65 milijardi evra svežeg novca. Sa relativno skromnim sredstvima naša država mogla bi da formira Garantni fond koji bi jemčio za kredite kod komercijalnih banaka i tako ohrabrio banke da u većem obimu podrže domaću privredu. Drugi model je subvencionisanje dela kamata, gde bi država sa milijardu dinara, što nije ni pola procenta ukupnih rashoda budžeta, mogla praktično da ”isprovocira” banke da privredi odobre 100 milijardi dinara novih kredita godišnje. Takođe, jedan od prioriteta je zaštita domaće proizvodnje od nelojalne konkurencije iz EU koja praktično uništava našu privredu.

Kada se Srbija našla na udaru viškova jeftinog mleka iz EU, naša partija je prva ukazala na mere koje moramo da aktiviramo kako bismo zaštitili našu mlekarsku proizvodnju, a koje nam omogućavaju članovi 16, 32, 40 i 41 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Vlada nas je poslušala i uvela prelevmane na mleko koje se uvozi iz EU. Moramo da vodimo dijalog sa EU i da svaki put, kada za to postoji potreba, kao u slučaju nekontrolisanog i prekomernog uvoza mleka, aktiviramo zaštitne mere iz SSP kako bismo zaštitili naše poljoprivredne proizvođače. Naši seljaci veoma teško mogu da se takmiče sa kolegama iz EU koji imaju deset puta veće subvencije, koji nikada nisu imali sankcije i ratove, kao što je slučaj sa seljacima u Srbiji.

Kada govorimo o očuvanju naših već postojećih ekonomskih resursa, ne smemo da izgubimo iz vida našu imovinu na KiM. Podsetiću vas da je Srbija u poslednjih 60 godina uložila preko 17 milijardi dolara u infrastrukturu i privredu na KiM. Sada tu imovinu pokušavaju da nam otmu. Na ”tapetu” su Trepča, ski centar Brezovica, hidroelektrana Gazivode… To ne smemo da dozvolimo. I SAD i EU najbolje razumeju jezik svojine, privatno vlasništvo je i u Vašingtonu i u Berlinu i u Londonu i u Briselu „sveto pitanje“. Srbija mora da se bori, ali i izbori da se, tokom takozvanih briselskih pregovora o KiM, konačno stavi na dnevni red pitanje svojine države i građana Srbije na Kosovu i Metohiji. Reč je o stotinama milijardi evra prirodnih i privrednih bogatstava u južnoj srpskoj pokrajini.

Poznato je da je SNP stranka evroskeptika i da smatramo da bismo ulaskom u tu bezidentitetsku koaliciju zemalja koja, evo, i na prvom ozbiljnijem testu, ovoj migrantskoj krizi, pokazuje svu svoju krhkost i poroznost, više izgubili nego što bismo dobili. To ne znači da se ne zalažemo za intenzivnu saradnju sa svim zemljama članicama EU.

Kako Vi gledate na tu politički tešku a u osnovi šizofrenu poziciju Srbije da istovremeno uđemo u Evropsku uniju i imamo odlične odnose sa Rusijom. Da li ovakva pozicija našeg političkog rukovodstva utiče na odnos Rusije prema Srbiji, u smislu da je uzdržaniji nego što bi trebalo da bude?

- Poznato je da je SNP stranka evroskeptika i da smatramo da bismo ulaskom u tu bezidentitetsku koaliciju zemalja koja, evo, i na prvom ozbiljnijem testu, ovoj migrantskoj krizi, pokazuje svu svoju krhkost i poroznost, više izgubili nego što bismo dobili. To ne znači da se ne zalažemo za intenzivnu saradnju sa svim zemljama članicama EU. Ruska Federacija je naš prirodni saveznik i, kroz celokupnu istoriju, naš najiskreniji partner i prijatelj. Kada je god bilo potrebno, ruski zvaničnici su se zalagali za rešenja koja su za Srbiju u tom trenutku bila najprihvatljivija.

I u Ujedinjenim Nacijama, i u drugim međunarodnim organizacijama i u bilateralnim odnosima sa drugim zemljama. Da je SNP u vlasti, naravno da bi ti odnosi Srbije i Rusije bili još bliži i intenzivniji, ali bilo bi nepošteno da i sadašnjoj vlasti ne priznamo da je, barem u onom segmentu diplomatije koji se tiče odnosa sa RF, učinila jednu važnu stvar. Uprkos velikim pritiscima iz Brisela da, pod firmom usklađivanja svoje spoljne politike sa evropskom, uvede sankcije Rusiji, zvanični Beograd to nije učinio. Naravno, naša saradnja sa Rusijom ne sme da bude zasnovana samo na istorijskim i emotivnim vezama.

Moramo da gledamo u budućnost i da razvijamo što bližu ekonomsku saradnju između dve zemlje. Naša partija je na Zlatiboru, u opštini Čajetina, inicirala otvaranje prve regionalne Kancelarije za saradnju sa Rusijom koja treba da pomogne da se proizvodi iz tog kraja u većem obimu izvoze na rusko tržište. To je model saradnje sa našim ruskim partnerima koji želimo da primenimo u svim delovima Srbije. Zašto bi Srbija imala samo institucije za razvoj saradnje sa EU, ministra za EU, kancelariju za evropske integracije, skupštinski odbor za EU, nebrojene agencije za saradnju sa EU? Logično je da i Rusija, kao najrazvijenije tržište danas na svetu, zaslužuje da imamo institucije koje će se baviti unapređenjem našeg izvoza na rusko tržište.

Ako imamo mapu puta za saradnju sa EU, zašto ne bismo imali mapu puta, strategiju, kako da povećamo prisutnost naših proizvoda na ruskom tržištu? Tu leži šansa za nova radna mesta i oporavak srpske privrede. Da se razumemo, nemam ništa protiv saradnje sa EU, naprotiv, smatram da Srbija treba da razvija najbolju bilateralnu saradnju sa svim zemaljama članicama EU. To je naš interes, jer podsetiću vas da naš izvoz u EU iznosi preko 6 milijardi evra godišnje. Ne smemo da izgubimo ni jedan cent od tog izvoza, štaviše, moramo da učinimo sve da taj izvoz u EU povećamo. Ali isto tako treba da radimo na tome da institucionalno podržimo srpski izvoz u Rusiju, kao što podržavamo naš izvoz u EU.

SNP je konzervativna partija centra, poput Putinove Jedinstvene Rusije ili Demohrišćanske partije Angele Merkel. U našem programu dominiraju pitanja ekonomije, zaštite bezbednosti naše države i građana, kao i briga za interese srpske nacije u srpskim zemljama u regionu i dijaspori. Rezultat takvog opredeljenja je i naša politika prema migrantskom pitanju, koje vidimo kao ozbiljnu pretnju za nacionalnu bezbednost.

Kako vidite političku perspektivu Srpske narodne partije na čijem ste čelu. Da li razmišljate o ulasku u koaliciju sa nekim drugim partijama. Da li očekujete da će Vaša stranka posle narednih izbora, dobiti status parlamentarne?

- Da krenem od Vašeg poslednjeg potpitanja: SNP već jeste parlamentarna partija. Mi imamo jednog poslanika u parlamentu, ali njegova snaga nije tako mala kao što to na prvi pogled izgleda, jer on ipak zastupa interese onih 50 odsto građana koji su protiv ulaska Srbije u EU, kao i 80 odsto onih koji se protive ulasku Srbije u NATO. To se oseća u podršci koju dobijamo od građana za naš rad u parlamentu. SNP je konzervativna partija centra, poput Putinove Jedinstvene Rusije ili Demohrišćanske partije Angele Merkel.

U našem programu dominiraju pitanja ekonomije, zaštite bezbednosti naše države i građana, kao i briga za interese srpske nacije u srpskim zemljama u regionu i dijaspori. Rezultat takvog opredeljenja je i naša politika prema migrantskom pitanju, koje vidimo kao ozbiljnu pretnju za nacionalnu bezbednost. Naravno, socijalna komponenta nam je veoma važna, ali nijedna država ne može da vodi uspešnu socijalnu politiku ako za to ne postoji zdrava ekonomska baza. Bio sam u Rusiji tokom devedesetih godina, privreda je bila na kolenima, ljudi nisu mogli da očekuju pomoć države.

Posle Putinovog dolaska na vlast, kada je Rusija ekonomski ojačala, i kada se privreda podigla, bilo je i novca za socijalne potrebe građana. Ljudi su tada dobili socijalnu pravdu. To je put kojim i mi želimo da vodimo našu državu. Na prvom mestu su ekonomija, razvoj preduzetništva, nova radna mesta, a onda, kao posledica toga, sledi razvoj i u svim drugim oblastima, socijali, kulturi, zdravstvu… Još uvek je rano govoriti o koalicijama, jer izbori nisu ni raspisani. Mi smo u ovom trenutku najviše posvećeni unutrašnjem radu i jačanju infrastrukture naše partije. Svakodnevno formiramo nove odbore u selima i gradovima širom Srbije, omasovljujemo članstvo, širimo našu politiku od kuće do kuće, od vrata do vrata. Ljudi dobro prihvataju našu politiku, podržavaju nas u sve većem broju, i zato rejting SNP stabilno raste. Ubeđen sam u dobar rezultat na sledećim izborima, kada god oni bili.

(Slobodan Erić – Geopolitika)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner