Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Američki udari po Siriji i posledice po Rusiju
Savremeni svet

Američki udari po Siriji i posledice po Rusiju

PDF Štampa El. pošta
Leonid Nersisjan   
petak, 20. april 2018.

Očekivano, posle niza izjava rukovodstava SAD-a, Velike Britanije i Francuske, dogodio se raketni udar po sirijskim ciljevima. Kako se i očekivalo, ovaj noćni napad nije nosio neke realne vojne zadatke – ciljevi su bili nepouzdani, a njihovo osoblje blagovremeno evakuisano. Ipak, do sada je ostalo mnoštvo pitanja u vezi rezultata udara – ona se tiču, kako spiska ciljeva, tako i broja raketa koje su doletele i koje su oborene. Informacije koje su dostavili Ministarstvo odbrane Rusije i Pentagon, dijametralno se razlikuju, što još više komplikuje svođenje rezultata udara za razliku od prošlogodišnjeg napada na vazduhoplovnu bazu Šajrat, gde je sve bilo dovoljno očigledno. Pokušaćemo da proanaliziramo postojeće podatke.

Koliko je bilo ciljeva?

Pitanja se nameću od starta – rusko ministarstvo odbrane prvo je istupilo sa izjavom o rezultatima udara SAD-a i njihovih saveznika. Prema podacima koje je obelodanio načelnik Glavne operativne uprave generalštaba OS RF general-pukovnik Sergej Rudskoj, na 10 ciljeva u Siriji bile su lansirane 103 krstareće rakete, od kojih je 71 bila presretnuta od strane sistema PVO Sirije. Pri tome, na spisku ciljeva postojao je niz sirijskih aerodroma – Dumejr (oboreno svih 12 raketa), Duvali (oborene sve 4 rakete), Bleji (oboreno svih 18 raketa), Šajrat (oboreno svih 12 raketa), Meze (oborene 3 od 5 raketa), Homs (oboreno 13 od 16 raketa).

Snimak kratera od oborenog tomahavka na sirijskoj državnoj televiziji

Od 30 raketa koje su lansirane po objektima u rejonu naseljenih mesta Barze i DŽaramana, oboreno je 7. Utvrđeno je da su sve te krstareće rakete oborene protivvazdušnim sistemima S-125, S-200, „Buk“, „Kvadrat“ i „Osa“. Od nabrojnih, u savremene može da se svrsta samo „Buk-M2E“ koji se u određenom broju nalazi u OS Sirije. Takođe, vladine trupe poseduju ne manje od 40 protivvazdušnih topovsko-raketnih sistema „Pancir S-1“ koji su, kako se posle pokazalo, takođe učestvovali u odbijanju napada. Prema podacima ruskog ministarstva odbrane, „Panciri“ su lansirali 25 protivvazdušnih vođenih raketa od kojih su 23 pogodile cilj, sistemi „Buk“ su lansirali 29 projektila, a 24 su pogodila cilj, sistemi „Osa“ su lansirali 11 projektila a 5 je pogodilo cilj, S-125 je uz pomoć 13 projektila oborio 5 ciljeva, „Strela-10“ je sa 5 projektila izašla na kraj sa 3 cilja, sistem „Kvadrat“ je oborio 11 ciljeva uz pomoć 21 projektila, dok sistemi S-200 nisu oborili niti jedan cilj iako su lansirali 8 projektila.

Američki brifing se desio nešto kasnije – na njemu su objavljeni potpuno drugačiji podaci. Lansirano je 105 projektila na 3 cilja, i svi su doleteli do tačke gađanja, dok je sirijska PVO uzalud lansirala 40 projektila, (pri čemu tek posle pogađanja ciljeva, sa čisto propagandnom svrhom). Raspored lansiranih projektila je bio sledeći – 30 krstarećih raketa Tomahawk sa krstarice Monterey tipa Ticonderoga, sedam Tomahawk-a sa razarača Laboon tipa Arleigh Burk (oba broda su gađala sa akvatorije Crvenog mora), 23 krstareće rakete Tomahawk sa razarača Higgins tipa Arleigh Burk (sa akvatorije severnog dela Persijskog zaliva), 6 Tomahawk-a sa palube atomske podmornice SSN John Warner tipa Virginia i 3 krstareće rakete  SCALP Naval sa palube francuske fregate D653 Languedoc tipa FREMM (obe iz akvatorije Sredozemnog mora). Takođe je dejstvovala i avijacija – dva američka bombardera B-1B lansirala su 19 krstarećih raketa AGM-158BJASSM-ER, britanski Tornado i Typhoon  lansirali su 8 krstarećih raketa Storm Shadow, a 9 krstarećih raketa SCALP EG lansirali su francuski avioni Rafale.

Što se tiče samih ciljeva, po istraživačkom centru u okolini Damaska (Barza), bilo je lansirano 76 krstarećih raketa, 22 rakete su otišle na pretpostavljeno skladište hemijskog oružja u okolini Homsa, dok je drugi objekat u Homsu, takođe tobože povezan sa hemijskim oružjem pogođen sa 7 raketa.  Bili su prezentirani i satelitski snimci tih objekata pre i posle udara.

Obe strane preuveličavaju svoje uspehe?

Rusko-sirijska verzija događaja, pod uslovom da je u potpunosti tačna, značila bi uspeh bez presedana sistema PVO u borbi sa masovnom primenom krstarećih raketa. Pre se uspevalo sa obaranjem samo pojedinačnih raketa, dok je ovde reč o sistematskom odbijanju udara. Ipak, suviše su optimistične predstavljene brojke, a postoji još jedan momenat u izveštajima koji izaziva velika pitanja – prema izveštaju Ministarstva odbrane Rusije, na svaku krstareću raketu sistemi „Pancir“ i „Buk“ lansirali su samo jedan protivvazdušni projektil. Takav se pristup u realnim borbenim dejstvima ne primenjuje – na svaki cilj treba da se lansiraju najmanje dve protivvazdušne rakete. Postoji još jedno interesantno pitanje – na koji je način „Strela-10“ tako efikasno dejstvovala po niskoletećim krstarećim raketama, ako sistem nije sposoban da primi označavanje cilja od aviona sa dalekim radarskim otkrivanjem i navođenjem, i kopnenih radara („Strela-10“ se oslanja samo na infracrveno i fotokontrastno  navođenje?). Na ta pitanja je vrlo teško naći odgovor, kao i na to kako objasniti odsustvo bilo kakvih pronađenih i fotografisanih krhotina 71 oborene rakete.

Snimak Ministarstva odbrane SAD pogođenih ciljeva u Homsu

Što se tiče američke verzije, i tu postoje određena pitanja. Pre svega, zašto se lansira 76 krstarećih raketa po jednom cilju? Pored toga, kod većine eksperata prilikom posmatranja fotografija sa ruševinama istraživačkog centra u Barzi, javlja se sumnja da je objekat gađan sa tolikim brojem raketa, uzimajući u obzir da je ukupna moć ubojnih delova činila ne manje od dvadeset tona ekvivalenta trotilu. Postoji i drugo mišljenje, da krstareće rakete sa probijajućim borbenim delovima mogu da izazovu upravo takva razaranja. Može se dakle zamisliti scenario da je rukovodstvo SAD-a obelodanilo samo one ciljeve do kojih su krstareće rakete zaista doletele. Ili je do ciljeva doleteo samo deo raketa pa zato razaranja nisu tako velika. Najverovatnije da se istina, kako to često biva, nalazi negde na sredini – na primer, da je realno oboreno oko 15-20 krstarećih raketa. Na žalost, bez objektivnih informacija, kao što su video zapisi i ostaci oborenih raketa, vrlo je teško ustanoviti šta se zaista desilo.

Političke posledice

Sasvim je očigledno da ni u jednom od nabrojanih objekata nije bilo hemijskog oružja. Štaviše, Organizacija za zabranu hemijskog oružja, koja je u novembru 2017. godine sprovela inspekciju bivših objekata hemijskog oružja u Siriji, i otkrila da je 25 od 27 objekata već uništeno, a u preostala dva nisu pronađeni tragovi hemijskog oružja, razmatrala je potpisivanje ugovora sa kompanijom koja će da pomogne Siriji oko rušenja tih objekata. Po svemu sudeći, pokazalo se, da su oružane snage SAD-a, ta unajmljena kompanija. 22. novembra 2017. godine, sprovedena je inspekcija istraživačkog instituta u Barzi, gde takođe nisu nađeni ma kakvi tragovi hemijskog oružja.

Uništeni naučno-istraživački centar u Damasku, navodni "centar za izradu hemijskog naoružanja", bavio se razvojem lekova protiv raka i proizvodnjom protivotrova od ujeda zmija i škorpija

Štaviše, udar po objektu u kojem se nalazi hemijsko naoružanje još i na području grada, jeste zločin sam po sebi pošto bi od trovanja umro veliki broj žitelja okoline. Jasno je da su SAD i saveznici bili potpuno uvereni da objekti ne sadrže hemijsko oružje ali je ipak raketni udar bio izvršen.

Nezavisno od toga što su SAD ranije upozorili Rusiju u pogledu ciljeva, usled čega nije bilo nikakvih žrtava i realnih vojnih posledica, Moskva je pretrpela opipljive gubitke kada je u pitanju njen ugled. Već drugi put jedan od najbližih saveznika Rusije trpi udar bez odgovora. Takva tendencija može da postane zakonomernost, o čemu smo govorili još pre godinu dana prilikom udara na aviobazu Šajrat.

Odsustvo bilo kakvog odgovora na drugi raketni udar i na smrt značajnog broja ruskih građana u sastavu privatnih vojnih kompanija, koji učestvuju u sirijskom građanskom ratu, usled američkog bombardovanja, samo će da pojača pritisak SAD-a na Moskvu i Damask. Ako nema crvenih linija zašto se suzdržavati? Treba reći da u prilog SAD-u ide vidljivo jača grupacija trupa u regionu, a takođe i znatno veće mogućnosti vojno-pomorskih snaga. Ali, sve to ne sprečava da se, kao minimum, sprovede masovno bombardovanje proameričkih opozicionih grupacija.

preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: https://regnum.ru/news/polit/2405533.html

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner