Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Budućnost sveta stavljena na kocku
Savremeni svet

Budućnost sveta stavljena na kocku

PDF Štampa El. pošta
Ban Ki Mun   
subota, 11. jul 2009.

(Danas, 09.07.2009)

Svaka politika je lokalna, glasi stari aforizam. Danas možemo da kažemo da su svi problemi globalni. Svetski lideri na samitu G-8 u Italiji moraju da koriguju svoju politiku kako bi se uhvatili u koštac s problemima koje niko od njih ne može da reši sam. Poslednjih nekoliko godina predstavljali su seriju međusobno povezanih kriza: finansijsko alarmantno stanje, porast cena hrane i nafte, klimatski potresi, pandemija gripa i mnogo toga drugog. Politička saradnja u cilju pronalaženja rešenja problema ne predstavlja finese. To je globalna neophodnost.

Intenzitet međusobne povezanosti na globalnom nivou je šokantan. Virus H1N1 identifikovan je u aprilu u jednom meksičkom selu. Sada je prisutan u preko 100 zemalja. Posledice kolapsa Leman Bradersa su se za nekoliko dana proširile na druge delove sveta. Ubrzo su čak najzabačenija sela u Africi, Aziji i Latinskoj Americi osetila udar smanjenih prihoda od finansijskih pošiljki, otkazanih investicionih projekata i pada cena izvoznih artikala. Isto tako, klimatski potresi u delovima Evrope, Australije, Azije i Amerika doprineli su porastu cena hrane, što je pogodilo siromašne i dovelo do nestabilnosti i oskudice u više desetina zemalja.

Nijedna država ili svetski lider ne može da reši te probleme bez tuđe pomoći. Sve zemlje se suočavaju sa sve gorim klimatskim potresima koji su rezultat emisija gasova koji stvaraju efekat staklene bašte u celom svetu, a ne samo u okviru državnih granica. Na primer, u nedavnom izveštaju vlade SAD navodi se upozorenje da će uobičajeni problemi u klimatskoj politici izavati strašne suše na američkom jugozapadu, snažne oluje i poplave u Meksičkom zalivu, kao i obilne kiše na severoistoku. Američki političari će biti odgovorni, ali da bi se sprečile ove kobne posledice, potrebna je globalna saglasnost.

To je razlog zašto zahtevam od G-8 da deluje kada je reč o skupu suštinskih pitanja tokom predstojećih dvanaest meseci. Neka od njih su u nadležnosti država članica G-8; za druga je potrebna globalna saglasnost svih članica UN. U oba slučaja, lideri G-8 posebno su obavezni da prednjače u tome, s obzirom na njihova obećanja iz prošlosti, veličinu njihovih ekonomija, njihove nesrazmerne doprinose emisijama gasova koji stvaraju efekat staklene bašte i njihovim odgovornostima kao zemalja donatora.

Prvo, države članice G-8 i ostali emiteri gasova koji stvaraju efekat staklene bašte moraju da intenziviraju svoje napore da na konferenciji UN o klimatskim promenama u Kopenagenu u decembru postignu sporazum. Taj sporazum mora da bude pravičan, rigorozan u naučnom smislu i sveobuhvatan. Cilj je da se globalni prosečni porast temperature ograniči na dva stepena Celzijusova. Da bi se to postiglo, podrazumeva se da se globalna emisija štetnih gasova mora umanjiti za najmanje 50 odsto do 2050, i da se zemlje G-8 i ostale ekonomski najrazvijenije zemlje obavežu na smanjenje emisija za najmanje 80 odsto u odnosu na nivo emisija iz 1990.

U međuvremenu, ekonomski najrazvijenije zemlje moraju da načine prvi korak tako što će se obavezati na smanjenje emisija od 25 do 40 odsto do 2020. u odnosu na nivo emisija iz 1990. Principi jednakosti i istorijska odgovornost ne zahtevaju ništa manje. To znači da države u razvoju moraju znatno da prevaziđu granice uobičajenih aktivnosti u okviru smanjenja emisija štetnih gasova. Ali ne treba da budu primorane da biraju između smanjenja stope siromaštva i smanjenja emisija štetnih gasova. I jedno i drugo je od velikog značaja.

Bilo kakav delotvoran sporazum mora da pomogne ugroženim zemljama, posebno najsiromašnijima među siromašnima, da se prilagode klimatskim promenama, kojima su najmanje doprineli, a najviše su njima pogođeni. Biće potrebni izdašni fondovi da se pomogne da se izgrade ekonomije otporne na klimatske promene, da se rašire zelene tehnologije i poveća pristup čistoj energiji. Ta podrška mora da bude dodatna, a ne „prepakovana“ humanitarna pomoć, transparentna, kojoj se može jednostavno pristupiti i usmerena prema proverenim intervencijama.

Ukoliko pregovori u Kopenhagenu budu uspešni, svetski lideri moraju da pređu s reči na dela. To je razlog što pozivam sve svetske lidere da dođu na globalni samit UN o klimatskim promenama 22. septembra. Očekujem da prisustvuju tom događaju. Naša budućnost je stavljena na kocku.

Drugo, G-8 treba da preduzme posebne korake koji su potrebni da bi se ispunila davno data obećanja kada je reč o pružanju podrške siromašnim zemljama kako bi im se pomoglo da ostvare Milenijumske ciljeve razvoja. Grupa osam je 2005. obećala da će udvostručiti humanitarnu pomoć za Afriku do 2010. Ona već sada zaostaje sa više od 20 milijardi dolara godišnje u ispunjenu tog obećanja, a ostalo joj je još godinu dana da ga ispoštuje. Kredibilitet G-8 je ozbiljno doveden u pitanje, pošto su najsiromašnije zemlje na svetu pod pritiskom zbog finansijske krize, klimatskih udara i neispunjenih obećanja u vezi sa humanitarnom pomoći, što je sve izvan njihove kontrole.

Treće, G-8 treba hitno da usredsredi pažnju na sve intenzivniju oskudicu hrane u svetu. UN procenjuju da je broj hronično izgladnelih ljudi nedavno porastao za oko 150 miliona, te da sada na svetu ima milijardu neuhranjenih ljudi.

Ovo šokantno preinačenje napretka kada je reč o bezbednosti hrane rezultat je brojnih faktora - klimatskih udara i smanjenja prinosa žitarica i globalne finansijske krize. Naučnici su svetskim liderima uputili moćnu poruku: siromašni regioni u kojima nema dovoljno hrane mogu da povećaju prinos tako što će pomoći svojim sitnim farmerima da dobiju kvalitetnije seme, đubrivo, sistem za navodnjavanje, što im je potrebno da bi pospešili proizvodnju. Humanitarna pomoć od velikog je značaja usred aktuelne katastrofe; povećanje prinosa u Africi naročito je značajno za sledeću godinu i u budućnosti.

Globalna saradnja bila je odlučujuća u okviru napora za zauzdavanje prošlogodišnje finansijske stagnacije. Dok je ekonomska situacija u svetu i dalje teška, korist od monetarne i fiskalne saradnje između glavnih ekonomskih zemalja je jasna i upečatljiva. Primećujemo sličnu delotvornu kolektivnu reakciju na pandemiju H1N1. Saradnja daje rezultate.

Učinimo da ta moć globalnog partnerstva ima uticaja na klimu, smanjenje stope siromaštva i proizvodnju hrane. Započnimo ekonomski oporavak koji nije samo snažan, već i pravičan, sveobuhvatan i održiv, pokretanjem celog sveta. Jer, ako to ne učinimo sada, u kritičnom trenutku, kada ćemo?

Autor je generalni sekretar Ujedinjenih nacija

Copyright: Project Syndicate/Institute of Human Sciences, 2009.

Danas ima ekskluzivno pravo objavljivanja u Srbiji