Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Ekonomska pometnja i lov na Cigane
Savremeni svet

Ekonomska pometnja i lov na Cigane

PDF Štampa El. pošta
Nikolas Kulis   
četvrtak, 07. maj 2009.

Jeno Koka je bio nežan deda i vredan otac, i krenuo je na svoju noćnu smenu u jednoj hemijskoj centrali, kada su ga ubili metkom u glavu na vratima njegove kuće. Za njegove ubice nije bio ništa drugo do Ciganin[1], i to je izgleda za njih bio dovoljan razloga za ubistvo.

Predrasude prema Romima (opšte poznati kao Cigani, i već odavno jedna od najugnjetavanijih manjinskih grupa Evrope) pokrenule su talas nasilja. U toku poslednje godine, najmanje sedam Cigana je ubijeno u Mađarskoj, a bilo je blizu 30 atentata Molotovljevim koktelima na kuće Cigana, često praćenih rafalnim pucnjima.

Ali, policija je svoju pažnju koncentrisala na tri smrtonosna napada koji su se dogodili od prošlog novembra, a koji izgledaju povezani. Vlasti misle da napadi mogu biti delo policijskih agenata ili vojnih lica, zasnivajući to na tajanstvenosti i preciznosti kojom su ubili svoje žrtve.

Osim smrti Koke (star 54 godine), tu su još ubistva jednog Ciganina i jedne Ciganke, na koje su pucali pošto su zapalili njihovu kuću prošlog novembra u Nagycesecs, na sat vožnje od Tiszaloka, na severoistoku Mađarske. U febraru ove godine, u Tatarszentgyorgy, malom selu na jugu Budimpešte, pucnjima su ubili Ciganina i njegovog sina od četiri godine kada su pokušali da pobegnu iz svoje kuće koju je neko zapalio. Jozef Beneš, šef nacionalne policija Mađarske, u intervjuu od 24. aprila u listu Nepszabadsag, tvdi da su počinioci zločina grupa od četvoro ili više ljudi od oko 40-tak godina, i ubijaju “isuviše sigurnom rukom”. Vojna kontraobaveštajna služba učestvuje u istrazi, kako je obavestio mađarski radio, a Beneš tvrdi da se među sumnjivima nalaze bivši ratnici iz ratova na Balkanu i mađarski pripadnici francuske Legije stranaca.

Stručnjaci za pitanja povezana sa Ciganima, govore o sve agresivnijem okruženju prema Ciganima u Mađarskoj i drugim zemljama u Centralnoj i Istočnoj Evropi, kojim dominiraju partije ekstremne desnice, čiji lideri koriste stare stereotipe o Ciganima kao o sitnim delikventima i parazitima socijalnog sistema, i to u vreme ekonomskih i političkih previranja. Kako raste nezaposlenost, vlasti i sručnjaci za teme o Ciganima, plaše se da će se ovakvi napadi pojačati. “Treba se setiti da holokaust nije počeo u gasnoj komori”, govori Lajoš Koroš, državni sekretar u Ministarstvu za rad i socijalna pitanja.

U Češkoj republici, gde su se demonstranti krajnje desnice sukobili sa policijom kada su hteli da promarširaju kroz ciganske kvartove, jedna devojčica i njen otac su pretrpeli teške opekotine pošto su napadači bacili zapaljivu bombu na njihovu kuću u mestu Vitkov, prošlog aprila. U Slovačkoj su nedavno snimljeni neki policajci kako zlostavljaju šestoricu dečaka Cigana koje su uhapsili, primoravajući da se skinu do gola, da se tuku i da se međusobno ljube. Ali, nasilje nigde nije dostiglo takav nivo kao u Mađarskoj, zbog čega su se strah i nemir ustalili među ciganskim stanovništvom od približno 600 hiljada ljudi.

Viktorija Mohacsi, Ciganka i član Evropskog parlamenta, tvrdi da je policija, koja i dalje odbija da eksplicitno pomene rasu kao motiv za ove slučajeve, kasnila da prizna porast nasilja protiv ove zajednice. “U početku su u rekli da su to Cigani koji se ubijaju među sobom”, ukazuje Mohacsi. “U poslednjih pet godina, pojačali su se napadi na Cigane u mnogim delovim Istočne Evrope, i novi ekstremisti su koristili pitanje Cigana na način kako se to pre nisu usuđivali da čini, ili to nije bila vest”, objašnjava Majkl Stjuart, koordinator Mreže za istraživanja o Ciganima u čitavoj Evropi.

Partija ekstremne desnice Jobbik, koristila je ovu temu koju njene vođe nazivaju “ciganski zločin” da bi se popeli na skali popularnosti i postigli 5% glasova što bi im omogućilo da 2010. uđu u parlament. Njeni protivnici optužuju Mađarsku gardu, paravojnu grupu povezanu sa partijom, da organizuje marševe i javne skupove da bi podgrejali negativna osećanja prema Ciganima i zastrašili cigansko stanovništvo.

“Svo cigansko stanovništvo živi u strahu”, tvrdi Čaba Čorba (48 godina), čiji su sin Robert (27 godina) i unuk, sa istim imenom, prošlog februara ubijeni rafalom iz puške nešto iza ponoći. Sahranili su ih zajedno u istom sanduku. “Ovo nam je pokazalo da nije važno da li smo dobri ili loši ljudi”, kaže Agnes Koka (32 godine), nećaka Koke: “Jedino važno je to što smo Cigani.”

(Prevod iz New York Times-a, sekcija za El Pais: Branislav Đorđević)


[1] Primedba prevodioca: U prevodu teksta zadržano je ime Ciganin, ne samo zato što tako stoji u originalu, već takođe i zato što se u Španiji ova manjina (manjina, jer po španskom zakonu samo su Španci narod), jedino tako i zove. I po španskom pravopisu, piše se malim slovom, kao i narodi uopšte (španci, englezi, rusi, itd). Osim toga, u Španiji ni jedan Ciganin se ne određuje drugačije nego kao Ciganin (org. gitano), i svi oni, od onoga koji skuplja stari papir ili gvožđe, do onih svetski poznatih umetnika (kao što su gitarista Pako de Lusia ili Hoakin Kortes, sa kojima sam imao čast da razgovaram), sa ponosom sebe nazivaju Ciganima.