Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Evroazijska unija - samo bez euforije, molim
Savremeni svet

Evroazijska unija - samo bez euforije, molim

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
četvrtak, 06. oktobar 2011.

Izjava ruskog premijera Vladimira Putina o stvaranju i perspektivama jedinstvenog ekonomskog prostranstva Rusije, Belorusije i Kazahstanaizazvala je mnogobrojne komentare u ruskim i stranim političkim krugovima i javnosti. Koliko mi je poznato, oglasili su se i pojedini autori u Srbiji, ocenjujući da će taj savez biti velika šansa i za Srbiju i zamena za Evropsku uniju koja nas bestidno i beskrajno ucenjuje za prijem u članstvo.

Da podsetim: Putin je u autorskom članku u moskovskom listu Izvestija ocenio da će jedinstveno ekonomsko prostranstvo Rusije, Belorusiuje i Kazahstana imati istorijski značaj ne samo za ove tri zemlje, inače bivše sovjetske republike, nego i za sve države na postsovjetskom prostranstvu. Između zemalja-članica neće postojati migracione, pogranične i druge barijere; njihovi građani će moći da bez ikakvih ograničenja biraju gde će živeti, gde će raditi, obrazovati se, lečiti.

To bi bio nukleus Evroazijskog saveza na postsovjetskom prostoru, rekao je Putin, odbacivši pri tome pojedina tumačenja na zapadu da je reč o pokušaju oživljavanja Sovjetskog Saveza. Putin je i u nekim ranijim prilikama ocenio da je stvaranje novog Sovjetskog Saveza, zbog čitavog spleta okolnosti koje su u mđuvremenu iskrsle, apsolutno nemoguće.

Prema zamisli Putina, Evroazijski savez treba da predstavlja viši nivo integracije koja se već odvija u okviru Carinskog saveza tri zemlje i Jedinstvenog ekonomskog prostranstva. On treba da stupi na snagu 1. januara 2012 godine i stvori tržište od oko 165 miliona potrošača. A to je znatno više nego polovina ukupnog broja stanovništva bivšeg Sovjetskog Saveza.

,,Mi predlažemo model moćnog nadnacionalnog objedinjenja koji će biti sposoban da postane jedan od polova savremenog sveta i ujedno igrati ulogu efikasne karike između Evrope i dinamičnog azijatsko-tehookeanskog regiona’’- kaže ruski premijer.

Na zapadu su sa pažnjom i zebnjom propratili ovakav razvoj događaja, a u pojedinim sredinama pojavila se se i ozbiljna upozorenja: evo, premijer (i najverovatnije budući predsednik) Rusije kuje planove za obnavljanje Sovjetskog Saveza. Na više puta iskazanu ocenu Putina da je takav proces nemoguć, kao da se ne obraća pažnja. Oni trezveniji i realniji ipak dobro znaju da Putin govori istinu, ali zaziru od svakog pokušaja zbližavanja bivših sovjetskih republika. Neke od njih (da ne pominjem baltičke republike koje su sada članice evroatlanskih integracija) ulaze u red ,,interesnih sfera’’ zapada.

Uticajni i ugledni britanski The Financial Times u svojoj analizi ocenjuje da je prvi put posle raspada Sovjetskog Saveza učinjen jedan ,,realan korak ka uspostavljanju čvršćih i prirodnih ekonomskih i trgovinski veza na postsovjetskom prostranstvu’’. List citira reči Putina na nedavnom moskovskom samitu premijera triju zemalja, na kome je bilo reči i o stvaranju zajedničke valute, da je to ,,događaj od ogromnog međudržavnog i geopolitičkog značaja’’. Iako takvu ocenu Putina prima sa rezervom i ocenjuje je kao preuveličavanje, britanski list priznaje da je, za razliku od ranijih integracionih pokušaja, ovaj pokušaj uspešan.

Ugledni britanski list, čije su pisanje preneli moskovski mediji, i sam ispoljava zabrinutost. Jer, ,,ponovno stvaranje Sovjetskog Saveza’’, iako u drugom, mnogo užem formatu, može da stavi krst na geopolitičke planove zapada da definitivno uključi Rusiju i bivše sovjetske republike, u kojima je ona još sačuvala uticaj, u areal svoje civilizacije. Na zapadu se do dan-danas polazi od ocene da treba učiniti samo još malo napora da bi se Rusija, zajedno sa njenim ,,postsovjetskim satelitima’’, definitivno pretvorila u ,,provinciju’’ zapadne civilizacije koju će bespogovorno snabdevati tu ,,metropolu’’ svojim gigantskim prirodnim i drugim resursima. Još samo malo, pa bi zapadna civilizacija trebalo da ovlada ruskim i postsovjetskim prostorima i resursima. A takva tekovina omogućila bi ne samo rešavanje krize koja je zahvatila zapadni svet, nego bi mu i dozvolila da učvrsti svoju geopolitičku poziciju u sučeljavanju sa drugim centrima svetske moći – Kinom, muslimanskim svetom i drugima. I kada je do ,,progutavanja’’ ruske civilizacije – kako se to na zapadu smatralo – ostalo sasvim malo, Rusija preduzima takav potez kao što je ,,oživljavanje Sovjetskog Saveza’’. Za zapad, to je i opasno i uvredljivo.

Rusija, međutim, dejstvuje. The Financial Times podseća na reči Putina da posle stvaranja jedinstvenog ekonomskog zemlje-članice treba da počnu pregovore o zakljucenju ugovora o slobodnoj trgovini sa EU. To za zapad već može da izgleda kao bezobrazluk: Moskva se osmelila da pomisli kako je ravnopravna sa EU kao partnerom.

Britanski list piše da ljudi koji znaju Putina ocenjuju da bi ruski premijer veoma želeo da u Carinski savez Rusije, Belorusije i Kazahstana privuče i Ukrajinu – najveću susednu slovensku državu. Ako u taj savez uđe i ova zemlja sa 45 miliona stanovnika, novi blok bi po brojnosti činio tri četvrtine žitelja Sovjetskog Saveza. Takva varijanta bi za zapad postala pravi košmar i u suštini bi predstavljala ponovno stvaranje Sovjetskog Saveza.

Zasad, Ukrajina ne daje previše povoda zapadu za strahovanja. Njeno rukovodstvo odbija ruski predlog da uđe u Carinski savez čak i kada bi joj Rusija ponudila popust na gas kao što je to učinila Belorusiji. Ali, vreme prolazi, a Evropska unija nije Kijevu nagovestila prijem u članstvo. Tako da ne treba govoriti kako je Ukrajina izgubljena za postsovjetske integracije, ocenjuje britanski list.

Ruski analitičari kažu da je publikacija Putina u Izvestijama ,,Novi integracioni projekat – budućnost koja se rađa danas’’ deo lepe tradicije: da se javnost upozna sa idejama putem najpoznatijih ruskih medija. Počeo je Medvedev pre dve godine člankom ,,Rusijo, napred’’ gde je izneo program modernizacije privrede. Sada njegov mogući naslednik na položaju predsednika govori o modernizaciji postsovjetskog prostranstva.

Autorka članka u ruskim elektronskim novinama ,,Utro’’, Natalija Sjerova, prilično je skeptički raspoložena prema Putinovom projektu. Ona kaže da uz sve sadržajne i stilističke razlike, oba teksta mogu se svrstati u žanr političke utopije. Autorka konstatuje da Putin poziva na saradnju srednjoazijske zemlje i istovremeno kaže da će se ,,Evroazijski savez graditi na univerzalnim integracionim principima kao neodvojivi deo Velike Evrope, ujedinjene jedinstvenim vrednostima slobode, demokratije i tržišnih zakona’’. Autorka takođe navodi reči Putina o jedinstvenoj viznoj i migracionoj politici, što će omogućiti ukidanje pogranične kontrole na unutrašnjim granicama, zatim o inicijativama i zajedničkim programima u oblasti energetike, visoke tehnologije i socijalnom razvoju, o saradnji u kulturi, nauci, obrazovanju, saradnji u oblasti regulisanja tržišta rada, stvaranju civilizovane sredine za imigrante. Sve se to predlaže na osnovama sovjetskog nasleđa u obliku infrastrukture, proizvodne specijalizacije i opšteg jezičkog, naučno-kulturnog prostranstva i uz oslanjanje na iskustvo Evropske unije.

Dobija se upečatljiva slika, ali u njoj ima suštinskih pukotina. O kakvoj slobodi i demokratiji se može govoriti koja bi se primenila na srednjoazijske režime? Kako se integrisati na osnovama tržišta kada su njegove zakone već primenile bivše sovjetske republike u zavisnosti od kapitala i transnacionalnih korporacija? Do kakvih će posledica dovesti nova migraciona politika? I da li se treba oslanjati na iskustva Evropske Unije kada i sami evropljani govore o nedostacima modela EU, a njihovi ekonomski eksperti navodno u šali kažu da su ,,za spašsavanje evrozone potrebne bazuke, dva triliona evra i odstranjivanje Grčke’’.

Ruski elektronski medij dalje kaže da je prezentujući ,,novi integracioni projekat Evroazije’’ Putin najavio korekciju spoljnopolitičkog kursa Medvedeva koji je po oceni autorke ,,pretrpeo fijasko u svim pravcima’’. Prioritetima tog kursa bio je Zapad, zatim zemlje azijsko-tihookeanskog regiona pa zemlje ZND.

Fijasko je doživelo i ,,resetovanje’’ sa NATO paktom, smatra ruska analitičarka. Evropski eksperti dozvolili su sebi da javno govore da je Zapad ,,doveo Rusiju do stanja frustracije’’. ,,On je otpisao Rusiju i prestao je da je smatra velesilom pa je počeo da se odnosi prema njoj kao prema mlađem partneru; a kada se našla u takvoj ulozi, Zapad je prosto izoluje i odbija da sa njom sarađuje’’.

Na sličan način se izjašnjava i stalni predstavnik Rusije pri NATO paktu Dmitrij Rogozin. On kaže da ,,kontakti u okviru Saveta Rusija–NATO više ne zadovoljavaju Moskvu zbog faktičke neravnopravnosti’’. ,,Strateško partnerstvo u okviru evropskog sistema protivraketne odbrane ostaje na nivou maštanja’’. Komentarišući američke planove o razmeštaju sistema protivraketne odbrane u Turskoj, Češkoj i Bugarskoj, jedan izvor u Kremlju izjavio je da ,,nema šanse za dogovor i sada je potrebno ili postaviti svoj sistem ili narastati svoj nuklearni potencijal’’.

Ispada da, izgubivši na zapadnom pravcu i sučeljavajući se sa principijelno novim izazovima, vezanim za događaje u Africi i na Bliskom istoku, Rusija se našla u dosta teškoj situaciji. Ona prosto nema drugog izbora nego da se ,,vrati kući’’ i da se usredsredi na svoje najbliže okruženje.

Tako događaje i situaciju oko projekta o jedinom ekonomskom prostranstvu ocenjuje deo zapadnih i ruskih medija. Te ocene su, dabome, u raskoraku sa zvaničnim tumačenjima, ali one postoje i ruski mediji o njima otvoreno pišu. Mislim da to nije znak slabosti, već, naprotiv, uverenja da se ide pravilnim putem i da je iznošenje različitih mišljenja, što je u sovjetska vremena bilo nezamislivo, ogledalo zrelosti društva, njegove demokratičnosti i otvorenosti.

Dodao bih i par sopstvenih zapažanja koja se tiču ocena u našim medijima i ,,šansi’’ za našu zemlju koje se u njima iznose. Podsetio bih da je svojevremeno bilo aktuelno prisajedinjenje Srbije Savezu država Rusije i Belorusije o čemu se, koliko znam, u nekim krugovima u Beogradu a i u javnosti dosta govorilo i iznosilo kao spas u vreme NATO bombardovanja. Prilikom jednog kratkog susreta u Kremlju grupe novinara sa tadašnjim predsednikom Borisom Jeljcom upitao sam ga za njegovo mišljenje. On je malo zastao, a onda rekao da Srbija treba da podnese zahtev ,,a potom posmotrim’’ (posle ćemo videti). Izgovorio je to otegnuto, uz izraz lica koji je pokazivao da je to besmislica.

Tačno je da Rusija danas nije isto što i Rusija za vreme Jeljcina, a da i Putin nije isto što i Jeljcin. Mislim, međutim, da je preuranjeno i, najblaže rečeno, neozbiljno govoriti o nekakvim izgledima i šansama Srbije u vezi sa članstvom u takvom integracionom prostranstvu. Pre čak nego što taj projekat potpuno zaživi i stvori mehanizme za uspešno delovanje. Ja, kao potpuni laik za tu oblast, ne mogu da vidim mehanizme za naše učešće u toj integraciji.

Kao što nas je muka naterala da devedesetih godina tražimo spas u savezu sa Rusijom i Belorusijom pred naletima NATO aviona, tako nas sada beskrajne ucene od strane Evropske Unije, obmane, dvostruki standardi, ponižavanja i iznurivanja teraju da potražimo spas u približavanju nekom drugom ko će imati pravedniji odnos. Mislim, ipak, da za euforiju nema mesta. Nje nema čak ni u zemljama koje su obuhvaćene novim integracionim projektom.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner