Savremeni svet | |||
"Globokrate": Davos i Bilderberg |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 26. januar 2011. | |
(The Economist, 20.1.2011)
Mesto sastanka i razgovora uticajnih ljudi "Ne može čovek da se bori protiv teorija zavere", uzdiše Etjen Davinjon. Sedi u grandioznoj kancelariji sa čudesnim pogledom na Brisel, i puši lulu. On je aristokrata, bivši potpredsednik Evropske komisije i čovek koji je sedeo u više korporativnih upravnih odbora, ali sve to nije razlog što ga neki ljudi smatraju previše moćnim. Davinjon predsedava Bilderberg grupom, zlim zaverenicima željnim svetske dominacije. Bar tako tvrde mnogi sajtovi; takođe se tvrdi i da grupa ima veze sa Al-Kaidom, krije lek protiv raka i želi da sjedini SAD sa Meksikom.
Svet je komplikovano mesto, okeani novih informacija stalno zapljuskuju njegove obale. Da biste pokrenuli multinacionalnu organizaciju, nije na odmet da imate grubu predstavu o tome šta se dešava. Takođe pomaže da se bude „na ti“ sa drugim globokratima (globocrats). Dakle, kosmopolitska elita — međunarodni finansijeri, birokrate, šefovi dobrotvornih organizacija i savetnici — stalno se sastaju i razgovaraju. Oni hrle na okupljanja elite kao što su Svetski ekonomski forum u Davosu, Trilateralna komisija i Boao skup u Kini. Formiraju klubove. Preduzetnici etnički Indijci širom sveta pridružuju se klubu „TiE” (The Indus Enterprise). ’Drmatori i muvatori’ u Njujorku i Vašingtonu pridružuju se Savetu za inostrane odnose (Council on Foreign Relations), gde jedne nedelje mogu da čuju predsednika Turske, a sledeće izvršnog direktora kompanije Intel. Najbogatiji čovek na svetu, meksički telekomunikacioni tajkun Karlos Slim, domaćin je godišnjem okupljanju milijardera Latinske Amerike na kojem oni neguju međusobne odnose, dok tobože diskutuju o regionalnom siromaštvu.
Neke američke organizacije, kao što su spoljnopolitičke ekspertske organizacije (think-tank), takođe su u dobroj poziciji da vrše globalni uticaj. Karnegijeva zadužbina za međunarodni mir, na primer, sebe je etablirala kao jednu od najpoverljivih mesta u svetu gde možete pričati o poslu, sa kancelarijama u Pekingu, Bejrutu, Briselu i Moskvi, kao i Vašingtonu — iako tek treba da ispuni viziju svog osnivača, Endrjua Karnegija, koji je želeo da ukine rat. Ključ za uticaj koji poseduje, kako kaže Karnegijeva predsednica DŽesika Metjuz, je "vrlo jednostavan. Zaposlite najbolje ljude ". U zemljama u kojima su think-tank organizacije podređene državi, kao u Kini i Rusiju, strane fondacije kao što je Karnegijeva uživaju reputaciju da su nezavisne. Ako tome mogu da pridodaju neko korisno znanje, onda mogu ostvariti uticaj na politiku. Na primer, Karnegijevi stipendisti savetovali su autore post-sovjetskog ustava Rusije. A kada su odnosi između Amerike i Rusije postali hladnjikavi u vreme predsednika DŽordža V. Buša, Karnegijeva kancelarija u Moskvi pomogla je da se održi otvorena linija komunikacije između dve vlade.
Neki globokrati pak misle da je značaj foruma kao što je Davos prenaglašen. Hauard Stringer, veliki šef kompanije Soni, je tip osobe za koju bi se dalo očekivati da uživa u takvim skupovima. Velšanin po rođenju, američki državljanin, preuzeo je najcenjeniju japansku kompaniju 2005. godine kada je bila u ozbiljnoj nevolji, i postavio je na noge uprkos ogromnim kulturološkim preprekama. On kaže da je uživao u svojim odlascima u Davos, ali da ove godine neće učestvovati. Kaže da više može da nauči slušajući svojih 167,000 zaposlenih. Na prvi pogled čini se da se treba baviti činjenicom da se svetski ’drmatori i muvatori’ često sreću i razgovaraju. Ipak, uprkos svoj toj razmeni informacija, globokrati su bili zatečeni finansijskom krizom. Njihova mreža kontakata jeste izbacila par upozorenja, ali ipak nedovoljno za pravovremenu akciju. Granice naklapanja DŽim Čejnos, menadžer hedž-fonda koji je svoje prvo bogatstvo stekao kladeći se da je Enron precenjen, upozorio je u aprilu 2007. ministre finansija G8 da se bankama i osiguravajućim kućama spremaju nevolje. Zaradio je novo bogatstvo kada su akcije banaka krahirale, ali je ipak besan što su njegova upozorenja bila ljubazno ignorisana. Smatra da je sramota što se nekoliko ključnih donosilaca odluka iz tog perioda i dalje nalaze na položajima. I optužuje neke od bankara za "pljačkanje sistema na veliko" time što sami sebi isplaćuju premije na osnovu fantomskih profita, čega su oni sami morali biti svesni. Smatra da ti bankari treba da budu krivično gonjeni.
Vlade sada pokušavaju da osmisle pravila kojima bi sprečile ponavljanje krize. Mnogo njih nudi savete. Među ozbiljnijim doprinosima je izveštaj Grupe trideset (G30), neformalnog skupa bivših i sadašnjih guvernera centralnih banaka. Volkerov izveštaj (The Volcker Report), svojim zalaganjem za centralni mehanizam kliringa za trgovinu finansijskim derivatima i nametanje ograničenja bankama u trgovanju vlasničkim pravima, pomogao je uobličavanju Dod-Frenkovog Zakona o reformi finansija u SAD. G30 je uticajna jer se sastoji od ljudi sa iskustvom u sprovođenju politike u praksu, kaže Stjuart Mekintoš, njen direktor. Stoga, kad se usaglase preporuke, one se mogu odmah i sprovesti, dodaje on. (Prevod: Vasilije D. Mišković) |