Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Island se oporavlja zahvaljujući sopstvenoj valuti
Savremeni svet

Island se oporavlja zahvaljujući sopstvenoj valuti

PDF Štampa El. pošta
Piter Klok   
utorak, 09. mart 2010.

(Volkskrant, 9.3.2010)

Profesionalni kitolovac Kristjan Loftson raspolaže beskonačnim strpljenjem. Već dvadeset godina čeka dozvolu da može ponovo da isplovi. Tokom tih dvadeset godina redovno je održavao svoje kitolovce, a početkom prošle godine mu je strpljenje najzad bilo nagrađeno. Islandske vlasti su mu dale dozvolu da ulovi 120 kitova. Loftson nije čekao da mu to dvaput kažu. U međuvremenu, kitovi leže smrznuti i istranžirani u komade, čekajući prevoz u Japan.

Loftson je simbol transformacije kroz koju prolazi danas islandska ekonomija. Ta zemlja je godinama živela uglavnom od potrošnje i unutrašnjih investicija. Vladala je velika građevinska groznica, a eksplozivno je bila povećana prodaja Rejndž Roversa, dizajniranog nameštaja i luksuzne odeće. Od izbijanja krize i prepolovljene vrednosti domaće valute – krune, izvoz je izbio u prvi plan – a na čelu stoji ribolov. Island raspolaže sa oko 2% svetskih rezervi ribe, što je dovoljno da ishranjuje 50 miliona ljudi širom sveta. Ali sada kada su islandski životni troškovi smanjeni, i turizam je u porastu.

S druge strane, drastično je opao uvoz. Islanđani sada provode godišnje odmore skoro isključivo u sopstvenoj zemlji – za to nije bio potreban nikakav apel nekog državnog sekretara. U samoposlugama se sve više mesta pravi za domaće proizvode, a islandski džemperi još nikada nisu bili toliko popularni kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Rezultat toga je da je bar za sada izostao slom ekonomije – štaviše, u četvrtom kvartalu je ekonomski rast bio 3,3%.

Neposredno po izbijanju krize, islandska kruna je potpuno izgubila svoju privlačnost. Usled pada njene vrednosti, dugovi privrede i domaćinstava, koji su uglavnom bili zaključivani u inostranoj valuti, eksplodirali su u pravom smislu. Islanđani su omrzli svoju valutu i želeli da što brže uđu u EU.

Nova levičarska vlada je obećala da će, što je pre moguće, uputiti prijavu za članstvo u EU. Ministar za socijalna pitanja, socijaldemokrata Arni Pal Arnason izgledao je u tom pogledu vrlo odlučan tokom prethodne jeseni. "Kruna nam je prokletstvo. Vidite Irsku – tamo su se našli u situaciji sličnoj našoj, ali ih spasava evro. Vidite Holandiju i Belgiju – i kod vas su u bankarskom sektoru grdni problemi, ali – da li običan čovek zbog toga stvarno ispašta?“

U međuvremenu se pak svet stvarno promenio. Iz problema u kojima se nalazi Grčka vidi se da učešće u evru nije garancija za uspeh. Taj signal je dopro i do Islanda. Ljubav prema kruni je u brzom porastu. “Ne želim evro – iz onih istih razloga zbog kojih ga i Grčka ne želi“, kaže Frosti Sigurjonson, preduzetnik u kompjuterskoj tehnologiji, politički aktivista i vatreni protivnik pristupanja u EU. “Nijedan političar nema tu moć da smanji plate za 30% kako bi poboljšao konkurentski položaj zemlje. Ali, ako vrednost [nacionalne] valute padne, kako što je sada slučaj na Islandu, to se događa samo po sebi.“         

Sigurjonson vidi dosta drugih mogućnosti kako bi se sprečilo da kruna u budućnosti ponovo postane igračka za špekulante. “Trebalo bi da ovde uvedemo porez na svaku valutnu transakciju.“

Sigurjonson nije usamljen u tome. Podrška javnosti za ulazak u EU brzo opada. Iz najnovijih anketa se vidi da je za to samo 33% Islanđana, dok je 56% protiv. Među Islanđanima vlada duboko ukorenjen strah da bi uskoro bili prisiljeni da dele svoja bogatstva sa ostatkom Evrope. Sigurjonson: “Zahvaljujući našim vodama bogatim ribom imamo mnogo izvora belančevina, imamo bogate izvore energije i mnogo prostora. To je sve ono što Evropi nedostaje.“

Oni Islanđani koji su opterećeni dugovima u stranoj valuti bi još i voleli da se otarase krune. Nadaju se da bi valutni kurs kod pristupa u EU bio tako povoljan da bi im se dugovi prepolovili. “Sada je kurs 180 kruna za jedan evro“, ističe Sigurjonson, “a oni se nadaju da će Evropska centralna banka tražiti samo 100 kruna za jedan evro – kao neki dar u ime dobrodošlice. Ali članovi EU sigurno neće biti spremni da na takav način na sebe preuzmu naša dugovanja.“

(Prevod sa holandskog Vasilije Kleftakis)