Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Jedan malo drugačiji pogled na turski puč - uspeo je, ko kaže da nije uspeo
Savremeni svet

Jedan malo drugačiji pogled na turski puč - uspeo je, ko kaže da nije uspeo

PDF Štampa El. pošta
Branislav Ristivojević   
sreda, 20. jul 2016.

Pokušaj prevrata u Turskoj je po prirodi stvari izavao lavinu komentara u javnosti. U brojnim stavovima postoji samo jedan koji dele svi autori: prevrat je neuspeo. Drugi stav, prema kojem je SAD umešana u organizaciju prevrata, koji režimski kvazianalitičari u direktnim prenosima u noći događaja nisu smeli da prevale preko usta (uživao sam u tihom mučenju tih tupih pera na kratkom lancu da objasne ko stoji iza organizacije a da ne izgovore skraćenicu SAD ili imenicu Amerika, ili barem onu maglovitu Zapad) sada, nekoliko dana posle događaja, se odomaćio. Takođe, uglavnom je prisutan stav da je prevrat amaterski izveden, što je tačno samo spram pogrešne teze da je njegov cilj da smeni Erdogana.   

Saglasiću se samo drugim. Američki prsti se vide, što kaže narod, iz aviona. Samo oni čija su pera otupela (ili nikad nisu ni bila oštra?) od samocenzure začinjene strahom za egzistencijom to ne smeju da javno kažu. Inače, šta će Vožd reći svojim tupim perama na kratkom lancu ako napadnu njegove mentore, i to par dana pred Kerijev dolazak u Beograd? Ne bi Skot propustio da izvesti Kerija o tome.

Kako je onda moguće da prevrat nije uspeo? Zar su Amerikanci odjednom postali amateri? Oni koji su organizovali desetine nasilnih i nenasilnih prevrata po celom svetu od Drugog svetskog rata na ovamo, i svi su uspeli osim onih na Kubi (na čemu treba čestiti hrabrom Kubanskom narodu), i izvoze tu tehonologiju svakome kome ona ne treba, odjednom ne znaju kako se prevrat izvodi? Ovo vama zvuči logično?

Naravno da nisu. Nisu Amerikanci, što u Sremu kažu, sisali ćošak od zgrade, da im njihov najbolji izvozni proizvod poslednjih pola veka odjednom ne radi. Ako je prevrat izveden amaterski, sa čim se većina na javnoj sceni saglašava, i izvezli su ga Amerikanci u Tursku, što su shvatila čak i tupa pera na kratkom lancu, onda je upravo tako trebao da bude izveden. Rečju, namera Amerikanaca je bila da on bude izveden upravo tako da bi Erdogan mogaom da ga zaustavi. U tom slučaju, prevrat je uspešan. A ne neupešan kako svi, bez kritičke dimenzije prema događaju i razmišljanja u hor pevaju. I nije amaterski izveden, već upravo onako kako treba. Naravno da ovaj stav zahteva odgovor na prosto pitanje koje se logički nameće: zašto Amerikanci hoće jedan prevrat koji se lako zaustavlja u Turskoj?

Legendarani Sun Cu u nadaleko čuvenom delu koje mu se pripisuje Veština ratovanja kaže: neprijatelj se najbolje kolje sopstvenim nožem. Upravo zbog ovoga, prljav posao u Turskoj treba da obavi Erdogan, a ne neki klimavi, slabi i nelegitimni general na američkoj kratkoj uzdi koji bi došao na vlast posle prevrata. Lideri velikih država se zbog toga nikada ne ubijaju - lideri se kompromituju, korumpiraju, gnječe, pritiskaju, ucenjuju, zastrašuju i svim tim sredstvima, oni se slabe. Tako se i Erdoganova pozicija u Turskoj ovim uspešnim prevratom slabi prema njegovom organizatoru – SAD, a zahvaljujući lako suzbijenom istom prevratu, ostaje dovoljno jaka na unutrašnjem planu.

Ne zaboravite, Erdogan je dobio skoro 50% glasova na izborima, on ima legitimitet za SVE odluke koje donese, bilo da sarađuje sa Rusima, bilo da prekine diplomatske odnose sa njima. To znači da je trajno održivo rešenje bilo da Erdogan ispuni sve američke zahteve, a ne neki slabi i nelegitimni general koji bi bio postavljen posle njega od strane Amerikanaca i čije odluke će sve vreme biti predmet osporavanja na unutrašnjem planu. Ne treba Amerikancima slaba unutrašnja vlast u Turskoj, nego jaka da može da sprovodi odluke. Rečju, cilj prevrata je bio da oslabi Erdogana ka pritiscima spolja ali da ga i dalje zadrži na vlasti da može da sprovodi odluke. I 100% je uspeo.

Ljudi su se oduvek više bojali onog što ne znaju i naslućuju nego onog što znaju. To je psihološka konstanta. Tako će i Erdogan sada morati da računa, pored onoga što zna, i sa onim što ne zna nego samo naslućuje, pretpostavlja, zamišlja. Zato se pred našim očima dešava čistka u državnom vrhu. On ne zna gde se nalaze zaverenici, i ko su oni, pa u strahu od onoga što naslućuje ili zamišlja smenjuje sve bez reda. On više ne zna odakle će i kada da udari neki novi američki zaverenik, u strahu je, i u tome se sastoji njegova slabost. Prosto i jednostavno: što više smenjuje to znači da je zaplašeniji. Kada u jednom momentu shvati da ne može da smeni i pobije svu administraciju, vojnu ili civilnu, tada je njegov strah uradio posao za Amerikance. Da bi strah nestao moraće da se obrati njegovom izvoru.

Istu priču, samo u malom, Amerikanci prodaju i Vučiću u vidu Patkice koja ga periodično pohodi kad god je nekooperativan. Nema Patkica svrhu da ga smeni već da ga oslabi, kao i prevrat Erdogana, i učini kooperativnim. 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner