Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Rokada u Kremlju
Savremeni svet

Rokada u Kremlju

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
ponedeljak, 26. septembar 2011.

Glavna intriga poslednjih nekoliko godina u ruskoj i međunarodnoj javnosti i političkim krugovima rešena je u subotu na 12. kongresu Jedinstvene Rusije. Na njemu je obelodanjeno da će se Vladimir Putin kandidovati na predsedničkim izborima marta iduće godine, a sadašnji predsednik Dmitrij Medvedev predvodiće spisak ove partije na parlamentarnim izborima decembra meseca, a zatim se iz Kremlja preseliti u Beli dom, odnosno postaće premijer. Kandidaturu Putina za šefa države predložio je aktuelni predsednik Medvedev.

Da će Putin ponovo postati šef države, a Medvedev premijer, to su sada samo predlozi, jer građani na izborima treba da daju poslednju reč. Međutim, kako stvari sada stoje, a one se gotovo sigurno neće promeniti do decembra ove, odnosno marta iduće godine, možemo sa velikom dozom sigurnosti već sada reći da će Vladimir Putin ponovo biti predsednik Rusije, a Dmitrij Medvedev – predsednik vlade. Time će u stvari biti izvršena rokada u Kremlju i Belom domu.

Naredni predsednik Rusije, saglasno promenama Ustava koje su usledile na inicijativu i predlog Medvedeva 2008 godine, rukovodiće zemljom šest godina, a ne četiri kao do sada.

U slučaju pobede, Putin će u martu po treći put biti izabran za predsednika Rusije, što će biti prvi put u istoriji zemlje. On je bio predsednik u dva mandata uzastopce, od 2000. do 2008 godine.

Koliko je sada poznato, svoju kandidaturu podneće takođe lider ruskih komunista Genadij Zjuganov i lider Liberalno- demokratske partije Vladimir Žirinovski. I jedan i drugi kandidovali su se na svim dosadašnjim predsedničkim izborima u postsovjetskoj Rusiji, ali su uvek ostajali kratkih rukava. Zjuganov je na izborima devedesetih godina tesno izgubio od Jeljcina, a prema nekim izveštajima, u jednom krugu dobio je čak više glasova od Jeljcina, ali su izborni rezultati falsifikovani. Ovi navodi nemaju zvaničnu potvrdu. Nije isključeno da bude još predsedničkih kandidata, ali po svim analizama, njihovi izgledi biće ravni nuli. Da li će kandidaturu podneti i biznismen, a odskora i političar Mihail Prohorov, velik, koju je on kratko vreme predvodio pa naprasno napustio. Analitičari smatraju da ni ,,Miša žirafa’’, kako ga u narodu zovu zbog izuzetno visokog rasta, nema nikakve šanse.

Pitanje o tome ko će biti predsednički kandidat na izborima 2012. godine počelo je da se postavlja još pre predsedničkih izbora 2008 goidine. I Putin i Medvedev uveravali su birače da neće konkurisati jedan drugome i da će se dogovoriti o kandidaturi. ,,Mi smo ljudi jedne krvi i jednakih političkih pogleda’’, govorila su obojica.

Neko vreme izgledalo je da između dvojice političara postoje nesuglasice. Setimo se izjava o Libiji, koje su se drastično razlikovale; pa izjava o Hodorkovskom i nekim drugim pitanjima. Putin je uvek bio oštriji na jeziku i pogađao ,,tačno u metu’’, za razliku od Medvedeva koji je bio obazriviji, upotrebljavao blaži rečnik i delovao nekako neutralno, pomirljivo, sa manje emocija. Ipak, kada je trebalo štititi nacionalne interese, i Medvedev je bio vrlo energičan jasan. Zbog toga su na zapadu Medvedeva karakterisali kao liberalnog političara sa a samim tim i prhvatljivijeg partnera, a Putina kao ,,tvrdog’’ sagovornika kod koga je još sačuvana izvesna crta KGB-a čiji je bio rukovodilac.

Medvedev i Putin saopštili su na kongresu da su se još odavno dogovorili o budućoj političkoj aktivnosti, odnosno funkcijama, što u određenim političkim krugovima u Moskvi izaziva sumnju. Da smo ranije obelodanili naše planove, polovina funkcionera i u vladi i u Kremlju prestala bi da radi i očekivala promenu rukovodstva – kažu članovi tandema. Medvedev je izjavio da je njihova odluka ,,duboko promišljena’’ i da su o toj varijanti razmišljali još u vreme ,,kada je formiran naš drugarski savez’’. Protekle godine potvrdile su pravilnost izabrane strategije  rekao je Medvedev. On je objasnio i zašto su od javnosti skrivali dogovor. ,,Nadam se da nas kao građani shvatate – to je pitanje političke celishodnosti, pitanje kretanja zakona političkog žanra upravo u našoj zemlji’’.

Delegati Kongresa – njih oko 11.000 burno su pozdravili Medvedeva i Putina i dugo im aplaudirali. Njihova odluka takođe je povoljno je primljena u Kremlju i vladi kao i kod većine političara, komentatora i analitičara. Međutim, ima i suprotnijh shvatanja, kako u javnosti tako i u vrhovima vlašti. Za novinare je neočekivanim bilo reagovanje na događaje na kongresu pomoćnika predsednika za ekononomska pitanja Arkadija Dvorkoviča. Odgovarajući na pitanje – zašto nije na kongresu, Dvorkovič je rekao da mu je prijatnije da u maloj sali sportskog kompleksa Lužnjiki igra hokej. ,,Dabome, nema povoda da radost’’, izjavljuje Dvorkovič. On međutim nije precizirao čime je nezadovoljan.

Njegov stav dele i lideri pojedinih Jedinstvenoj Rusiji konkurentskih parlamentarnih i neparlamentarnih partija. Čak i neki političari (doduše njih je manji broj) koji pozdravljaju odluku tandema, smatraju da ona donosi i pojedine rizike. Ako je za Jedinstvenu Rusiju odgovarao samo premijer, sada će za tu partiju da odgovara i Medvedev. Politikolog Mihail Remizov ocenjuje da se sve izjave o daljem razvoju zemlje daju na pragu opasnosti od nove ekonomske krize, pa bi za realizaciju planova bio potreban drugi model ekonomskog razvoja, uz oslanjanje na unutrašnje tržište i na sopstvene snage.

I eksperti i političari u Moskvi govore u glas da za njih izjava Putina i Medvedeva ne predstavlja iznenađenje. Ona je logična posledica odsustva konkurencije i nepostojanja konflikta između devojice lidera. Po oceni politikologa Konstantina Simonova, produžavanje neizvesnosti do parlamentarnih izbora decembra meseca ne bi koristilo ni jednom ni drugom političaru. On takođe smatra da isticanje Putina kao predsedničkog kandidata pretvara parlamentarne izbore u ,,referendum o poverenju’’ građana u konstrukciju Putin – predsednik, a Medvedev – premijer.

Kritika lidera ruskih komunista Genadija Zjuganova je potpuno razumljiva. On kaže da za četiri godine, koliko je Medvedev predsednik, a Putin premijer, ,,ništa suštinski u zemlji nije učinjeno; vlada je ostala nekvalifikovana i neprofesionalna, a rokada ništa neće izmeniti u zemlji’’.

Lider Liberalno-demoratske partije Vladimir Žirinovski, koji je najavio kandidaturu za predsednika, kaže da će se njegova partija na izborima pridržavati davno definisane politike. Za nas su važniji naši spiskovi i sopstveni predsednički kandidat, kaže Žirinovski.

Poznati komentator Petar Romanov podseća da je ,,Jeljcinova rokada’’1998. godine završena defoltom, ali ističe da je paralela sa tim događajem veoma uslovna: Vladimir Putin nije ,,dečko iznenađenje’’ već iskusan politički veteran. Osim toga, rokadu je izveo on sam, a ne neko drugi.

Romanov podseća na reči Putina da je svaka reforma usmerena ka birizi za čoveka. Čovek ne postoji zbog države, nego država zbog čoveka. Ako Putin i Medvedev stvarno žele da sprovedu u život tu formulu, moraće da počnu od nečeg što je najvažnije, a to su političke reforme. Bez slobodnog čoveka sve ostale reforme biće, kao i ranije, čist promašaj.

Politički krugovi u Moskvi iznenađeni su stavom potpredsednika vlade i ministra finansija Alekseja Kudrina koji kaže da neće ući u vladu Medvedeva čak i ako ga pozovu. Kudrin ističe da ,,ima niz nesuglasica’’ sa Medvedevim o ekonomskim problemima, pre svega oko vojnog budžeta. Kudrin smatra da su vojni izdaci preveliki u poređenju sa sredstvima koja se izdvajaju za školstvo, zdravstvo i neke druge delatnosti. Iz vlade pak poručuju da se još nikakva diskusija o sastavu budućeg kabineta ne vodi.

Najviše žuči prosuo je nekadašnji miljenik Borisa Jeljcina, njegova siva eminencija, svojevremeno gubernator Nižnjeg Novgoroda i potpredsednik vlade Boris Njemcov. On kaže da će Rusija pod Medvedevim i Putinom doživeti sudbinu arapskih zemalja u kojima posledenjih meseci besne revolucije i neredi.

Događaji na kongresu Jedinstvene Rusije doživeli su veliki publicitet na zapadu uz prilično uzdržane tonove. To je donekle razumljivo jer su na kongresu izrečeni samo predlozi a izbori tek predstoje, iako niko ne sumnja da će Putin pobediti na izborima. Moskovski mediji preneli su reagovanja američke štampa koja procenjuje da će Putin biti u Kremlju narednih dvanaest godina, dakle još dva mandata. Kada se to sabere sa prethodna dva predsednička i jednim premijerskim mandatom, dobija se impozantna brojka od 24 godine. Mediji na zapadu izvode računicu da se u tom domenu Putin može porediti sa Staljinom i Brežnjevim; Staljin je vladao Sovjetskim Savezom 30, a Brežnjev 18 godina.

Američka štampa konstatuje da sama po sebi, ta činjenica, odnosno ponovni dolazak Putina u Kremlj, ne mora biti negativna, jer je Putin, kako se ističe, ,,dao saglasnost’’ Medvedevu za resetovanje odnosa sa Amerikom. Ipak, kako je u Moskvi preneto, u zapadnim prestonicama se ne isključuje izvesno zahlađenje odnosa sa Rusijom, iako se povratak Putina u Kremlj ne doživljava kao neka tragedija. Komentatori na zapadu procenjuju da su i zapadni političarti, kao i političarti u Moskvi, postali pragmatičniji i da su ,,prinuđeni da trpe jedni druge’’. Od najviših zapadnih rukovodilaca, nešto određenija bila je nemačka kancelarka Angela Merkel koja je rekla da će Nemačka sarađivati sa bilo kojim ruskim predsednikom.

Zapadni analitičari, čije mišljenje prenose moskvski mediji, procenjuju da rokada u Moskvi neće rešiti mnogobrojne probleme u zemlji niti ublažiti nezadovoljstvo koje se zbog ekonomske situacije i drugih otvorenih problema, na prvom mestu korupcije, uočava ne samo u masama već i delu političke elite. Ako padne cena glavnog ruskog izvoznog artikla – nafte, Rusija bi se, uz novu ekonomsku krizu koja pogađa i mnoge druge zemlje, mogla naći u nezavidnom položaju, procenjuju zapadni eksperti.

Analitičari u Moskvi postavljaju pitanje – da li će doći do određenih promena u unutrašnjoj i spoljnoj politici. Sa velikom dozom sigurnosti se može pretpostaviti da neće jer su sadašnju i međunarodnu i unutrašnju poziciju kreirali zajedno Putin i Medvedev. Tu i tamo mogu se očekivati promene, ali u nijansi koje neće bitnije narušavati kurs koji se trenutno sprovodi.

Putin će se i na unutrašnjem i na međunarodnom planu suočiti sa problemima sa kojim se sukobljava i sadašnje rukovodstvo u Kremlju. Na unutrašnjem planu najveći izazov biće suočavanje sa novom pretećom ekonomskom krizom, zatim sa terorizmom, Severnim Kavkazom i korupcijom. Čini se da će situacija na Severnom Kavkazu ipak biti najveći izazov zbog narastanja muslimanskog ekstremizma i antiruskog raspoloženja. Putin je bio više nego jasan kada govori o tom problemu. On najenergičnije brani teritorijalnu celovitost zemlje, a sasvim nedavno je izjavio da onima,koji kažu da bi Severni Kavkaz ,,trebalo odrezati’’ od ostalog dela zemlje poručuje: tim pametnjakovićima bi ,,nešto trebalo odrezati’’. Da ponovim: to nije jedini, ali je verovatno najveći izazov za kompletno buduće rukovodstvo zemlje.

Na međunarodnom planu, Putin će naslediti problem izgradnje američkog sistema protivraketne odbrane, čemu se Moskva odlučno protivi smatrajući da je uperen ne protiv ,,zemalja otpadnika’’ i (nepostojeće) nuklearne opasnosti, već protiv Rusije.

Kako se može konstatovati, ne postoje indicije da bi Moskva mogla menjati dosadašnji kurs odnosa sa Srbijom i njegov prijateljski karakter. Ima nekih glasova da bi Putin već idućeg meseca mogao posetiti Srbiju, po drugi put ove godine, ali niakavih zvaničnih potvrda takvih nagoveštaja nema.

Rusija ima dugoročni plan društveno-ekonomskog i političkog razvoja do 2020. koji je zajednički sačinila sadašnja ,,komanda’’ sa Putinom i Medvedevim na čelu. Njime se, najkraće rečeno, predviđa izgradnja politički stabilnog, ekonomski i socijalno prosperitetnog i vojno snažnog demokratskog društva. Rusija će sarađivati sa svim zemljama koje su spremne na ravnopravnu saradnju i neće pristati da bude mlađi i podređeni partner. To je konstanta koju Moskva na međunarodnom planu svakako neće menjati. Naprotiv, ponovnim dolaskom Putina u Kremlj ta konstanta može još više ojačati.

Vladimir Putin je nedavno rekao da će Rusija u doglednoj budućnosti biti zemlja u kojoj će se konforno živeti i čiji će se građani njome ponositi. I Medvedev i Putin su mnogo puta do sada ponovili da neće štedeti napore da se takav cilj i ostvari. I popred velikih teškoća i izazova koji stoje na tom putu i koje ne negira ni vladajući tandem. Rokadom u Kremlju takva orientacija može dobiti novi podsticaj.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner