Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Sukob Putina i Medvedeva – mnogo buke ni oko čega
Savremeni svet

Sukob Putina i Medvedeva – mnogo buke ni oko čega

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Milošević   
petak, 25. mart 2011.

Izjave o situaciji u Libiji koje su javno dali ruski predsednik Medvedev i premijer Putin u razmaku od svega nekoliko časova, navele su pojedine eksperte u Moskvi a i u svetu da se ponovo vrate na razmišljanje o čvrstini ruskog vladajućeg tandema.

Te izjave bile su po sadržini i intonaciji naizgled oprečne jedna drugoj i izrečene su u kritičnom periodu libijske krize – u vreme kada su pale prve bombe na (po svemu sudeći ranije odabrane) ciljeve u toj severnoafričkoj zemlji.

Da podsetimo: predsednik Medvedev nije aplaudirao vojnoj akciji, ali je našao neku vrstu opravdanja za takvo ponašanje. Rekao je da Rusija svesno nije stavila veto u Savetu bezbednosti na rezoluciju koja je u suštini omogućila vojnu akciju. Ruski predsednik smatra da sve što se sada događa je posledica ponašanja Gadafija koji je, po oceni Medvedeva, primenio silu protiv sopstvenog naroda. On smatra da je poređenje sa krstaškim ratom protiv Libije neadekvatan izraz. Ipak, bombardovanje je ,,izašlo iz okvira’’ predviđenih Rezolucijom Saveta bezbednosti i problem treba rešavati na miran način. Vojna akcija morala bi da bude ,,proporcionalna’’; drugim rečima, mnogo ograničenija, uz sasvim određene vojne ciljeve i uz prethodne konsultacije. Najbolje bi bilo da je uopšte nema. Izrazio je spremnost Rusije ,,koja uživa poverenje i ugled kod arapskih zemalja’’ da posreduje, ali da tu postoji problem jer se ne zna s kim Rusija može da kontaktira pošto Zapad više ne priznaje režim Gadafija. Rekao je da Moskva neće da se pridruži vojnoj akciji protiv Libije. Uzgred rečeno, Pentagon je ponudio Rusiji da uzme učešća u međunarodnim snagama.

Te izjave bile su po sadržini i intonaciji naizgled oprečne jedna drugoj i izrečene su u kritičnom periodu libijske krize – u vreme kada su pale prve bombe na (po svemu sudeći ranije odabrane) ciljeve u toj severnoafričkoj zemlji.

Samo par sati ranije, premijer Vladimir Putin, boraveći u najpoznatijoj ruskoj fabrici raketa u Votkinsku, u unutrašnjosti zemlje, u razgovoru sa radnicima oštro je kritikovao i rezoluciju Saveta bezbednosti i vojnu akciju. Ne vidim ni loguke ni savesti u primeni sile od strane SAD- rekao je Putin. Suprotno Medvdevu, on je uporedio situaciju sa Libijom, odnosno ponašanje zapadnih zemalja, sa pozivom na krstaški rat. On je, međutim, izričito naglasio da je to njegovo lično mišljenje na koje ima pravo i da se vlada na čijem je on čelu bavi socijalno- ekonomskim, a ne međunarodnim problemima. Tu svoju izjavu Putin nije povukao niti se ogradio od nje ni posle intervencije Medvedeva da bi političari a i svi drugi trebalo da budu ,,pažljiviji’’ kada ocenjuju situaciju oko Libije. Stav o ,,pozivu na krstaški rat’’ u suštini vodi sudaru civilizacija – smatra Medvedev.

Nekoliko dana kasnije, međutim, usledile su nove, veoma pomirljive izjave koje su, bar što se Moskve tiče, stavile tačku na ,,sukob’’ ruskog rukovodećeg tandema koji nije ni postojao.

Najpre je pres sekretar Putina, Dmitrij Peskov, ocenio da je izjava Putina njegov lični stav, a da je jedina zvanična pozicija Rusije ona koju je u svojoj izjavi naznačio predsednik Medvedev i koje se svi pridržavaju. ,,Mi govorimo o raznim nivoima ocena’’ – rekao je Peskov.

Zatim se ponovo oglasio premijer Putin, koji je odgovarajući na pitanja novinara u Ljubljani, rekao da spoljnom politikom zemlje rukovodi predsednik Rusije (dakle Medvedev) i da podvojenosti u tome nema niti je može biti. Ako vas interesuje da li se moj prilaz tom događaju sa Medvedevim razlikuje, mogu vas uveriti: mi smo veoma bliski ljudi i razumemo jedan drugog. Predsednik treba da formuliše poziciju zemlje odgovarajućim izražavanjem – rekao je Putin. U Libiji nema demokratije, ali uplitati se u njene poslove niko nema prava – dodao je ruski premijer. Putin, dakle, ne brani libijskog vođu nego principe međunarodnog prava. Uostalom, isto kao što je to činio i čini i kada je u pitanju bombardovanje Srbije i oružano otimanje Kosova i Metohije. I u tome, kao i usvim drugim ključnim pitanjima međunarodnog i unutrašnjeg života, između Medvedeva i Putina nema razlike. Mogu eventualno biti nijanse u javnom iznošenju tih stavova, kao što je to bio slučaj i u oceni sutuacije u Libiji.

Koliko mi je poznato, sličnu ocenu događaja u Libiji premijer Putin izneo je i u razgovoru sa srpskim zvaničnicima u Beogradu, dodavši da se zbivanja u Srbiji tokom devedesetih i sada u Libiji ne mogu poistovećivati i da se radi o dvema potpuno različitim zemljama. Zabrinjava to sa kakvom se lakoćom pribegava primeni sile – zaključio je Putin.

Da li u svemu ovome treba tražiti elemente ozbiljnih nesuglasica predsednika i premiejra pa možda i sukoba, prikrivenih ili javnih? Svakako ne.  

Da li u svemu ovome treba tražiti elemente ozbiljnih nesuglasica predsednika i premiejra pa možda i sukoba, prikrivenih ili javnih? Svakako ne.

Mnogi politikolozi u Moskvi uopšte ne vide povod za razgovor o principijelim protivrečnostima između predsednika i premijera i ne isključuju mogućnost da su izjave dvojice lidera – nekakav element igre, u prvom redu spoljnopolitičke.

Slična situacija bila je i pre nekoliko meseci. Tada je Putin, govoreći o Hodorkovskom (koji je već dugo u zatvoru zbog krupnih novčanih i drugih prekršaja izdržavajući kaznu od osam godina) rekao da ,,lopov treba da leži u zatvoru’’. Predsednik Medvedev je nekoliko dana kasnije izjavio da niko, uključujući i predsednika, nema pravo da izražava svoju poziciju o bilo kom krivičnom delu do odluke suda.

Izvori u Kremlju, koje citiraju ruski mediji, kažu da su Putin i Medvedev davali svoje izjave o Libiji potpuno nezvisno. Politikolog Dmitrij Badovskij se samo delimično slaže sa tom ocenom i kaže da se izjava Medvedeva mogla očekivati i zbog toka događaja i zbog činjenice da je bio predviđen njegov susret u Moskvi sa američkim ministrom odbrane Robertom Gejtsom. Bilo je, takođe, očevidno da će se oglasiti i premijer Putin, samo se nije znalo tačno kada i gde. ,,Meni se čini da to još jednom pokazuje da je situacija usaglašena. U izvesnom smislu, to je zajednička – složena i komplikovana igra u kojoj akteri komuniciraju sa raznim auditorijumima’’.

Politikolog Dmitrij Orlov ne vidi suštinsko razmimoilaženje u izjavi dvojice političara. Medvedev je oglasio zvaničnu poziciju Rusije. Pomenuo je Rezolucije Saveta bezbednosti UN. Putin se u svojoj izjavi u većoj meri orijentisao na unutrašnji auditorijum. Treba primetiti da se ,,format“ izjava razlikuje: Medvedev je označio zvaničnu poziciju, a Putin je iskazao privatno mišljenje poznatog i popularnog političara – kaže ovaj eksperet. Da bi se govorilo o raskolu pozicija dvaju političara, koji odavno sinhronizuju svoje aktivnosti, potrebne su kompleksne izjave, dejstva i odluke. Pri tome, razilaženja u odlukama treba da budu kardinalna i da se tiču i unutrašnje i spoljne politike, kao i strategije razvoja zemlje. Ništa se od toga ne može nazreti i izjave o Libiji odražavaju dve strane jedne te iste sadržajne linije Rusije o libijskom pitanju.

Poznati ruski političar, deputat u parlamentu i direktor Instituta Zajednice Nezavisnih Država Konstantin Zatulin konstatuje da je oružani napad na Libiju – zloupotreba Rezolucije Saveta bezbednosti. On smatra da postoje određene nijanse u izjavama Medvedeva i Putina. Medvedev smatra principijelno pravilnim kažnjavanje režima Gadafija, a Putin ocenjuje da ono što se desava u Libiji predstavlja nešto slično građanskom ratu. Staviti se na bilo čiju stranu bilo bi suprotno principu nemešanja. Po njegovom mišljenju, pozicija Putina je uravnoteženija, ali drastične razlike, a pogotovu sukoba – nema.

Da pomenem i mišljenje jednog od najpoznatijih savremenih ruskih političara starije generacije, nekadašnjeg premijera i ministra inostranih poslova Jevgenija Primakova. On kaže da nikakve svađe između Medvedeva i Putina nema i da su oni u svojim izjavama rekli istu stvar samo drugim rečima.

Zvanična pozicija Moskve oko događaja u Libiji je, dakle, poznata i tu nema ni dvoumljenja ni nagađanja, a još manje sukoba dvojice lidera. Utisak je da oni jednako i misle, ali se u javnim izjavama u nijansama razlikuju, što je i logično i normalno, a možda i korisno jer to omogućava veći manevarski prostor. Prema oceni pojedinih analitičara, tu raznolikost nameće i funkcija lidera: predsednik koji vodi spoljnu politiku, mora da bude uzdržaniji i obazriviji. Premijer ne mora da se strogo pridržava protokola i okvira zvanične politike, ne mora da pazi na svaku reč. On je i inače oštriji na jeziku i ne preza da javno izrazi ono što misli i oseća, sviđalo se to nekome ili ne.

Kad kažem da je stav Moskve oko događaja u Libiji poznat, naveo bih još jednu činjenicu. Ovih dana u Moskvi je boravio američki ministar odbane Robert Gejts. Njegov ruski kolega, Anatolij Serđukov, zatražio je u razgovoru hitno obustavljanje bombardovanja Libije. Rusija podržava rezoluciju Saveta bezbednosti, ali samo kada se radi o zaštiti civilnog stanovništva. A kada se ono bombardovanjem ubija – sa tim se ne možemo složiti – rekao je Serđukov. Gejts je bio ,,iznenađen’’ ovakvim stavom i ponovio je optužbe na račun Gadafija.

U mnogim krugovima u Moskvi, u medijima, u izjavama politikologa i analitičara, pa i političara, preovladavaju žestoke kritike na račun ponašanja ,,koalicije’’ koja bombarduje Libiju. Najdalje je otišao lider Liberalno- demokratske partije i potpredsednik Donjeg doma parlamenta Vladimir Žirinovski koji je ocenio da događaji u Libiji mogu predstavljati početak Trećeg svetskog rata. Juče Irak i Avganistan, danas Libija, sutra možda Saudijska Arabija i Iran- kaže Žirinovski.

Ruski političar traži da se američkom predsdedniku Obami oduzme Nobelova nagrada za mir koja mu je dodeljena 2009 godine za ,,doprinos sprečavanju širenja nuklearnog naoružanja u svetu’’. Kakvi su to mirotvorci koji ,,tomahavcima’’ gađaju čitavu zemlju? Vojne akcije SAD svojevremeno na Balkanu, pa u Iraku, Avganistanu i sada u Libiji još jedan su akt agresije NATO pakta, a pre svega SAD – kaže Žirinovski.

Prema oceni pojedinih analitičara, tu raznolikost nameće i funkcija lidera: predsednik koji vodi spoljnu politiku, mora da bude uzdržaniji i obazriviji. Premijer ne mora da se strogo pridržava protokola i okvira zvanične politike, ne mora da pazi na svaku reč. On je i inače oštriji na jeziku i ne preza da javno izrazi ono što misli i oseća, sviđalo se to nekome ili ne.

Kako to NATO štiti civilno stanovništvo Libije bombardujući rezidenciju šefa države i druge civilne ciljeve – pitaju komentatori? Valjda isto kao što su 1999. bombardovali rezidenciju tadašnjeg srpskog lidera Slobodana Miloševića u Beogradu i ciljeve širom zemlje među kojima i stambena naselja, škole, bolnice, parkove, mostove.

Koalicija se ne bori za nebo nad Libijom, nego za naftu pod zemljom – kaže poznati ruski analitičar Petar Romanov. Ako članovi koalicije ne dođu do čvrstih zaključaka, i oni i mnogi drugi mogu imati velike neprijatnosti- ocenjuje Romanov.

Moskovski mediji objavili su stav Arna Kalika, člana Valdajskog kluba, docenta katedre politikologije pariskog univerziteta Panteon – Asas i analitičara za vojna pitanja, pod naslovom ,,Operacija u Libiji: mišljenje jednog Francuza’’.

Kalika kaže da su ,,sloboda, bratstvo i jedinstvo’’ tri stupnja najvišeg pijedestala – kako je to govorio Viktor Igo. Izgleda, u ime te neprevaziđene veličine i radi očuvanja normi demokratije, a takođe pod uticajem Francuske, koja ,,trči ispred lokomotive’’ Savet bezbednosti UN doneo je odluku o početku vojnih operacija protiv Libije. Odluka o početku borbenih dejstava poražava brzinom kojom je doneta – kaže Kalika.

Brzina kojom je francuski predsednik Sarkozi nastojao da počnu vojna dejstva, može se objasniti sa tri razloga. S jedne strane, predsednik se nada da će nakupiti poene unutar zemlje gde mu je rejting veoma nizak. S druge strane, moguće je da želi da prodemonstrira skeptički raspoloženom Vašingtonu da je ugovor o vojnoj saradnji sa Velikom Britanijom – objektivna i operativna realnost. I na kraju – možda želi da dokaže zemljama Sredozemlja da Francuska ostaje vodeći igrač u tom regionu.

I tako (ako je Kalika u pravu) zbog popravljanja rejtinga u zemlji, zbog vojne saradnji sa drugim državama i dokaza da si vodeća sila na Mediteranu – udri po Libiji.

Sloboda, bratstvo i jedinstvo – tri stuba najvišeg pijedestala, kako je govorio Viktor Igo.

Prisećam se kako sam u Moskvi, u jeku bombardovanja Srbije, na konferenciji za štampu upitao tadašnjeg francuskog predsednika Žaka Širaka: sa kojim pravom i po kojim međunarodnim zakonima NATO vrši zločin prema mojoj zemlji i narodu. Odgovor je bio – okruglo pa na ćoše.

I da se na kraju vratim ,,sukobu’’ Medvedeva i Putina oko Libije. Javna je tajna da u nekim krugovima na zapadu priželjkuju tavak sukob i da su simpatije na strani Medvedeva koga bi i u naredniom periodu želeli da vide na mestu predsednika Rusije, ocenjujući da je on liberalniji političar za razliku od ,,tvrdog’’ Putina.            

Nećete dočekati – kažu Rusi u takvim prilikama.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner