Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Trampu treba pomoći
Savremeni svet

Trampu treba pomoći

PDF Štampa El. pošta
Sergej Glazjev   
subota, 19. novembar 2016.

Sergeju Jurjeviču, koliko je za Vas bila neočekivana pobeda Donalda Trampa na predsedničkim izborima u SAD?

Ona je bila sasvim predvidljiva, i ja u nju nisam sumnjao od onog trenutka kada se Tramp vinuo među lidere Republikanske partije na primarnim izborima. Stvar je u tome, što svaka nova politička snaga rasprostire svoju uticaj slično epidemiji, i te procese dobro opisuju standardni matematički modeli imajući formu S krivulje. Nakon što nova ideja osvoji umove dovoljnog udela sledbenika u sastavu stanovništva, ona počinje ubrzano da se širi, dok ne dosegne svoju gornju granicu. Glavno pitanje sastoji se u prognostičkoj oceni te gornje granice – pokriva li ona polovinu birača.

Za razliku od Hilari Klinton, Tramp je bio nov političar, čija je gornja granica podrške bila nepoznata, što je i bila glavna spletka kampanje. Plafon same Hilari je bio jasan, pošto je ona poznat politički lider, dobro poznate političke snage. Od trenutka početka kampanje, ona se već nalazila na tom nivou, i njen zadatak je bio u tome da privuče glasove, ne „za Klintonku“ već „protiv Trampa“, i da probudi masu „spavajućih“ birača pretnjom rušenja temelja u slučaja izbora republikanskog kandidata. Upravo su na to bili usmereni poslednji demarši iz njenog štaba – izjave poznatih ekonomista, političara, zvezda šou-biznisa i sporta sa ciljem demonizacije Trampa. Ali, to nije funkcionisalo, pošto je to klevetanje ciljanom elektoratu prošlo mimo ušiju. Nakon što je Tramp dosegnuo eksponencijalni porast broja pristalica, pitanje se sastojalo u tome da li će on uspeti da aktivira ceo svoj potencijalni elektorat. Kao što vidimo, uspeo je – možda ne u potpunosti, ali dovoljno da pobedi.

Zašto o svojim prognozama niste govorili javno?

Složili bi ste se, da bi takve prognoze išle na ruku Hilari Klinton, za koju bi one bile potvrda mita o tome da Putin podržava Trampa, i njujorški milijarder samo što ne bi postao njegova marioneta.

Šta mislite, koliko je ozbiljno stremljenje Trampa da normalizuje odnose sa Rusijom i njenim predesednikom?

Vrlo ozbiljno. Mada su nam nepoznate i njegove istinske namere, i njegove obaveze pred američkim establišmentom.

Ali, Tramp je ,,kao“ protiv establišmenta?

Stvar je upravo u tome – „kao“. Američka agresija, njihov hibridni rat protiv celog sveta, uključujući i našu zemlju, nipošto nije izazvana samo paranojom neokonzervativaca, koji su davali ton administraciji Obame. Vladajuća elita SAD spremna je sačuva svoju globalnu dominaciju po svaku cenu. Uključujući i svetski rat...

Čak i to...

U svakom slučaju, do sada, promena svetskih ekonomskih sistema, uvek je bila oposredovana ratovima velikih razmera koje su vodeće zemlje pokretale zarad održavanja svojih ranijih dominantnih pozicija. One su ih uvek gubile, a na dobitku su bile zemlje koje su se podizale sa ekonomske periferije, koje su smogle da stvore nove, efikasnije institucije razvoja. Ali, političkoj eliti SAD to je nepoznato, ili tačnije, poznato joj je, ali je ona ubeđena da predstavlja izuzetak od pravila. Zato je primenjivala silu za uništavanje država koje nije kontrolisala ne jedanput – Amerikanci su pokazali kako znaju da to rade – u Libiji, Iraku, Jugoslaviji, Ukrajini...

Vi mislite da je Tramp umešan od drugačijeg testa...

Postoji htenje da se u to veruje, mada je u posleratnom periodu, i posebno nakon uništenja SSSR-a, ubeđenost u svoju izuzetnost postala karakterna crta američke elite. Ona se ne boji rata – čak ni nuklearnog – zasad ubeđena u svoju neranjivost. Hilari Klinton je bila oličenje te ubeđenosti. Njena pobeda na izborima označavala bi eskalaciju globalnog hibridnog rata, koji je već doveo do humanitarne katastrofe Jugoslaviju, Bliski istok i Ukrajinu. Nema sumnje, da bi se u tom slučaju, eskalacija američke agresije protiv Rusije produžila i u formi sankcija, i u formi obojenih revolucija, i u formi globalnih trgovačkih i monetarnih ratova.

Po Vama, Tramp predstavlja nekakve druge snage i poglede unutar vašingtonskog „oblasnog komiteta“?

Nadam se, da je tako. U svakom slučaju, njegova pobeda na izborima svedoči o tome da takve snage i pogledi u Americi postoje, i shvataju da bi produženje ranijeg „neokonzervativnog“ pravca Bele kuće za još četiri godine značilo katastrofu i za ceo svet, i za SAD. Tramp nema lak izbor, pošto SAD gube okršaj za globalnu dominaciju. Kina ih je već pretekla, i po proizvodnji, i po izvozu visokotehnoloških roba, i nastavlja da ih višestruko pretiče po tempu ekonomskog rasta. To isto se tiče Indije, koja s razlogom strahuje od globalne vlasti anglosaksonaca. Protiv politike „vašingtonskog konsenzusa“ danas istupaju sve uspešne zemlje u razvoju, koje ne žele da se bez pogovora potčinjavaju interesima krupnog transnacionalnog kapitala.

Sve, osim Rusije...

Zato što mi i ne pripadamo zemljama koje se uspešno razvijaju. Banka Rusije nastavlja da sledi trag ,,vašingtonskog konsenzusa“, ubijajući domaću privredu preteranim kamatnim stopama i rekordnim kolebanjima kursa rublje...

Vratimo se Trampu. Hoće li on ukinuti antiruske sankcije?

Videćemo. Ako ih ukine, to će biti važan preliminaran signal spremnosti za normalizaciju odnosa između SAD i Rusije...

Vi kažete – preliminaran. Ali, za Vas lično, takva odluka bi označavala ukidanje statusa persona non-grata, na teritoriji SAD i drugih zemalja Zapada.

Za mene, takve sankcije nemaju nikakav značaj. Vlasti SAD su dobrano prešle granice međunarodnog prava, organizujući lov na nepoželjne građane Rusije po celom svetu. Oni su mene dva puta ubacivali u spiskove za sankcije, i nepoznato je koliko imaju takvih spiskova. Oni su već davno preuzeli ulogu svetskog žandarma, i smatraju da imaju pravo da hapse njima neugodne građane drugih država po celom svetu. Tramp, po njegovim rečima, smatra tu ulogu veoma tegobnom za američke poreske obveznike, i smatra da je potrebna koncentracija na unutrašnje probleme SAD. Ali, nevolja je u tome, što američka vlada ne može da reši unutrašnje probleme bez spoljašnje podrške. Njoj su potrebne na dnevnom nivou milijarde dolara spoljnog finansiranja kako bi očuvala platni bilans. Hilari Klinton je oličavala jednostavan, ciničan i proveren pristup za rešenje tog problema – na račun ostalog sveta putem brisanja dugova i aktiva razorenih država, uništavanja nosilaca američkih obveznica, a takođe i svrgavanja nacionalnih vlada koje teže da ih se otarase. Izbor Donalda Trampa jeste šansa da se izbegne svetski rat, čije je oličenje bila Hilari Klinton. Ali, to je samo šansa, ništa više.

Koliko je ona ostvariva?

Ne znam. Želeo bih da on trezveno proceni činjenicu, da su SAD izgubile globalno liderstvo. Tako se desi, pre ili kasnije, sa svakom supersilom. Danas je malo kome na pameti španska imperija koja je upravljala praktično celim Novim Svetom, tokom XVI i XVII veka, Holandija, koja je kontrolisala svetsku trgovinu tokom XVII i XVIII veka, čak i velika britanska imperija, koja je sišla sa scene pre jedva pola veka. Zamena globalnog liderstva do sada se odvijala posredstvom svetskih ratova. Špansko-engleskog, usled kojeg se okoristila Holandija. Napoleonovih, usled kojih se okoristila Engleska. Poslednji primer je agonija britanske imperije, koja je praćena otpočinjanjem mnoštva ratova, uključujući Prvi i Drugi svetski, a takođe i organizovanjem revolucija, uključujući i u našoj zemlji. Ali, na kraju krajeva, sve to nije pomoglo britanskoj imperiji. Mada nas je ta geopolitika maglovitog Albiona stajala, kako je upozoravao Dostojevski, 100 miliona ljudi. A ceo svet – daleko više. Tramp ima šansu da uđe u istoriju kao prvi čovek supersile koji realizuje mirnu zamenu globalnog liderstva.

U čiju korist?

U korist optimalne zamene globalnih ekonomskih poredaka. Prelazimo na nov svetski poredak sa polivalutnim ekonomskim sistemom, sa policentričnim političkim sistemom, sa suvernim državama i njihovim udruživanjima, koje se rukovode nacionalnim interesima, a ne dogmama ,,vašingtonskog konsenzusa“. Američka vladajuća elita moraće da odustane od svojih pretenzija da globalno vlada, zato što je novi svetski ekonomski sistem, koji se formira u Kini, Indiji, i drugim zemljama jugoistočne Azije, efikasniji u poređenju sa amerikocentričnom liberalnom globalizacijom. Spajajući strateško planiranje i tržišnu samoorganizaciju, regulišući privatno preduzetništvo u interesu povećanja društvenog blagostanja, država obezbeđuje daleko veće stope ekonomskog rasta, nego model ,,globalnog tržišta“ koji je orijentisan na maksimizaciju dohotka finansijske oligarhije. On odlazi u prošlost, ma kako  bilo bolno to saznanje za njegove apologete u Rusiji.

Na koga mislite?

Pre svega na rukovodioce ruskih monetarnih vlasti, koji su pretvorili domaću privredu u kravu muzaru globalne ,,imperije dolara“. Godišnje mi gubimo ne manje od 100 milijardi dolara izvezenog kapitala i prihoda usled neekvivalentne spoljne razmene. Banka Rusije sa svojom politikom povećanja kamatnih stopa i ,,slobodnog kursa“ rublje, a takođe i politikom povezivanja emisije novca sa namicanjem dolara i evra u devizne rezreve, potčinila je rusku privredu interesima SAD i EU. Već četvrt veka, mi usled veštački stvorenog odsustva unutrašnjeg kredita, služimo stranim ekonomskim interesima, izvozeći naftu i gas, metale i kapitale, kulturne vrednosti i umove, u zamenu za robu široke potrošnje i prekogranične aktive oligarha, koji svakog trenutka mogu da budu konfiskovani. Nezavisna spoljna politika koju sprovodi predsednik Ruske Federacije, principijelno je nespojiva sa makroekonomskim pravcem potčinjavanja ruske privrede američkim interesima. Da bi pobeda Trampa zaista sprečila novi svetski rat, nama je potrebno da izmenimo vlastitu ekonomsku politiku. Odričući se korišćenja dolara za devizne rezerve, i za međunarodno plaćanje, a takođe i slušanja preporuka MMF-a oko deregulacije monetarno-finansijskog sistema, mi bi pomogli Trampu da spasi SAD od katastrofe usled neizbežnog poraza u globalnom hibridnom ratu, koji je američka oligarhija otpočela i zasad nastavlja da vodi protiv celog sveta. Ako bi se složila sa neizbežnošću prelaza na nov svetski ekonomski poredak, i odustala od svojih pretenzija na individualno liderstvo, američka vladajuća elita bi sačuvala svoje bogatstvo i uticaj u svetu. Produžavajući sadašnji, agresivni poredak, ona rizikuje da zadobije neprihvatljiv gubitak, kao rezultat formiranja iste takve antiameričke koalicije sa odricanjem od korišćenja dolara kao sredstva za međunarodno plaćanje. Ako takvu odluku donesu čak samo zemlje Evroazijskog ekonomskog saveza i ŠOS-a, posledice i po američki narod, i po američke elite biće katastrofalne. Tramp izražava interese tih snaga na svim nivoima društva, koje žele da izbegnu te posledice. Treba mu pomoći da donese jake, energične odluke, koje će, nesumnjivo, biti bolne za vladajuću elitu, ali će biti spasonosne za SAD i svet u celini.

Nešto poput novog kursa Frenklina Ruzvelta, na čije se iskustvo, kao i na iskustvo Abrahama Linkolna stalno poziva izabrani 45-ti predsednik SAD?

Da, i ovde američkom establišmentu treba pokazati da njegove pretenzije ka svetskoj dominaciji ne samo da protivreče toku istorije, već su i bremenite katastrofalnim posledicama po SAD. Tada će Donaldu Trampu biti lakše da se izbavi od paranoika tipa Mekejna, koji nastavljaju da ratuju sa SSSR-om, raspirujući požar svetskog rata. Za to je neophodno da se stvori koalicija zemalja ŠOS-a i BRIKS-a za nov svetski ekonomski poredak, koji polazi od principa uzajamno korisne dobrovoljne saradnje, uvažavanja nacionalnog suvereniteta, apsolutnog poštovanja međunarodnog prava, priznanja raznolikosti privrednih kultura, a takođe isključujući prinudno nametanje liberalne globalizacije, primenu sile u međunarodnoj politici i mešanje u unutrašnje poslove.

Razgovarao – Aleksandar Nagorni

Preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: http://zavtra.ru/blogs/trampu_nado_pomoch_