Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Uputstva za dobrog džihadistu
Savremeni svet

Uputstva za dobrog džihadistu

PDF Štampa El. pošta
Hose Maria Iruho   
sreda, 24. jun 2009.

Sve je dozvoljeno što ide u prilog džihadu. Lagati, oblačiti se na zapadni način, preoblačiti se, piti alkohol, nositi kratku kosu, koristiti lažno ime, zakopati dokumenta i koristiti nevidljivo mastilo, sve je dozvoljeno i u nekim prilikama čak obavezno učiniti, kako to pokazuje priručnik za bezbednost džihadista, koji je španska policija nedavno pronašla u stanu Muhameda Mrabeta u Viljanovi, Katalonija. Mrabet je Marokanac od 39 godina, po zanimanju mesar, već je bio hapšen 2006. i optužen zbog slanja atentatora-samoubica u Avganistan.

Dokument "Ilegala u džihadu je legitimna obaveza" nema autora niti datum izdavanja, ali čitanje njegovih 30 stranica na arapskom jeziku otkriva opsesiju džihadista da se infiltriraju u zapadno društvo ne izazivajući nikakvu sumnju. Tu se detaljno opisuje kako napraviti ćeliju, i šta treba raditi i govoriti u toku policijske istrage. Policija veruje da su 22 člana ove ćelije, koje čeka suđenje u Nacionalnom sudu, sledila uputstva ovog priručnika pronađenog u stanu čoveka optuženog da je u Irak poslao Alžirca Belgasema Beljila, koji je za volanom kamiona-bombe ubio 19 italijanskih vojnika u Nasiriji u Iraku.

“Ilegala je u džihadu legitimna dužnost, u ime Boga milostivog i samilosnog. Tajnost je kljućni faktor u bilo kom ratu. Pogrešno je negirati korišćenje ilegale za džihad, jer neverničke vlasti regrutuju hiljade agenata obaveštajaca za prikupljanje informacija o mudžahedinima. Ko kaže da nema tajanstvenosti u islamskim operacijama, u suprotnosti je sa Prorokom”, kaže prva glava ovog dokumenta.

O korišćenju laži i preoblačenju, priručnik je taksativan i oslanja se na učenja nekih mudraca: “Mnoge uleme dozvoljavaju da se koristi laž ako se time postiže religiozna dobit, koja može da zaustavi kažnjavanje muslimana od strane nevernika. Istorija islama je puna priča sa ovakvim temama. Musliman treba da imitira nevernike u njihovom načinu oblačenja, ako to ide u korist islama. Kao Jerveji koji su živeli na Arapskom poluostrvu u vremenu Proroka”.

Saveti za preventivnu bezbednost džihadiste veoma su brojni, ali od svih se ističe opsesivni zahtev za opreznost: “Treba biti jako oprezan da bi se izvela bilo kakva džihad operacija, jer bilo kakva greška, ma koliko da je mala, može da košta života mnoge ljude”.

Autor dokumenta savetuje da se uči od neprijatelja i podstiče da se čitaju “specijalne knjige tajnih službi” zemalja gde džihadisti žive, kao i da se prate sve vesti objavljene u medijima “o planovima, strategijama i merama koje bezbednosne snage neprijatelja preduzimaju protiv muslimana”:

“Pažljivo treba proučavati prethodne islamske operacije koje su imale uspeha (11. septembar, 11. mart, 7. jun...), i organizovati susrete sa džihadistima koji imaju više iskustva, specijalno sa onim koji su pretrpeli progone, hapšenja i ispitivanja”.

Najveći neprijatelj ilegale je rutina, zbog čega “treba menjati način oblačenja, skratiti kosu, menjati mesto stanovanja, kola, dnevne rute, sate izlaska i vraćanja u dom, mesta, sastanke i okupljanja”. “Koristi nadimke, lažna imena i lozinke, čak i među članovima iste grupe, govori tiho, kaži ono minimalno, govoriti previše može da dovede do toga da neke informacije stignu do neprijatelja i nanesu štetu ostalim mudžahedinima. Ako govoriš više nego što treba, pretvorićeš se u zatočenika sopstvenih reči... Ako nekom pozajmljuješ svoje knige, navikni se da ne napišeš svoje ime ni na jednoj”, savetuje autor.

Šta da se radi sa informacijom? Kako je uništiti? “Papre zapali ili ih pospi vodom i baci ih u kanalizaciju. U hitnom slučaju, progutaj ih ako neko upadne u tvoju kuću. Da se oslobodiš plastike ili nekog drugog materijala, najbolje je da ih uništiš, posle ih zakopaš ili baciš u more. Pokušaj da ne zapišeš ni jedan podatak ili informaciju koja može da nanese štetu ostalim članovima grupe. Misli na materijalne dokaze i njihov značaj kao element za optužbu. Ne treba da imaš ništa od toga u kući. Misli da su telefonski pozivi prisluškivani a pošta kontrolisana”.

Pisanje pisma ili nekog dokumeta uvek treba da bude nevidljivim mastilom, “ali da to ne bude mastilo koje može da se pokazze pod toplotom”, upozorava autor: “Na strani napisanoj u tom cilju, treba napisati drugo pismo normalnog sadržaja kako se ne bi izazvala sumnja. Važne informacije moraju biti napisane nevidljivim mastilom i u šifri prethodno dogovorenoj sa primaocem pisma”. Postoje različite boje ovog mastila: plava, marinsko plava, crevna, crna i braon... Priručnik upozorava da treba koristiti zlatno pero, jer “kada se približi cigara, pojavi se tekst”.

“Naređenja emira koja su preneta posredstvom drugih osoba, moraju da imaju predhodno dogovorenu tajnu šifru”, naređuje priručnik, u kome postji poglavlje o šiframa, i objašnjava da slova arapske azbuke treba podeliti na šest grupa. Za atuora, dobro šifrovanje mora da bude jednostavno, lako za upotrebu i visokog nivoa bezbednosti. Prema ovom dokumentu, džihadisti koriste metod zamene brojeva sa znacima, i za to daje dosta uputstava.

Dokument donosi uputstvo za korektnu upotrebu šifri. Mora da postoji prethodni dogovor između pošiljaoca i primaoca, dve kopije ključa šifre, identifikacija obojice mora da bude određena, treba da odrede vreme i datum kontakta, pismo mora da bude kratko i razumljivo. Šifru treba promeniti posle pet ili šest kontakata, i sakriti bilo kakav trag pisma posle dešifrovanja. Čitav šizofreni protokol kako ne bi bio otkriven.

Odnos džihadiste sa svojom grupom ili ćelijom, jedan je od najrazrađenijih apsekata u ovom priručniku: “Članovi grupe treba uvek da pamte četiri veoma važne tačke: poslušnost, tajnost, strpljenje i odbrana od neprijatelja”. “Ne odgovaraj na pitanja tvojih kompanjona iz grupe niti primaj naređenja od njih, osim uz dozvolu tvojih vođa. U slučaju da osetiš da si praćen, obavesti ih, prekini kontakte sa svom tvojom islamskom braćom i na odgovaraj ni na jedan telefonski poziv”.

Dokumentacija džihadista zaslužuje čitavu glavu priručnika. Odgovorni za jednu ćeliju moraju uvek da nose više od jednog pasoša:

“Pasoš mora da bude pod lažnim imenom. Fotografija mora da bude bez brade, a navedena profesija jako jednostavna... Ako to nije tvoja, nauči nešto o njoj”. Za putovanja, zabranjeni su veliki aerodromi i naređuje se korišćenje javnog prevoza pri ulasku u gradove.

Tu je i savet: “Čitaj i upoznaj različite islamske grupe, jer saznanja o njima pomoćiće ti da zavaraš policiju, to će ih sprečiti da definišu tvoje opredeljenje”.

Da se napadnu ciljevi i da se uđe u obezbeđene zgrade, savetuje se “upotreba vojne odeće”, ili se obuci u uniforme različitih javnih službi. Za finansiranje ćelije, piručnik govori da je najbolji put – poklon vernika iz nekih džamija. “Seti se da možeš da lažeš”, stalno ponavlja ovaj dokument.

Šifrarnik

Neke od šifara koje koriste džihadisti u Španiji, a koje CIA inače naziva “šifre idioti”:

svadba – izvršiti atentat-samoubistvo u Iraku;

oženiti se – atentat-samoubistvo u džihadu;

otići u Francusku – priključiti se pobunjenicima u Iraku;

med – esksploziv;

bolestan – uhapšen ili pod kontrolom policije;

bolnica – biti u zatvoru;

zakanija – komunikacija elektronskom poštom;

majce – prenos oružja.

(El Pais; preveo Branislav Đorđević)