Početna strana > Debate > Srbija i NATO > Zašto NATO okružuje Rusiju
Srbija i NATO

Zašto NATO okružuje Rusiju

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Radomirović   
ponedeljak, 06. april 2009.

(Politika, 06.04.2009)

Amerikancima smo 1986. ponudili drastično smanjenje nuklearnog arsenala. Nisu pristali. Pitao sam ih zašto im to ne odgovara, kad znaju da bolju ponudu neće dobiti. Odgovorili su da nam ne veruju. Pa, ne verujemo ni mi vama, pokušao sam da se našalim. Nije vredelo, Šulc i Regan nisu hteli da toliko smanje broj nuklearnih bojevih glava”, svedočio je pre sedam godina u Beogradu član tadašnje sovjetske delegacije Aleksandar Jakovljev.

Slična situacija mogla bi da se ponovi, pošto su se ruski i američki predsednici Dmitrij Medvedev i Barak Obama u svom prvom susretu dogovorili da se do kraja godine pregovara o smanjenju broja strateških nuklearnih bojevih glava na oko po 1.500 u svakoj od ovih sila. „Američki zvaničnici priznaju da kontrola strateškog naoružanja mnogo više zanima Rusiju – čiji nuklearni arsenal brzo propada – nego Sjedinjene Države”, piše „Vašington post”, a „Volstrit džornal” u komentaru objašnjava da bi „smanjenje američkog nuklearnog arsenala u kvantitetu i kvalitetu bilo podstrek za Severnu Koreju, Pakistan, a možda i Iran da ojačaju svoj nuklearni potencijal, pošto bi im odjednom bila otvorena vrata da dostignu strateški paritet s poslednjom supersilom”.

Iz perspektive Vašingtona važnije je zaustaviti nuklearni program Irana nego smanjiti broj projektila koji bi sa ruske teritorije mogli da pogode ciljeve u SAD. (Procenjuje se da Amerikanci imaju 4.100 ovakvih raketa, a Rusi oko 5.200.) U Obaminoj administraciji ne veruju da će se posle susreta dvojice predsednika u odnosu Rusije prema Iranu bilo šta promeniti.

Obama i Medvedev su u britanskoj prestonici prisustvovali samitu Grupe 20, koja okuplja najproduktivnije zemlje sveta, i koja je trebalo da „spase svetsku ekonomiju”. Ishod ovog sastanka na vrhu (odnosno prethodnog dogovora ministara finansija) jeste paket od hiljadu sto milijardi dolara za pomoć zemljama u razvoju i za unapređenje globalne trgovine. U početku, najveću korist od ovog novca imaće Međunarodni monetarni fond, kompromitovan decenijama uslovljavanja manje razvijenih država, kome je sa ukupnim bogatstvom od 750 milijardi dolara udahnut novi život.

Još, međutim, nije jasno kako će se ubuduće odlučivati o kreditima, iako su Sjedinjene Države najavile da bi Brazil, Indija i Kina trebalo da imaju veći uticaj. Vašington sa 17 odsto glasova u Odboru MMF-a praktično ima pravo veta, dok sa glasovima zapadnoevropskih zemalja ima pravi monopol u odlučivanju. Ako se zna da će na račun Fonda posle samita G-20 prve veće sume novca uplatiti Japan i Kina, treba verovati da će i njihovi glasovi uskoro više vredeti. Ipak, još nikakav dogovor o tome nije postignut, već samo najavljen za 2011, kao što još nema dogovora o daljoj liberalizaciji svetske trgovine.

Kritičari londonskog susreta na vrhu kažu da ništa dobro od ovako ekskluzivnog skupa nije moglo ni da se očekuje i da je u odlučivanje trebalo da bude uključeno mnogo više zemalja. Nobelovac DŽozef Stiglic protivi se ideji da MMF ili Svetska banka raspolažu novcem bogatih zemalja i da ga onda pozajmljuju siromašnijima. „Taj novac treba da ide direktno zemljama sa manjim prihodima, a ne posrednicima kao što su Svetska banka ili Ujedinjene nacije ili Program UN za razvoj (UNDP)”, rekao je Stiglic.

Na samitu NATO-a prvi put su učestvovali Hrvatska i Albanija. Makedonija još čeka iza vrata koja joj je zalupila Grčka, a sa sličnom sudbinom suočio se i danski premijer Anders Fog Rasmusen koji se muslimanskom svetu (odnosno Turskoj, kao „jedinoj pravoj muslimanskoj članici Alijanse”) zamerio „lošom reakcijom” posle objavljivanja karikatura proroka Muhameda u danskoj štampi. Ipak, NATO nastavlja da se širi.

Već pomenuti sovjetski akademik Jakovljev neposredno pred smrt 2005. dao je intervju moskovskom „Komersantu” i objasnio šta se SSSR dogovorio sa SAD o budućnosti NATO-a u Rejkjaviku 1986. „To je bilo najozbiljnije pitanje. U mom prisustvu, Gorbačov se s Reganom dogovorio da se i Varšavski pakt i NATO pretvore u političke organizacije, ali to nije bilo stavljeno u saopštenje i Amerikanci su nas obmanuli. Mi smo raspustili Organizaciju Varšavskog dogovora, a oni su počeli da osnažuju NATO. Najčistija obmana. Oni kažu da nismo to stavili u sporazum, ali jesmo se dogovorili. Tome su prisustvovala šestorica: Regan, Gorbačov, Ševardnadze, ja i dva prevodioca.”

Zašto su Sjedinjene Države rešile da agresivno šire NATO? Možda se odgovor može naći u delu Halforda Makindera, britanskog geografa i oca geopolitike, koji je presudno uticao na izgled Evrope posle Prvog svetskog rata. „Onaj ko vlada istočnom Evropom, upravlja Središnjom zemljom. Ko vlada Središnjom zemljom, upravlja Svetskim ostrvom, a ko vlada Svetskim ostrvom, upravlja svetom”, napisao je Makinder u poruci za svetske lidere koji su 1919. pregovarali u Versaju. On je pod Središnjom zemljom (Heartland) podrazumevao teritoriju Rusije, a pod Svetskim ostrvom Evroaziju i tražio da se po svaku cenu spreči nemački pokušaj da osvoji istočnu Evropu čime bi joj bio otvoren put ka strateški važnoj Rusiji, koja čuva i ogromne zalihe rudnog bogatstva. Zato su kao brana Nemačkoj osnovane Poljska, Čehoslovačka i Jugoslavija.

Da li su sada Sjedinjene Države preuzele osvajačku ulogu carske Nemačke?