Evropska nervoza

Približavanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji dobija na ubrzanju. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju čvrsto je obećano za ovogodišnji 16. juni; Brisel je spreman da SSP stupi na snagu, kao privremeni sporazum, već narednog 1. jula; EU je otvorio dijalog sa BiH o ukidanju viza za bh. građane.

Postupak ukidanja viznih ograničenja izvodi ovdašnje Bosance i Hercegovce (bez drugih pasoša) iz osjećanja kažnjenika bez krivnje, osumnjičenih samim tom što su odavde i ovdje, tumačenih kao manje vrijednih jer su to što su. Onemogućavanje slobode kretanja više boli one kojima i nije do nekog “svjetskog“ puta, ali im treba osjećanje nesputanog prava da idu gdje hoće, kamo ih srce vuče, otkud su prognani.

Ali, kako ukinuti entitetsko-nacionalne vize unutar države Bosne i Hercegovine. Šta sa viznim zaprekama prema drugima u našim glavama? Šta sa trajućim ucjenjivanjem bh. države od RS-a, jedne od njenih administrativno-teritorijalnih jedinica koja nema snagu države, ali ima moć nad državom?

Premijer RS-a Milorad  Dodik, uz pomoć ruskih prijatelja, nastoji da što čvršće ušanči Dejtonski ustav (tačnije Republiku Srpsku) pred briselskom opasnošću. Vidna je nervoza vrhuške iz SNSD zbog neizvjesnosti šta sve može donijeti proces integracije BiH u EU. Već otvaranje dijaloga koji bi trebalo da u konačnici donese ukidanje viza za bh. građane, otvara pitanje prilagođenosti političko-pravnog poretka BiH standardima EU.

Tim procesom vraća se pitanje osposobljenosti bh. policijskog sistema da ispuni svoj dio obaveza o ukidanju viznog režima. Uz vraćanje na dnevni red reforme policije, tu je pitanje poštivanja ljudskih prava (od sistema izbora do zaštite prava manjina) koja imaju bitno mjesto u viznom paketu.

Briselska puzeća agresija na dejtonske bedeme ne ide samo iz pravca SSP-a, već i otvaranjem priče o ukidanju viza. Pri tome su čelnici RS-a bili ključni u davanju saglasnosti da se BiH dragovoljno izloži “hegemonizmu“ EU. Sada dolazi vrijeme u kojem će Dodiku i pratiocima bivati sve teže u procijepu između Dejtona i Brisela, a ni BiH neće biti lako.

Osnovno pitanje za banjalučki establišment jeste kako u novim okolnostima očuvati RS kao geo-političko-nacionalni ekskluzivitet, sačuvati poziciju RS-a kao ključnog faktora u BiH i kontrolora sudbine bh. države. Dodik smatra da su pred BiH dva puta: “Jedan - koji vodi ubrzanim evroatlantskim integracijama (ovo je prvi put da se Dodik nedvosmisleno zalaže i za ulazak u NATO), uz neophodne refome koje ne mogu zamijeniti Dejton, niti dovesti do unitarizacije (...) Drugi kraj za BiH zove se neizvjesnost i potom - raspad.”

Znajući da nema velikog prostora za inaćenje RS-a sa EU, Dodik nastoji da borbu sa briselskom opasnošću po Dejton, pretoči u priču o unutarnjim opasnostima koje, navodno, inicira približavanje BiH EU. U središtu poruke je sugestija da bi jačanje državne vlasti - a što je nužno da bi BiH mogla preuzeti obaveze koje podrazumijevaju evroatlantske integracije - značilo unitarizaciju zemlje i “stvaranje države po mjeri Bošnjaka“. U toj žalopojki u Banjoj Luci liju krokodilske suze zbog položaja Hrvata u relaciji sa Bošnjacima.

U svom biltenu Nezavisne novine Dodik zaključuje: “Iako to izričito ne piše u Ustavu, BiH je već federativna država. Ustavna teorija i praksa daju federalnim jedinicama pravo na samoopredjeljenje. Preispitivanjem neustavno prenesenih nadležnosti, Republika Srpska se može opredijeliti za veću samostalnost u okvirima BiH”.

Integrisanje BiH u EU potencira pitanje (dez)integracije bh. države. Dodik u tom sklopu bi da se evroatlantske integracije odvijaju prema interesu RS-a, a ne po briselskoj shemi, što je iluzija. Partner EU i NATO je bh. država, a ne RS. Dodik računa sa objektivno pretežućom snagom RS-a unutar BiH. Otud prijetnja (raspad BiH) i(li) ucjenjujući zahtjev (RS kao federalna jedinica-državica s pravom na otcjepljenje).

U tom nastojanju, uz Bošnjake, ključna meta je OHR. Na nervozne zahtjeve za ukidanjem OHR, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Havijer Solana odgovara da je to moguće: “Ako se uskoro pokaže da je sveobuhvatno evropsko prisustvo u BiH, koje je u stalnoj evoluciji, dovoljno“. A kad bude “dovoljno“, to će značiti da je BiH neupitno na ulasku u EU, a i RS u njoj. RS u EU ne može bez bh. države.

(Autor je kolumnista sarajevskog dnevnika “Oslobođenje”; tekst je objavljen 30.5.2008.)