Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Haris: u ratu čakija, danas takija?
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Haris: u ratu čakija, danas takija?

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Vuković   
petak, 10. septembar 2010.
U trenutku dok je grupa srpskih intelektualaca sa obje strane Drine, zamišljena nad temom "Neoosmanizam i Republika Srpska", tražila nacionalni odgovor povodom aktuelne političke, ekonomske i kulturne ofanzive Turske na Balkan, stotinjak metara dalje, u centru Banje Luke, klanjao je Haris Silajdžić.

Zašto? Tražeći od Srba oproštaj za svo ono zlo koje im je nanijela njegova politika od rata naovamo? Ni govora! Klečeći pred rodbinom i sunarodnicima onih koji su tokom njegovog ministrovanja poklani, protjerani, oklevetani, obespravljeni? Nema šanse! Moleći Alaha da ga blagosinja dobrotom i mudrošću kako bi se suočio sa vlastitom odgovornošću i spriječio buduće nesreće koje provociraju njegovi svakodnevni ispadi mržnje i isključivosti, rathohuškački poklici i verbalna nasilja nad Dejtonskim sporazumom i Ustavom? Bože sačuvaj!

Sadašnji, a sasvim izvjesno i budući član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog narod, klanjao je u centru Banjaluke – što povodom Ramazanskog bajrama, što zbog predizborne kampanje, ne uzbuđujući se naročito o tome šta misle srpske glave okolo. Ipak, malo reda radi, malo prikladno prazničnoj prilici, prvi put u svojoj dugodišnjoj i do kraja razotkrivenoj političkoj misiji "omakla" mu se riječ – tolerancija! "Želim svima da bolje živimo, da bude više tolerancije i da se više uvažavamo, ne samo Bošnjaci, već svi u BiH. Ako to budemo radili svima će nam biti bolje - poručio je nekada najodaniji saradnik Alije Izetbegovića, a danas njegov najdosljedniji potomak. Da li je to iskreno i pomislio? Ma kako da ne!

Dok je izgovarao ovu pitomu i po svemu stranu riječ, stotinjak metara dalje vrsni profesor orijentalistike, dugogodišnji ambasador u Turskoj i autor knjige "Neoosmanizam" Darko Tanasković objašnjavao je značenje neke druge riječi - takija! U pitanju je jedan od temeljnih stubova islamske vjere, metod i pravilo koje omogućava muslimanu da prikriva svoju vjeru i namjeru (na arapskom jeziku tekija znači nešto vrlo slično fenomenu ketmana), da obmanjuje i laže nevjernike, jer Kuran kaže kako će Alah muslimanu suditi po onome što mu je na srcu, a ne na jeziku! U Homeinijevoj knjizi "Islamska vlast" piše da ako neko želi da zagovara islamsku vlast i teži njenom uspostavljanju, mora se držati upravo – takije! S druge strane, ako ko od bošnjačkih političara u BiH poznaje ovu nauku upravo je – dr Silajdžić! To još ne vidi ili neće da vidi samo onaj ko je politički analfabeta ili, pak, Silajdžićev saborac u izgradnji "multikulturne i građanske države".

Premijer Republike Srpske Milorad Dodik i te kako je bio u prilici da se suoči sa ovim izazovom. On tvrdi da se pod plaštom zagovaranja normalizacije odnosa u Bosni i Hercegovini krije nesumnjiv neoosmanlijski koncept! Dodik upozorava da Turska sve otvorenije nastoji da sprovede totalnu "bošnjakizaciju" i da upravo zbog toga bezrezervno podržava Harisa Silajdžića, odnosno njegovu tobožnju politiku stvaranja "funkcionalne države". U tom kontekstu treba sagledati retoriku koja umjesto dojučerašnjih zapjenulih fraza o "genocidnoj tvorevini" i "rezultatu agresije i etničkog čišćenja" počinje da se služi floskulama o toleranciji, međusobnom uvažavanju i boljem sutra.

Međutim, u BiH je u toku i predizborna kampanja tokom koje smo navikli na tzv. nacionalističke govore, etničku mobilizaciju birača koja podrazumijeva međusobno zastrašivanje, pozivanje na ugroženost, čaprkanje po ljudskim i ideološkim leševima, oživljavanje ratnih rana i trauma. Kako odjednom da je najgrlatiji bošnjački lider, neiscrpni besjednik o Srebrenici, sjemenu i imenu Republike Srpske, bezentitetskoj BiH, spreman da stane pred birače sa pozivima na međusobno uvažavanje. Računajući da svi već znaju kako u toj priči nema ni zrna iskrenosti? Sasvim moguće! Uvjeren da će pobjediti na izborima pa sve i da pjevao "Bože pravde"? Vrlo izvjesno! Odlučan da dokrajči takijom, ono što u ratu nije završeno čakijom?

Ostaje dilema da li su ovih pitanja zaista svjesne, ne samo zapadne diplomate i srpski intelektualci u Srbiji i Republici Srpskoj, već i javnost u Federaciji BiH, sami Bošnjaci, manje ili više vjerski opredijeljeni, zagovornici drugačijih koncepata - ako takvih uopšte i ima? Godinama unazad važila je teza kako su upravo Haris Silajdžić i masovna podrška koju ima među bosanskim muslimanima zapravo neophodni Srbima kako bi ih neprestano opominjali zašto je važno da čuvaju dejtonski podijeljenu BiH, Republiku Srpsku i nacionalno jedinstvo. Na taj način srpska javnost čuvala se od pogubnog sanjarenja o istinski multietničkoj državnoj zajednici, samoobmanama o građanskom društvu kao odbrani od okoštalog i prekomjernog nacionalizma, od imitacija evropski nastrojenih snaga, od lažnih reformi i progresa.

Srpska inteligencija moraće što prije da se zamisli i nad pitanjem može li u Sarajevu, Novom Pazaru ili gdje već naći bošnjačkog sagovornika kojem je riječ takija zaista strana!