Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Neka nova viđenja Bosne

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
sreda, 05. septembar 2012.

(Press RS)

Većina populacije u Hrvatskoj i Srbiji smatra da će se BiH raspasti, a većina od tri naroda u BiH da su mešoviti brakovi neodrživi, pokazuju rezultati dva poslednja istraživanja Fondacije „Fridrih Ebert“ u regionu. Kako kažu kritičari ovakvih anketa, do istih rezultata moglo se doći i „pogledom kroz prozor“, a izvode se da bi ono što se unapred znalo, kao egzaktno provereno, moglo da bude i obelodanjeno.

Oba nalaza bi se mogla relativizovati. BiH bi bila održiva ako bi se Srpskoj vratile izvorne dejtonske nadležnosti i u Federaciji formirao poluentitet kao zaštita hrvatske ravnopravnosti. A o održivosti mešovitih brakova trebalo bi pitati ne samo one koji nisu ni pokušali ili su se razišli, nego i one koji žive u takvim zajednicama, jer iskustvo pokazuje da su mnoge od njih iskušenja građanskog rata na nacionalnoj osnovi čak i učvrstila. Ipak, NVO koja je svojevremeno organizovala radionicu u kojoj su mladi lideri iz sva tri naroda optimistički zaključili da se u BiH sve može rešiti ustavnim promenama, sada iznosi pesimističke nalaze. Obeshrabrujući podaci imaju posebnu težinu jer nisu rezultat ispitivanja stavova „šovinističkih, zavađenih, zlih i naopakih političara", nego stavova tri naroda i svedoče o njihovom dubokom uzajamnom otuđenju.

Ne bih se baš kladio, ali mi ovo miriše na neke promene u stavu međunarodne zajednice prema BiH. Ne samo zato što se radi o nemačkoj fondaciji, a EU se seli u Berlin, ili Angela Merkel u Brisel kako bi evrozona preživela, nego i zato što i neki američki i britanski medijski i diplomatski autoriteti za Balkan u poslednje vreme prave slične zaokrete. Bivši dopisnik „Vašington posta" iz našeg regiona Majkl Dobs bio je početkom 90-ih jedan od novinara koji su davali ton i ritam globalnoj stigmatizaciji srpske politike u raspadajućoj SFRJ, a sada je na internet sajtu Forin polisi objavio članak pod naslovom „U odbranu Srba". „Evropa je, uz podršku SAD, priznala nezavisnost otcepljenih republika. To praktično znači da su Hrvati i Muslimani dobili pravo da se otcepe od Jugoslavije, dok je Srbima uskraćeno pravo da se odvoje od Hrvatske odnosno Bosne."

A britanski diplomata ser Ajvors Roberts, koji je tokom ambasadoravanja u Beogradu od 1994-1997. sledio vladajući međunarodni diskurs u odnosu na srpski narod, u razgovoru za „Politiku" od 11. jula takođe kaže: „Kosovski Albanci ne mogu u UN, Srbija ne može da se odrekne osam odsto teritorije, a BiH ne funkcioniše i nikome nije jasno zašto bi se nekim narodima bivše Jugoslavije dozvolio referendum za samoopredeljenje, dok je drugima to pravo uskraćeno."

Dve decenije nakon međunarodnog priznanja centralne jugoslovenske republike kao države i tvrdoglavog insistiranja na njenom održanju kao geopolitičke nužnosti, svet izgleda napokon shvata da tu od samog početka nešto nije bilo kako treba i da je zato otpor na grbavom terenu praktično nesavladiv. Izvana su jenjale inicijative za novim „dejtonom", „dejtonom 2", ustavnim reformama, funkcionalnijom državom i sl, a iznutra ne samo da se raspada BiH nego i Federacija, i to opstrukcijom bošnjačke većine predvođene građanski orijentisanim SDP-om i njengovim prozapadnim liderom. A u neobičnom zatišju oficijelnih zapadnih političkih inicijativa prema BiH, jedino odjekuju nezgrapno agresivne izjave Erdogana, Gula i Davutoglua o tome kako su Bosna i Bošnjaci jedino njihova legitimna briga. To što na otvorene turske pretenzije na BiH niko iz velikog sveta verbalno ne reaguje, ne znači da se odgovor ne priprema na drugom koloseku.

Već pomenuti ser Roberts, danas u prestižnom statusu predsednika čuvenog Triniti koledža na Oksfordu, najavljuje konkretnu inicijativu koju nezvanično priprema sa lordom Ovenom, Karlom Biltom i Torvaldom Stoltenbergom.

„Uskoro će se javno priznati da je region u ćorsokaku i da moramo da probamo nešto novo. To neće biti lako, ali nema nam druge nego da okrenemo u drugom pravcu, uvažavajući interese svih strana."

Kao finale dužih diplomatskih priprema iza scene, održala bi se „konferencija predstavnika pet bivših republika i pokrajine Kosovo i, uz prisustvo i garancije EU, Rusije i SAD, utvrdile funkcionalnije granice nezavisno od provizorija iz Jajca 43."

Ne znam šta će na to naše nevoljne komšije i srpski autošovinisti, ali Ajvor Roberts je rekao da je već početkom 90-ih sve krenulo naopako „zbog neiskrene i neprincipijelne politike SAD" i da je supersila „polupala lončiće" i „pogubila svoj realni interes za dugoročnu stabilnost regiona". Tako je otvoreno potvrdio ono što se odavno znalo samo nije bilo zgodno da se kaže - da su Amerikanci uoči i tokom rata sabotirali mirovne napore Evropljana u BiH, ne mareći za hroničnu nestabilnost koju će proizvesti i u okruženju. Britanci nisu samo najbliži saveznici Sjedinjenih Država nego i, kao stari kolonijalni eksperti, njihovi glavni savetnici za politiku na Balkanu. Zato ne bi iznenadilo da kao rešenje beznadežno duge političke blokade u BiH (sa RS) i u Srbiji (sa KiM) kojoj se na vidi kraj, prihvate predloženu izlaznu strategiju.

Jedino brine što je ser Ajvor za poređenje pomenuo Berlinski kongres. Nadati se da je prevideo nezgodnu asocijaciju: Austrougarska je tom prilikom dobila mandat da privremeno okupira i zavede red u BiH, a onda jednostrano odlučila da ostane i izvršila aneksiju. A na ovim prostorima istorija nekako ima sklonost da se ponavlja.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner