Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Povampirenje nakaradne mape

PDF Štampa El. pošta
Lazo Gašić   
subota, 11. april 2009.

U periodu u kome predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić u okviru prudskog procesa formalno pristaje na preuređenje dvoentitetske Bosne i Hercegovine u zemlju sa četiri teritorijalne jedinice, a suštinski zagovara državu sa pet regija, neophodno je ukazati na pogubne implikacije tog modela za Republiku Srpsku. Razlog više za takav osvrt jeste licemjerje na kome je zasnovan Tihićev plan, imajući u vidu pozivanje na, navodne, ekonomske razloge. Da insistiranje na kartografiji preuzetoj iz takozvanog EURED – projekta treba tretirati sa posebnim oprezom, svjedoči i povampirenje pomenute mape na internet stranici Ujedinjenih nacija, na linku Misije BiH pri UN, u režiji Tihićevih istomišljenika: šefa bh. diplomatije Svena Alkalaja i produžene ruke Harisa Silajdžića u Sjedinjenim Američkim Državama, izvjesnog Saše Toperića.

Bivši predsjednik muslimanskog dijela BiH Alija Izetbegović, na proslavi Četvrte motorizovane brigade Armije Bosne i Hercegovine, u Ilidži 1993. godine, na pitanje boraca kakva će biti BiH poslije rata odgovorio je da će to biti Islamska Republika Bosna i Hercegovina čim Bošnjaci budu činili 51 odsto stanovništva BiH, a tu tezu danas zastupa i Sulejman Tihić. Analizom tzv. pet ekonomskih regija koje bi, prema namjerama Sulejmana Tihića i SDA, činile osnovu novog Ustava BiH, vidljiv je čitav niz nepobitnih činjenica.

Javna pljačka

Unutar ukupne teritorije BiH, koja ima 51.129 kvadratnih kilometara površine, banjalučka regija, prema Tihiću, obuhvatala bi 21 opštinu iz RS i 13 opština iz FBiH, sa 17.077 kvadratnih kilometara i 1.102.000 stanovnika. U njoj bi Srbi činili oko 55 odsto, a muslimani oko 45 odsto stanovništva. Pošto Srbi imaju negativan prirodni priraštaj, a muslimani srednju stopu prirodnog priraštaja, banjalučka regija bi u bliskoj budućnosti imala većinsko muslimansko stanovništvo. Od pet Tihićevih regija, Srbi bi samo u banjalučkoj regiji bili većinski narod, a i ta statistička prednost izgubila bi se u bliskoj budućnosti. Republika Srpska sada ima 25.053 kvadratna kilometra površine i oko 1,5 miliona stanovnika. Dakle, nametanjem BiH sa pet regija, Sulejman Tihić i ostale muslimanske vođe pretvorili bi u manjinu 400.000 stanovnika RS, otimajući 7.976 kvadratnih kilometara njene teritorije.

Tuzlanska regija dobila bi 18 opština iz Republike Srpske. Pošto su srpske opštine slabo naseljene, tuzlanska regija imala bi 75 odsto muslimana, 15 odsto Srba i oko 10 odsto Hrvata. Znači, u etničkom smislu, bila bi muslimanska oblast. Sulejman Tihić kaže da regije ne mogu biti jednonacionalne, a svojim prijedlogom upravo stvara etničke regije. Očigledno je da Tihić jedno priča, a u praksi radi suprotno, da bi izvršio islamizaciju BiH.

Zenička regija dobila bi jednu opštinu iz RS, a ta regija imala bi sljedeću nacionalnu strukturu: 85 odsto Muslimana, pet odsto Srba i 10 odsto Hrvata. Dakle, i to je etnička regija Muslimana. Sarajevska regija dobila bi 13 opština iz RS. Nacionalna struktura stanovništva bila bi: 90 odsto Muslimana, sedam odsto Hrvata i tri odsto Srba. Dakle, i to bi bila muslimanska regija. Tuzlanska, zenička i sarajevska regija čine kompaktnu cjelinu sa muslimanskom većinom, u kojoj bi bilo oko 85 odsto muslimana, 10 odsto Srba i pet odsto Hrvata, zbog čega je jasno da Sulejman Tihić laže, kada tvrdi da nijedna regija ne može imati više od 50 odsto jednog naroda.

Mostarska regija dobila bi šest opština iz Republike Srpske. Na taj način bi imala sljedeću nacionalnu strukturu: 80 odsto Hrvata, 10 odsto Muslimana i oko 10 odsto Srba. Dakle, to bi bila regija Hrvata. Sulejman Tihić ponovo laže kada ističe da nijedna regija ne može imati više od 50 odsto jednog naroda.

Analizom Tihićeve zamisli može se jasno konstatovati da bi regije sa dominacijom muslimana imale površinu od 25.000 kvadratnih kilometara i oko 2.300.000 stanovnika, zahvaljujući otimanju teritorije i stanovnika Republike Srpske. Regija sa značajnom dominacijom Hrvata imala bi površinu od oko 9.000 kvadratnih kilometara i 450.000 stanovnika.

Znači, koncept sa pet regija u BiH nedvosmisleno pokazuje da je cilj Sulejmana Tihića uništenje Republike Srpske i srpskog naroda.

Dragan Čović i Hrvatska demokratska zajednica BiH insistiraju na formiranju četiri federalne jedinice u Bosni i Hercegovini, pri čemu bi se ignorisale dosadašnje entitetske granice. Takvo viđenje ima dosta dodirnih tačaka sa Tihićevim prijedlogom pet regija, zbog čega ne treba isključiti postojanje tajnog sporazuma među njima za ostvarivanje drugih ciljeva u budućnosti. Te zločinačke namjere mogu biti sljedeće: pošto tuzlanska regija izlazi na Savu i Drinu, a sarajevska regija na Drinu, presijeca se kompaktna srpska teritorija, a muslimanska teritorija povezuje se sa Sandžakom u Srbiji, koji bi se, prema toj zamisli, pripojio muslimanskom prostoru u BiH. Mostarska ili hercegovačka regija izlazi na Drinu, dok se s druge strane potpuno oslanja na Republiku Hrvatsku, kojoj bi se u perspektivi i pripojila. Sulejman Tihić kaže - mogu biti i četiri regije, ali to ništa ne mijenja, jer bi takva organizacija samo značila da se regije s centrima u Sarajevu i Zenici spajaju u jednu regiju. Zbog svega toga, logično je odbacivanje Tihićevog koncepta, koji je neprihvatljiv za srpski narod i RS.

Sulejman Tihić traži da se BiH organizuje po modelu država članica Evropske unije, što je neprihvatljivo, jer su 26 od 27 članica Evropske unije – jednonacionalne države, dok je BiH višenacionalna država. Jedina višenacionalna članica EU jeste Belgija, ali se ona nalazi na ivici raspada. Sve ostale višenacionalne države u Evropi (SSSR, SFRJ, Čehoslovačka) raspale su se, a međunarodna zajednica hoće na silu da održi višenacionalnu BiH. U takvoj zemlji postoje stalni politički i ekonomski konflikti, zbog toga što većinski muslimanski narod vrši nacionalno, ekonomsko, socijalno i vjersko ugnjetavanje manjinskih naroda, Srba i Hrvata.

Na isti način, vrši se i javna pljačka imovine RS. Preko Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, u Federaciju BiH godišnje se usmjerava više od 30 miliona maraka. Fond penzijsko-invalidskog osiguranja Federacije ne isplaćuje penzije penzionerima koji žive u RS, a penzije su ostvarili u FBiH, u godišnjem iznosu od 95 miliona KM. Zajedničko preduzeće RS i FBiH «Elektroprenos» neće da plati Republici Srpskoj profit od oko 20 miliona KM. RS finansira zajedničke organe BiH sa 32 odsto, a zajednički organi zapošljavaju svega 10 odsto Srba, čime je RS oštećena za oko 250 miliona KM. Federacija ne vraća imovinu Srpske pravoslavne crkve, prije svega zgradu Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, gdje je bila smještena Bogoslovija. Znači, u toku jedne godine, Federacija opljačka RS za 365 miliona KM, imajući u vidu vrijednost nepokretne imovine SPC-a.

Optimalno rješenje

Ugnjetavanje Srba, pa i Hrvata, od muslimana, može se spriječiti novim ustavnim uređenjem BiH. Zakonom o teritorijalnoj organizaciji FBiH, Federaciju čini šest kantona u kojima većinski muslimanski narod učestvuje u strukturi stanovništva sa oko 95 odsto. U RS, Srbi u nacionalnoj strukturi stanovništva učestvuju sa oko 85 odsto, što je za 10 odsto manje od dominacije muslimana u kantonima gdje su oni većinski narod. U FBiH postoje i četiri županije gdje su Hrvati većinski narod. Oni u tim županijama čine 95 odsto stanovništva. To je, takođe, za 10 odsto više od procenta Srba u RS. To Dragan Čović neće da kaže. Dakle, Čović i Tihić lažu kada tvrde da neće regije koje bi imale jedan većinski narod, jer su upravo to uradili u FBiH.

Jasno je da su teritorije većinskih Srba, većinskih Muslimana i većinskih Hrvata prostorno odvojene. Imajući u vidu činjenicu da su u praksi već formirani nacionalni entiteti, postoji osnova za sprečavanje hegemonizma većinskog muslimanskog naroda nad Srbima i Hrvatima. Potpunu ravnopravnost, kao i političku stabilnost, mogao bi da obezbijedi novi Ustav BiH, kojim bi se zemlja organizovala kao savezna republika Bosna i Hercegovina, sa tri ravnopravne republike unutar nje. To bi bile: Republika Srpska (ustanovljena Dejtonskim sporazumom), bošnjačka republika (sastavljena od šest kantona FBiH gdje su muslimani većinski narod) i republika Herceg-Bosna (sastavljena od četiri županije u Federaciji gdje su Hrvati većinski narod).

Ekonomsku stabilnost savezne republike BiH obezbijedila bi, prije svega, činjenica da bi umjesto sadašnjih 14 skupština, vlada i administracija postojale četiri skupštine, vlade i administracije, čime bi se uštedjele dvije milijarde KM godišnje. Sa tim novcem godišnje se može otvoriti 50.000 radnih mjesta, čime bi se znatno povećao standard građana.

To je, dakle, optimalno doktrinarno rješenje Ustava savezne republike BiH. Možda će neko prigovarati da teritorije bošnjačke republike i republike Herceg-Bosne nemaju kontinuitet, ali, te primjedbe nisu utemeljene, budući da i međunarodno priznata Republika Hrvatska nema jedinstvenu teritoriju, jer je BiH presijeca izlaskom na more na prostoru opštine Neum.

Postoji i druga, manje optimalna varijanta organizacije BiH. Ona nije kontradiktorna u odnosu na prijedloge Sulejmana Tihića i Dragana Čovića, koji se zalažu za državu u čijem bi sastavu bilo od četiri do devet regija. U tom slučaju, saveznu republiku BiH može činiti pet teritorijalnih jedinica:

Republika Srpska (ustanovljena Dejtonskim sporazumom), republika zapadna Bosna (sadašnji Unsko-sanski kanton), republika srednja Bosna (sadašnji kantoni: Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Srednjobosanski i Sarajevski), posavska republika (sadašnja Posavska županija) i hercegovačko-bosanska republika (sadašnje županije: Hercegovačko-neretvanska, Zapadno-hercegovačka i Herceg-bosanska).

Takvom organizacijom postiže se politička stabilnost, jer se obezbjeđuje ravnopravnost naroda, koji čine većinu po republikama. Ekonomska stabilnost obezbeđuje se tako što se, umjesto sadašnjih 14 skupština, vlada i administracija, uvodi šest skupština, vlada i administracija, čime se štedi milijardu KM. Uštedom od milijardu maraka može se otvoriti 25.000 radnih mjesta godišnje.

Ključni problem u Bosni i Hercegovini u tome je što muslimani (tako su se izjasnili po popisu stanovništva 1991. godine) žele da vladaju nad Srbima i Hrvatima, kao što je to radio turski okupator. Sulejman Tihić i druge muslimanske političke vođe na sve moguće načine žele apsolutnu vlast u BiH. Poslanici, ministri, članovi Ustavnog suda i Suda BiH, kao i članovi Predsjedništva BiH iz reda muslimanskog naroda, vrše stalno preglasavanje predstavnika srpskog naroda. U naopakoj Bosni i Hercegovini sa pet regija, taj nakaradni mehanizam lako bi stvorio situaciju u kojoj više ne bi imali koga da preglasavaju.

(Tekst je objavljen u banjalučkom nedeljniku «Novi reporter»)