Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Pre tenkova

PDF Štampa El. pošta
Majkl von Martins   
utorak, 02. februar 2010.

(Frankfurter Allgemeine Zeitung, 29.1.2010)

Milorad Dodik nije baš majstor suptilnih tonova. Već godinama on manje ili više otvoreno preti da će se ona polovina Bosne kojom on vlada otcepiti na referendumu. Što je Bosna manje vidljiva na radaru zapadnih prestonica, to su jasnije pretnje vođa bosanskih Srba.

U poslednje vreme zapad je obratio više pažnje na bosansku mizeriju i Dodikov udeo u njoj. Zapadni ambasadori i visoki predstavnik Valentin Incko su opomenuli Dodika da su njegove najave protivne ustavu BiH, što nije ostavilo veliki utisak na Dodika. Prošle nedelje su takođe ministri inostranih poslova EU upozorili Dodika da se ostavi referendumskih fantazija. Incko, kao međunarodni predstavnik, uživa njihovu punu podršku, poručili su evropski ministri inostranih poslova. Sve strane u Bosni moraju da poštuju njegove odluke.

„Referendum sigurno dolazi“

Čini se da je Dodik odlučio da ublaži svoje stavove. Ni u kakvom slučaju nije planirano da se održi referendum za otcepljenje RS, istakao je u svojoj prestonici Banjaluci. Održaće se samo referendum o podršci Dejtonskom sporazumu, kojim je 1995. uspostavljena organizacija Bosne. To je zvučalo već drugačije. U jednom intervjuu za beogradske Večernje novosti Dodik je rekao da RS priprema potrebne zakone da njeni građani jednog dana mogu da odluče o statusu njihove polovine Bosne. „Referendum da li će ovaj narod živeti unutar ili van Bosne dolazi sigurno“, istakao je Dodik.

Na pitanje da li će ga visoki predstavnik, u čijim je ovlašćenjima takođe njegova smena, u tome sprečiti, Dodik je odgovorio uobičajeno agresivno: „On može da proba da nas zaustavi“, rekao je i, imajući međunarodnu zajednicu u vidu, upitao: „Ja sam spreman za sve njihove avanture. Ali ja ne znam da li su oni pripremljeni za sve avanture. Šta ako se ja protivim smeni? Šta ako se protive vlada i parlament (RS) smeni? Šta će da rade? Da postave tenkove da mi onemoguće pristup vladinim prostorijama?“ Dodik je sam dao odgovor: „Održaće sednice kabineta u svojoj kući i deklarisati strance okupatorima“.

Zamrzavanje konta bolnije nego opomena iz Brisela

Šta raditi? „Izvlačenje“ Dodika iz vladinih prostorija nasiljem jeste verovatno. Koristiti Eufor za to, doduše, nije moguće, jer su njihove trupe smanjene na simboličnu cifru od 2000 vojnika. Pri tome, korišćenje vojske protiv jednog izabranog političara nije baš slika koju EU hoće da pokaže svetu. Razmišlja se šta je moguće „pre tenkova“ protiv Dodikove demontaže bosanske države, navodi jedan zapadni diplomata u Sarajevu.

Kristijan Švarc-Šiling, bivši visoki predstavnik u Sarajevu, imao je plan koji je u slučaju kršenja ustava predviđao zamrzavanja računa Dodikove stranke. Takve mere su u prošlosti pokazale brz efekat, jer su bolnije od opomena iz Brisela. Diskutuje se i o drugim merama. Pominje se zabrana putovanja za Dodika i članove njegove vlade, takođe se razmišlja i o tome da se on i njegovi saradnici više ne primaju u evropskim prestonicama. Pitanje je koliko je to održivo, jer se predviđa da će Dodik nakon parlamentarnih i predsedničkih izbora izaći jak, kao uvek.

Još se ne veruje Tadićevoj novoj liniji

Postaje sve jasnije da Zagreb i Beograd moraju da igraju veću ulogu. Do sada se smatralo da je dosta ako Zagreb i Beograd ne dejstvuju kontraproduktivno, ali to nije dovoljno. Nedvosmislene izjave vezane za teritorijalni integritet Bosne imaju efekat. Izjava odlazećeg hrvatskog predsednika Mesića da bi on u slučaju pokušaja otcepljenja koristio vojsku da preseče RS na najslabijoj tački u Brčku možda nije bila adekvatna, ali je opomenula Dodika da ne dejstvuje u vakuumu.

I srpski predsednik Tadić je postao neobično jasan: Srbija nikad neće podržavati referendum koji bi doveo do raspada Bosne, rekao je na bosanskoj televiziji. Bilo bi lepo da su se takve Tadićeve izjave čule ranije, budući da se on uglavnom ograničavao na podržavanje teritorijalnog integriteta, što je često potkopavao, kao prošle godine kad je prisustvovao otvaranju jedne srpske škole na Palama. U redu je što je škola na Palama, bivšoj centrali osumnjičenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, ali baš nisu morali da je krste „Srbija“, to je očigledna provokacija. Tadiću se josš uvek ne veruje – prvo mora da se pokaže da se ne radi o političkoj igri, nego o stvarno novoj liniji Beograda.

(Prevod Filip Matić)