Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Referendum je u skladu sa Dejtonom i svetskom demokratskom praksom
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Referendum je u skladu sa Dejtonom i svetskom demokratskom praksom

PDF Štampa El. pošta
Milorad Dodik   
nedelja, 18. septembar 2016.
Kada je Narodna skupština RS jednoglasnom odlukom poslanika svih stranaka sa sjedištem u Srpskoj donijela odluku o raspisivanju referenduma o 9. januaru kao Danu Republike, odmah je krenula histerična sarajevska kampanja.

Niko nije htio izostati, a uz očekivane bošnjačke reakcije uključile su se zapadne ambasade i Valentin Incko. Referendum su odmah proglasili neustavnim, kao da svi ti ambasadori sjede u Ustavnom sudu BiH. Očigledno, u tom sudu su njihovi poslušnici, koji su uvijek spremni, preglasavajući srpske, a često i hrvatske sudije, krojiti i prekrajati međunarodni Dejtonski sporazum.

Nepokolebljive činjenice

Ustavni sud BiH je prošle godine donio odluku, naravno, preglasavanjem od dvoje bošnjačkih i troje stranih sudija, da je 9. januar Dan RS u suprotnosti sa Ustavom BiH. Ustav određuje BiH demokratskom državom, koja će djelovati po zakonu i slobodnim demokratskim izborima. Ako jednom entitetu Ustavni sud BiH ukine zakon koji je donijela vlast izabrana na demokratskim izborima, onda time krši ustav, zakon i izbornu volju građana. Uz to, 9. januar je Dan RS ustanovljen 1992. godine, prije građanskog rata u BiH i prije nastanka dejtonske BiH, koja je postala državom pošto su dva entiteta potpisujući Aneks 4. kao Ustav BiH, ujedinila teritoriju i vlast. Prema Aneksu 2. Aneksa 4. na snazi ostaju svi propisi na teritoriji BiH, ne spominjući nikakvu državu BiH niti Republiku BiH. Dakle, entiteti RS i Muslimansko-hrvatska Federacija su se udružile u BiH. Entiteti su unijeli u svoju teritoriju po principu 49% Srpske i 51% Federacije, čijim se sabiranjem došlo do teritorije BiH kao spoljašnjeg okvira. Do Dejtona je BiH bila država samo na papiru, kao što je Ričard Holbruk rekao Aliji Izetbegoviću, i u svojoj knjizi "Završiti rat": "Dobijate međunarodno priznanje, definisane granice, prihvatanje vašeg legalnog statusa. Ništa od ovoga ranije niste imali."

Znajući koliko je svima u BiH neophodan mir, u osnivanje Stranke nezavisnih socijaldemokrata, ugradio sam kao cilj "političko djelovanje u borbi za ustavno uređenje koje se zasniva na Dejtonskom sporazumu". To piše u rješenju od 5. marta 1996. godine kojim je SNSD upisan u sudski registar. Nažalost, bili smo jedini politički faktor koji je iskreno prihvatio Dejtonski sporazum, jer ga bošnjačke stranke nisu nikada prihvatile. Zbog prihvatanja Dejtonskog sporazuma, SDS je nas nazivao izdajnicima. Bošnjaci, stalno prizivaju "Republiku BiH", jer tobože Dejtonski sporazum nije ratifikovala skupština te nepostojeće "države". Da je 1995. godine raspadnuta BiH postojala kao država, onda bi Dejtonski sporazum išao u "državni parlament" na ratifikaciju. Ovako, Sporazum je stupio na snagu već njegovim parafiranjem u Dejtonu 21. novembra 1995, što je formalno potvrđeno 14. decembra 1995. u Parizu. Time je nastala poslijeratna državna zajednica BiH kao rezultat secesije i raspada SFRJ, a u BiH i građanskog rata: voljom velikih sila i međunarodnim ugovorom, a ne voljom zaraćenih naroda. To su neoborive činjenice za svakog pismenog.

Za proteklih 20 godina Dejtonski sporazum nije imao šansu, jer su intervencijama međunarodne zajednice, kroz djelovanje visokih predstavnika i Ustavnog suda BiH sa troje stranih sudija, evidentna gruba kršenja i dopisivanje Ustava BiH. Pritom se stalno optužuje RS za kršenje Dejtona iako ga nikako i nije mogla kršiti. RS se samo protivi onome u što se izrodilo 20 godina stranog protektorata, bez legaliteta, legitimiteta, a pogotovo ikakve odgovornosti tih kršitelja međunarodnog ugovora i ljudskih prava. Tako je od pet ustavnih institucija BiH (Parlamentarna skupština, Predsjedništvo sa Savjetom ministara, Ustavni sud i Centralna banka), na nivou BiH nastao monstrum od 80 ministarstava, Suda i Tužilaštva, agencija, direkcija, komisija sa 23.000 zaposlenih, što politički i ekonomski uništava bilo kakvu održivost.

Takva BiH je došla u ćorsokak iz koga se mora tražiti izlaz, ali ne "dobrim namjerama" OHR-a i zapadnih ambasada koji sve ove godine ispunjavaju želje Bošnjaka za dominacijom nad Srbima i Hrvatima. Zašto Ustavni sud BiH nije uputio neukog Bakira Izetbegovića da ne može tražiti ukidanje 9. januara kao Dana RS, a da pritom ostane 1. mart 1992. kao dan bošnjačke nezavisnosti BiH i 28. avgust 1993. kao dan Hrvatske Republike Herceg-Bosne, koji se proslavljaju, iako to Srbi ne podržavaju. Zašto zapadni ambasadori nisu upozorili ratobornog Bakira da ne može trovati međunacionalne odnose i dizati tenzije, čime se on hvalio nakon skorašnjeg sastanka sa njima. Zašto ambasadori osuđuju RS što štiti svoja prava potvrđena Dejtonskim sporazumom? Kojim pravom referendum proglašavaju neustavnim i prije zasjedanja Ustavnog suda BiH 17. septembra? Nisu oni sudije, kao ni Incko, koji je srozao i uništio i ono malo kredibiliteta. Zašto se ne razgovara jasno i odgovorno o haosu koji stvaraju vječito nezadovoljni bošnjački političari, mržnji koja bljuje sa internet postala i medija, zašto razgovaraju sa nevladinim organizacijama i obilaze njihove tvorevine o genocidnoj Srpskoj, iako se oni javno deklarišu kao Anti-Dejton grupe.

U pripremi Dejtonske mirovne konferencije američka administracija je izradila prijedloge svih aneksa budućeg mirovnog sporazuma, pa tako i Aneksa 4. koji je danas Ustav BiH. Osnov za izradu Ustava BiH bio je Ustav SAD, čak dotle da su mnoge odredbe samo malo preformulisane, a neke i prepisane. Jedna od ključnih odredbi američkog Ustava da sve ono što nije izričito dato u nadležnost centralnoj vlasti, pripada državama članicama kojih danas ima 50. Ovo je prepisano u članu 3.3.(a) Ustava BiH koji glasi: "Sve državne funkcije i ovlašćenja koja ovim Ustavom nisu izričito dodijeljena institucijama BiH, pripadaće entitetima".

Paralela sa SAD

U SAD referendum ne postoji u federalnom zakonodavstvu, ali ima široku primjenu u zakonodavstvima država članica. Tako od 50 američkih država od kojih se sastoje SAD, sve imaju predviđen referendum kao svoje pravo, osim Delavera koji to nije regulisao. Referendum je obavezan u 47 američkih država kada se mijenja Ustav SAD, a u većini njenih država je obavezan za određene kategorije zakona, dok je za neke zakone fakultativan. Referendum predstavlja zaštitu prava federalnih jedinica koje mogu zakazati narodno glasanje, ako smatraju da su njihova prava povrijeđena. To je garancija koja omogućava njihovom stanovništvu da negativnim odgovorom spriječi sprovođenje odluka centralnih organa koje su na štetu njihovih autonomnih prava. Na primjeru BiH, to znači da raspisivanje referenduma pripada entitetima, jer nije izričito dato u nadležnost BiH.

Izetbegović je u pohodu protiv RS, institucije BiH pretvorio u instrumente bošnjačke unitarističke politike i oduzeo im bilo kakvu vjerodostojnost. Prijeteći je upozorio Centralnu izbornu komisiju BiH da ne smije dati biračke spiskove za republički referendum, jer će krivično odgovarati. Umislio je Bakir da će RS odustati od referenduma. Naredio, a CIK preglasavanjem srpskih članova odbio zakonit zahtjev Republičke komisije za sprovođenje referenduma. Pritom je predsjednik CIK-a Ahmet Šantić i falsifikovao rješenje o tom odbijanju. Kada je zahvaljujući jasnom stavu Rusije, ali i nekoliko drugih zapadnih ambasadora, Upravni odbor Savjeta za primjenu mira, koji ne postoji već 15 godina, odbio ispuniti Bakirove želje za kažnjavanjem Srpske i njenih funkcionera, Bakir je naredio Mirsadu Ćemanu, koga je SDA rasporedila u Ustavni sud BiH, da donese privremenu mjeru za zabranu referenduma o 9. januaru kao Danu RS. Zna se da Ustavni sud BiH služi isključivo bošnjačkim interesima i da većinom sudija upravlja SDA. Zato Bakir govori da će zabranom referenduma "prvi reagovati Ustavni sud BiH, a da će iza njegove odluke stati i visoki predstavnik, odnosno međunarodna zajednica". Njegov otac Alija, govoreći o Ustavnom sudu BiH, rekao je da se "odluka donosi većinom glasova i praktično zavisi od sudija stranaca. U najgorem slučaju, odluka će dobiti pet od ukupno devet glasova - tri stranca i dva Bošnjaka." Samo što nije rekao da su pored bošnjačkih sudija i stranci na bošnjačkom spisku.

Tako su preglasavanjem sudija iz reda Srba i Hrvata potvrđeni neustavni Sud i Tužilaštvo BiH i ukinut 9. januar Dan RS. Nisu ukinuti bošnjački 1. mart kao dan nezavisnosti BiH, ni 28. avgust kao dan Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Zahvaljujući takozvanom savezu za promjene, Bakir je nastavio gdje je stao Alija. Ustavni sud BiH ukida 9. januar, proglašavaju se netačni rezultati popisa stanovništva po kome su Bošnjaci apsolutna većina sa više od 50 odsto, iako decenijama zasipaju svekoliku javnost samo o svojim žrtvama i etničkom čišćenju muslimana, a sada ih po falsifikovanom popisu ima sedam odsto više nego prije rata. SDS, PDP i Dragan Čavić, svojim ćutanjem, aminovali su da i teritorija RS u Han Pijesku bude upisana kao vlasništvo BiH, što krnji 49 odsto onoga što je Srpskoj pripalo Dejtonskim sporazumom. Takvi i služe Bakiru da ukida postepeno RS, sve dok joj ne ukine i ime da bi ostala prazna ljuštura na nemilost sarajevskoj vlasti.

Bakirovi saučesnici su i sudije Ustavnog suda BiH koji su prihvatili njegov zahtjev, ali i svi oni koji godinama podržavaju kršenje Dejtonskog sporazuma na štetu RS. Svi oni će dobiti odgovor na referendumu u nedjelju, 25. septembra ove godine. Naš odgovor je glasanje na referendumu, a naša snaga je u dosljednoj primjeni Dejtonskog sporazuma, onako kako je napisan.

Zato je referendum 25. septembra praznik slobode i demokratije.

(Glas Srpske)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner