Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Šemso i mudžahedini |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 06. avgust 2013. | |
(Press)
„Kao i u ostale dijelove BiH i u Tešanj je došla jedna grupa stranih vojnika, plaćenika, islamskih ratnika, mudžahedina, zovite ih kako hoćete, koji su željeli da se stave na stranu Armije BiH, na stranu odbrane od agresije. Ja nisam mogao ignorisati te ljude. To su živi ljudi. Nisam mogao da kažem: ne želim nikakvu saradnju sa njima, Ali, prvo što sam im rekao jeste da moraju poštovati zakone BiH. Ko god hoće braniti BiH – izvolite, linija je tamo, stavite se na raspolaganje Komandi operativne grupe odnosno u početku Štaba TO, i završena priča“ – precizirao je Šemso i izazvao nejasnoće. Prije svega, nema osnove da te uvezene borce „naziva kako ko hoće“. Da su to bili „strani vojnici“, značilo bi da su pripadali regularnim jedinicama neke inostrane armije, bili bi u prepoznatljivim uniformama i došli bi na bazi nekog oficijelnog sporazuma između BiH i odgovarajuće države. Da su bili „inostrani plaćenici“, odnosno nešto kao francuska legija stranaca, neko ih je morao i platiti, a pošto tzv. psi rata skupo naplaćuju svoje usluge, tokovi novca bi ostavili vidan trag prema budžetu BiH ili ka lokalnom samodoprinosu u Tešnju. Indikativno je da se Šemso pravi nevješt kada tek u trećem pokušaju uspijeva da pogodi da su to zapravo bili „islamski ratnici“ ili „mudžahedini“, iako dobro zna da se radilo o međunarodnim islamskim teroristima kojima je BiH bila tranzit za kasnije ciljeve po Zapadnoj Evropi i Americi.
Dalje, tu je i ona neizostavna bošnjačka glupost da je „priključivanje ABiH značilo i odbranu BiH od agresije“. Šemso, nažalost, nije izuzetak među svojim sunarodnicima koji listom umišljaju da je armija u kojoj je na kraju rata bilo manje Srba i Hrvata nego mudžahedina mogla da bude bilo šta drugo doli muslimanska armija koja je ratovala protiv srpske i hrvatske vojske, a VRS i HVO su takođe branile (određene dijelove) BiH. Štaviše, ta „ABiH“ je, da bi se izborila za četvrtinu teritorije BiH, morala da osvoji Cazinsku krajinu, koju je branila jedna druga takođe muslimanska armija APZB. Pa onda, ako Šemso već tvrdi da su ti „strani vojnici“ došli u Tešanj „kao i u ostale dijelove BiH“ da se „bore protiv agresije“, pa je sve tako normalno, legalno i legitimno, zašto onda ima potrebu da se pravda: „Nisam ih mogao ignorisati. To su živi ljudi. Nisam mogao da kažem da ne želim nikakvu saradnju sa njima.“ To da su mudžahedini u Tešanj došli živi, a ne mrtvi, zaista nije potrebno da nas Šemso uvjerava, jednako kao što je suvišno da objašnjava da ih kao šef policije nije mogao ignorisati. A nema sumnje i da je od sveg svog (muslimanskog) srca prihvatio pomoć u nevolji od braće po islamu iz dalekog svijeta, a protiv kaurskih agresora iz komšiluka.
Posebno je zanimljivija ona polurečenica na kraju citata iz Oslobođenja gdje Šemso veli „i završena priča“, a onda sam otvara seriju smislenih i besmislenih pitanja: „Ko je odsjecao glave i kome je odsjecao – ja ne znam i ne želim ni sada u tome da učestvujem, kao što nisam ni tada. Ne sporim da je bilo ružnih stvari i da je bilo i ono čega nije smjelo biti.“ Pošto Šemso, eto, ne zna da su mudžahedini bili ti koji su sjekli glave i da su glave bile srpske, nego je, po njemu, možda bilo i obratno, on nastavlja u kondicionalu: „I ako su mudžahedini uradili nešto loše, to nije pitanje za mene nego za njih i one kojima su bili potčinjeni.“ Ali, možda, to ipak jesu pitanja upravo za ondašnjeg i tamošnjeg šefa policije Šemsu, jer mudžahedini u Tešanj nisu padobranom pali s neba i on sigurno dobro zna i od koga ih preuzeo i kome ih je predao. A onda dolazi ono glavno Šemsino: „Ali, evo sada ja pitam: po čijem zadatku su mudžahedini pravili snimke svojih zločina i kako su fotosi stigli u ruke MUP-a RS?“ Elem, nije toliko problem što su zločini počinjeni nego što o tome postoje dokumenti. I što je još gore, Šemso sumnja da su neki od mudžahedina potajno radili za srpsku stranu. Uzgred, narodni poslanik Šemsudin Mehmedović je na predstojećim stranačkim izborima kandidat za predsjednika SDA. Mašala Šemso! |