Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Srpska da uči na greškama Srbije
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Srpska da uči na greškama Srbije

PDF Štampa El. pošta
Đorđe Vukadinović   
subota, 10. mart 2012.

(Nezavisne novine-NSPM, 10.3.2012)

Đorđe Vukadinović, politički analitičar iz Beograda i urednik "Nove srpske političke misli", kaže da Republika Srpska treba da uči na greškama Srbije, a jedna od ključnih grešaka je parola "EU nema alternativu".

"Ta parola je pogubna i najvećim delom netačna. Tom parolom naprosto pozivate sve moguće, i velike i male, da vas ucenjuju i uslovljavaju. Tako su na putu Srbije prema statusu kandidata počele da se pojavljuju i one manje članice EU, koje se gotovo nikada ranije nisu čule i postavljale svoje zahteve. To je pouka koju RS treba da izvuče", kaže Vukadinović.

On ističe da RS danas bolje stoji nego što je to bilo prije pet ili šest godina, a kamoli prije deset, ali da to ne znači da i dalje nije izložena ozbiljnim napadima i prijetnjama za njen opstanak.

NN: Može li RS da se odupre tim napadima i da li ima političke, ekonomske i svake druge snage za tako nešto?

VUKADINOVIĆ: RS ima snage da odoli pritiscima. Ali je važno imati na umu da će ti pritisci biti uporni i da će samo povremeno menjati formu delovanja. Očigledno je da je stav Sarajeva, zvaničnog, opozicionog, nevladinog i religijskog apsolutno unison, krut i neperspektivan kada je reč o BiH, jer oni pod krinkom najvećih boraca za opstanak BiH guraju jedan jedini radikalan koncept BiH koji je u krajnjoj liniji sračunat na ili ukidanje ili derogiranje RS. To je više nego jasno. Protiv toga se treba boriti, oficijelno, kroz organe RS, ali i preko nevladinog sektora i medija koji u tome moraju biti aktivniji. RS treba realno da sagledava sopstvene snage i odnose snaga u svetu, koji se u perspektivi možda i menjaju u njenu korist, ali zbog toga ne treba da srlja u avanturizam. I, što je najvažnije, ne treba dobrovoljno činiti ustupke, to jest, ne treba prihvatati ništa sem onog što je u našem interesu. Veoma je važno da u RS bude održan konsenzus oko ključnih nacionalnih pitanja, iako, naravno, i tu ima raznih socijalno-ekonomskih problema, kao i svuda. Imperativ je opstanak RS. Ona još uvek nije definitivno  odbranjena i ne treba se u vezi sa tim zavaravati, jer to nije trka na sto metara već maraton. Konsenzus koji je unutar RS postignut u vezi s nacionalnim i državnim pitanjem je veliki uspeh, iako se u drugim državama i entitetima širom Balkana on naprosto podrazumeva.

NN: Da li su ti interesi integracije u EU? Često se od RS traže neki ustupci zarad puta BiH u EU?

VUKADINOVIĆ: RS treba da uči na greškama Beograda i Srbije, a jedna od ključnih grešaka je parola "EU nema alternativu". Ta parola je pogubna i jednim delom netačna. Rekao bih 50 odsto netačna, a sto odsto pogubna. Tom parolom naprosto pozivate sve moguće, i velike i male, da vas ucenjuju i uslovljavaju. Na putu Srbije prema statusu kandidata pojavljivale su se čak i manje članice EU, koje se gotovo nikada nisu čule i postavljale neke zahteve. To je poruka koju RS treba da izvuče. Evidentno je da Srbija i BiH u dogledno vreme neće postati članice EU, šta god mi radili, koliko god se integrisali, kada je reč o RS, i koliko se god dezintegrisali, kada je reč o Srbiji. Inače, interesantno je da se od Srbije traži da se dezintegriše, a od BiH da se integriše. Besmisleno je davati koncesije, konkretne i realne političke koncesije danas, zarad nečega što će, možda, biti realno za deset ili petnaest godina, a možda ni tada. Ne treba eurofobično i apriori odbacivati svaku priču o integracijama, ali ni davati konkretne koncesije, naročito kada je reč o statusu i nadležnostima RS zarad imaginarnih „evropskih standarda“.

NN: Kakav je odnos Srbije prema RS, često se stiče utisak da je za Srbiju RS, a i BiH breme s obzirom na to da je stalno izložena napadima politike iz Sarajeva?

VUKADINOVIĆ: Nije RS breme, ali je činjenica da bi RS mogla postati žrtva Beograda. S jedne strane ambicije da se Beograd što pre dokopa EU, a sa druge strane ambicije srpske vlasti da bude „lider u regionu“. Po prirodi stvari, Srbija i ovako devastirana, skraćena, ugrožena i ponižena još uvek je najznačajniji politički faktor na području Balkana. Srbija, objektivno, ima tu poziciju. Sa druge strane, loš način na koji je vođena priča o  integracijama, idealizovanje i apsolutisanje Evropske unije kao cilja bilo je bogomdano kao izazov za svakoga ko je želeo da ostvari neki politički cilj u Srbiji i da to ispostavi kao zahtev i uslov.

NN: Da li to znači da postoji mogućnost da EU, odnosno zapadne sile, uslovljavaju Srbiju odnosima prema RS?

VUKADINOVIĆ: Upravo tako. U ovom trenutku težište pritiska prema Srbiji, kada je reč o evropskim integracijama, jeste Kosovo. Ali se vrlo lako može dogoditi u narednom periodu da to težište bude na RS. Ne znači da će Srbija to prihvatiti i podleći, međutim postoji ta opasnost. Godinama se pričalo da je Haški tribunal jedini uslov za EU kandidaturu, a da Kosovo i proces EU-integracija međusobno nemaju nikakve veze. Onda u poslednjih godinu dana, kada je konačno završena priča s Hagom, odjednom niko više to ne spominje i svi se prebacuju na Kosovo. Zapravo, pokazalo se da je od početka Kosovo bilo cilj. Plašim se da se u nekoj drugoj fazi pridruživanja, recimo, zarad zaključivanja nekog poglavlja u pregovorima, od Srbije zatraži da pritisne RS i Banjaluku. U tom smislu mislim da je sadašnji odnos Beograda i Banjaluke dobar makar zbog toga što Beograd uvek može reći, a to i nije daleko od istine, da on ne može da pritiska Banjaluku, jer je Milorad Dodik na svoju ruku i na njega se ne može uticati. Što je uglavnom i tačno.

NN: Da li onda RS treba da preuzme više odgovornosti za funkcionisanje BiH?

VUKADINOVIĆ: Ne verujem da će joj to biti dopušteno. RS optužuju da derogira institucije BiH, a kada RS i Banjaluka pokažu volju da učine nešto, onda svi skoče i kažu da ne može tako. Drugim rečima, sve mora da bude samo tako kako želi Sarajevo, onako kako je zamišljeno ili obećano u nekom trenutku toj muslimansko-bošnjačkoj eliti – ili nikako. U svakom slučaju, Banjaluka će da bude kriva. Ovakva RS je bolji i vitalniji deo BiH i sposobnija je za razvoj. RS direktno na godišnjem nivou trpi štetu koja se meri stotinama miliona KM zbog BiH. Ozbiljne zemlje, čak i one mnogo bogatije zemlje, ne bi htele da trpe takav gubitak. Dakle, ne samo istorijski i politički razlozi dovode do toga da će RS, pre ili posle, morati postaviti pitanje odnosa u BiH i opstanka u BiH.

NN: Pa koje je onda rješenje za BiH? Očigledno je da ovakva kakva je ne funkcioniše?

VUKADINOVIĆ: BiH može opstati kao konfederalna država i povratkom na dejtonski model. Može opstati, ali samo pod uslovom da postane ono što jeste i što jedino može biti, a to je ugovorna država, gde entiteti i narodi koji tu žive treba da pokušaju urediti odnose i preuzeti odgovornost za sopstveni razvoj, a da pri tome povlače neke zajedničke poteze. To je jedina forma na kojoj može opstati BiH, kao dobrovoljna zajednica. U protivnom, ona može opstati samo kao nametnuta, kao diktatura jednog (bošnjačkog) naroda, ili se mora raspasti.

NN: Kako gledate na položaj Hrvata u BiH?

VUKADINOVIĆ: Udaljavanje Hrvata od Bošnjaka, za razliku od prije 15 godina, je evidentno. To je posledica politike aktuelne vlasti RS, i to se pokazuje kao relativno mudro. Donedavno se potpuno neprirodno kao samorazumljiva uzimala koalcija između Hrvata i Bošnjaka, usmerena uglavnom protiv Srba, i ta je politika dugo bila podržavana iz zvaničnog Zagreba, naročito u periodu Stjepana Mesića. To se sada prilično promenilo i zahvaljujući aktuelnoj politici Banjaluke, kao i političkim promenama u samoj Hrvatskoj. No, u tome treba biti oprezan, ne treba idealizovati stvari ili sada sanjati o nekoj koaliciji Srba i Hrvata protiv Bošnjaka, jer to nije previše realno niti održivo. Hrvati u BiH još dugo neće biti sposobni za samostalnu politiku ni prema Sarajevu ni prema Banjaluci, nego će zavisiti od onoga što čini Zagreb – a Zagreb, opet, od onoga što kažu Brisel i Berlin. Mislim da će tu, u krajnjoj liniji, ključni biti odnosi Zagreba, Beograda i Banjaluke. Ukratko, treba raditi sa Hrvatima u BiH, ali ne treba se zanositi dometima te saradnje, jer su oni, a pogotovo će to biti ubuduće, uglavnom samo privezak politike Zagreba.

NN: Da li eventualna promjena vlasti u Srbiji može poremetiti odnose Srbije i RS?

VUKADINOVIĆ: Mislim da su ti odnosi toliko dobri da će biti teško to pokvariti. Nije nemoguće, ali je teško. Ko god došao na vlast u Beogradu, osim  baš ovih ekstremnih proatlantskih stranaka i snaga koje nisu toliko brojne, mada su uticajne i glasne, ne bi trebalo da bude ozbiljnih posledica na odnose Beograda i Banjaluke, ko god da bude na vlasti. Meni se čini da u doglednom periodu iz Beograda niko neće smeti da ide baš đonom prema RS, ali se ne treba nadati ni nekoj krucijalnoj podršci. Važno je da se stvori navika da ti specijalni odnosi funkcionišu nezavisno od ličnih odnosa bilo koga i da budu  svakodnevni, te da se saradnja proširuje i u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj, naučnoj i svakoj drugoj sferi, a ne da se samo grle i posećuju pred izbore ovde ili tamo.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner