Početna strana > Debate > Crkva i politika > Božićna poslanica
Crkva i politika

Božićna poslanica

PDF Štampa El. pošta
Episkop Artemije   
sreda, 06. januar 2010.

 A  R T  E  M I  J  E

Po milosti Božjoj Pravoslavni Episkop

Eparhije raško-prizrenske

i kosovsko-metohijske

svemu sveštenstvu, monaštvu

i svima vernim sinovima i kćerima duhovnim

sveradosni Božićni pozdrav

MIR BOŽJI! HRISTOS SE RODI!

 

„Veliko i preslavno čudo, izvrši se danas!

Djeva rađa i utroba se ne povređuje; Logos

postaje telo, i od Oca se ne odvaja. Anđeli

sa pastirima slavoslove, i mi sa njima

kličemo: Slava na visini Bogu, a na zemlji mir“.

Premila i slatka tajna Bogoovaploćenja Sina Božijega ispunjava danas radošću nebo i zemlju. Anđeli pevaju, pastiri se raduju, mudraci hitaju a Presveta Djeva bdi nad svojim čedom. Josif se smućuje, a Irod besni od jarosti. Čuo je o neobičnoj zvezdi koja najavljuje rođenje novoga Cara. Smišlja osvetu, proliva krv nedužnih mladenaca, ali se Božji promisao ostvaruje. Tajna do tajne, čudo do čuda, jedno veće od drugoga, ispunjuju današnji praznik. Naša se srca raduju a grla pevaju jer  znaju i osećaju da nam se danas rodio Spas u pećini Vitlejemskoj u gradu Davidovu. I tako iz godine u godinu, iz veka u vek, iz milenijuma u milenijum, iz naraštaja u naraštaj. Ta radost ničim i nikim ne može biti sprečena ni pomućena. Njeno ishodište nije u spoljašnjim uslovima, već u nedrima Oca Nebeskoga i u unutrašnjem ustrojstvu naše duše. I mi na Kosovu i Metohiji već jedanaesti put dočekujemo Božić na arhipelagu, u getoima, među bodljikavim žicama. Pa ipak, evo, radost zrači sa lica vaših. To je odraz mira i spokoja u dušama našim. Ako naš spoljašnji čovek i strada, unutrašnji se obnavlja i duša ostaje umirena pod Božijim skutom. On nam je utočište i sila; On uteha i nada. Zato, neka se ori iz naših grla i naših srca anđelska pesma: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja“.

Božić – temelj svih hrišćanskih praznika; Božić početak našeg spasenja. Bogovaploćenje je najveći događaj posle stvaranja sveta i čoveka. Cilj ovaploćenja Boga Logosa jeste spasenje roda ljudskog. Bog Logos dođe na svet: „da nađe i spase izgubljeno“(Mt. 18, 11; Lk. 19, 10). Svojim ovaploćenjem Gospod Isus Hristos je podigao ljudsku prirodu iz čulnog u nadčulno, iz zemaljskog u nebesko, iz čovečanskog u božansko. Bog se javio kao čovek među ljudima iz neizmernog čovekoljublja svog. Oboleloj prirodi našoj potreban je bio lekar; palom čoveku potreban je bio onaj koji bi ga podigao; odlutalome od života potreban je bio oživotvoritelj; otpalome od dobra potreban je bio onaj koji bi ga vratio dobru; zaključanome u tami potreban je bio dolazak svetlosti; zarobljeniku je bio potreban otkupitelj; zatvoreniku – zaštitnik; držanome pod igom ropstva – oslobodilac. Sve je to čovek dobio u Bogomladencu Hristu. Ovo je bilo dovoljno da pobudi Boga da siđe i poseti ljudsku prirodu, koja je bila u tako žalosnom i teškom položaju.

Kad se to desilo? Kad se navršilo vreme, Bog je poslao Sina svog koji je rođen od žene (Gal, 4, 4). Po neiskazanom milosrđu svom Gospod se ovaploćuje da ispunivši čoveka božanskim dobrom i istinom i životom, vrati ga u prvobitno blaženstvo bezgrešnosti. Rađajući se od Djeve, Gospod Hristos donosi blagoslov sveukupnoj prirodi ljudskoj, jer Gospod se rađa da bi, kao jedini moćni, vratio čoveka u prvobitno dostojanstvo.

Božić je vaistinu Božji dan, u koji je Gospod učinio veliko božansko delo za rod ljudski. To je dan kojim vreme postaje – vreme spasenja našeg. Rađajući Gospoda Isusa Presveta Bogorodica rađa izbavljenje i prosvećenje, i život, i spasenje. Postajući čovek, milosrdni Gospod raskida okove greha sa ljudske prirode, čime nas vraća u prvobitno rajsko stanje. Rođenjem Spasiteljevim u pećini svim narodima su otvorena rajska vrata. Vitlejemska pećina postaje Carska palata.

Padom u greh prvozdani Adam je svu tvar povukao u smrt i trulež, a Novi Adam – Bogomladenac Hristos svojim rođenjem obnavlja svu tvar koja je bila istrulela u zlim prestupima. Zato se rođenju Spasiteljevom raduju i gore i humovi i doline, kao što se peva u crkvenim pesmama.

Kroz sve što se zbiva sa Bogomladencem Hristom izliva se na rod ljudski životvorna i spasonosna sila. Svojim rođenjem Hristos kao Bog daruje neobičan preporod potomcima Adamovim. Na Božić se odigrala najdirljivija drama u ovom svetu: Rođenjem Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista daruje se spasenje rodu ljudskom, uništava se neprijateljstvo između Boga i ljudi, raj se otvara, Heruvim  sa plamenim mačem odstupa od drveta života i rod ljudski pristupa i hrani se rajskom hranom.

Na dan svoga rođenja od Djeve Gospod Isus Hristos uveo je u ovaj svet sve svoje nebeske tajne i istine i time je prosvetio na božanski tajanstven način svu tvar i ona je progledala i poznala svoga Tvorca. Na Božić je, dakle, izvršena čudesna tajna: obnovljena je priroda time što je neizmenljivi Bog postao čovek. Neka bi se sveblagi Gospod Hristos rodio danas i u našim dušama kroz našu smirenu veru, kroz našu evanđelsku ljubav, kroz naše molitve, kroz naš post, kroz naše milostinje, kroz naše evanđelske vrline. Neka bi se sa Bogomladencem Hristom u nama rodilo i zaživelo sve što je Hristovo, sve što je večno i bogočovečno.

Božić je programski praznik. On određuje ne samo cilj našeg života – da postanemo bogovi po blagodati - nego i način kako to možemo ostvariti.  Sveti Grigorije Bogoslov u svojoj božićnoj reči poziva i priziva sve verne: „Postanimo kao Hristos, jer je i Hristos postao kao mi; postanimo bogovi radi Njega, jer je On postao čovek radi nas. Uzeo je na sebe ono što je lošije – ljudsku prirodu, da bi nama dao ono što je bolje – Božanstvo; On osiromaši, da bismo se mi njegovim siromaštvom obogatili; uze obličje sluge, da mi slobodu dobijemo; siđe dole, da bi se mi uzvisili gore, bi kušan – da bi mi pobedili kušača; bi lišen časti – da bi nas proslavio; umre – da nas spase smrti; uznese se na nebo – da sebi privuče one koji su ležali dole u padu greha. Neka svako od nas daje sve, neka plodonosi sve Onome koji je Sebe dao u otkup i zamenu za nas. A neće dati ništa takvo kakav je sam on, kad shvata tajnu Hristovu i kad postaje radi Hrista sve ono što je On za nas postao“.

Proslavljajući rođenje Hristovo mi veličamo i Njegovu Prečistu Mater. Sveta Djeva je rodila  Sunce – Hrista; Njime se prosvetljuje sva razumna priroda svetlošću savršenog znanja i udostojava se netruležnosti. Njoj i Njenom Božanskom Sinu neka je i od nas večna slava i hvala, a vama, braćo i sestre još jednom sveradosni Božićni pozdrav

MIR BOŽJI! HRISTOS SE RODI!

Vaš molitvenik pred  Vitlejemskim Bogomladencem

Episkop +ARTEMIJE

O Božiću 2009. godine

U Manastiru Gračanica

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner