Istina koja je razjarila Aleksandra Vučića

 Mi, dolje potpisani Arhijerejski protoprezviteri u Mitropoliji Crnogorsko-Primorskoj, javno saopštavamo da, zajedno sa ostalim sveštenstvom i monaštvom, uopšte nismo iznenađeni božićnom medijskom hajkom na Mitropolita Crnogorsko-Primorskog i Egzarha sveštenog trona Pećkog g. Amfilohija. Danas, prvi put na ovakav način, stajemo u zaštitu svog Arhipastira, ali prije svega zbog zaštite svoje Crkve koja je, kroz ličnost Mitropolita g. Amfilohija, bezočno napadnuta od najbližih saradnika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i to Nikole Selakovića, Marka Đurića, Zorane Mihajlović i Aleksandra Vulina.

Mitropolitova riječ je ista i nepromijenjena od kada je na kolac nabijen mučenik Đorđe Martinović iz Gornjeg Livča kod Gnjilana, od kada su silovane monahinje po Kosovu i Metohiji, od kada je ubijen Danilo Milinčić, od paljenja konaka Pećke Patrijaršije na Nedelju Pravoslavlja 1981. godine, od kada je pisan Apel za zaštitu srpskog naroda i njegovih Svetinja na Kosovu i Metohiji 1982. godine, od zločina terorističke OVK i NATO bombardera nad Srbima i drugima sve do danas.

Uopšte ne sporimo pravo saradnicima i glasnogovornicima predsjednika Vučića da kritikuju Mitropolita Amfilohija zbog njegove izjave o odnosu režima u Beogradu prema Kosovu i Metohiji. Međutim, način na koji je to izvedeno i medijska hajka na Božić pokazuju da je problem mnogo dublji od jedne mitropolitove izjave. Jer, poznato je da ovakve i slične reakcije samo može da proizvede istina koju je Mitropolit Amfilohije rekao, a nikako neistina.

Znamo i svjedočimo da mitropolitova, često puta i oštra riječ, nije upućena lično ni protiv koga nego je isključivo izgovorena za dobro, za očuvanje ne samo Kosova i Metohije nego i obraza i ugleda onih koji donose sudbonosne odluke u ovom narodu. Ona nije ni protiv albanskog naroda koji masovno napušta prostor Kosova i Metohije, jer je već godinama žrtva vladavine terorista koji su postali političari.

Da li treba podsećati na ono što se uporno prećutkuje ili falsifikuje, a to su još teže riječi o izdaji koje je Mitropolit Amfilohije uputio i neprestano upućuje Milu Đukanoviću poslije odluke Vlade Crne Gore da prizna tzv. državu Kosovo i da se odrekne izvorne Crne Gore Kralja Nikole i svih crnogorskih žrtava za oslobođenje Metohije od Turaka 1912. godine? Zar upravo Mitropolit Amfilohije, sveštenstvo i vjernici nisu bili podvrgnuti sličnom medijskom kaštigovanju u Podgorici poslije protesta zbog priznanja tzv. Kosova od strane Vlade Crne Gore? Zato nas danas zabrinjava to što su, kako se vidi, i čelnici Srbije krenuli da sprovode dukljansko-montenegrinski pristup Kosovu i Metohiji?

Od hajke na Mitropolita i bezbožnih uvreda Vučićevih saradnika, a posebno Nikole Selakovića, bitnije je što se na ovom primjeru pokazuje intencija da se kosovsko-metohijsko pitanje isključivo predstavi i rešava kao ”srbijansko” ili, zašto ne reći, beogradskopašalučko, a ne kao svesrpsko pitanje. Takođe, pokazuje se i da je bila više nego umjesna primjedba Episkopa bačkog g. Irineja o problematičnom  pojmovnom određenju ”unutrašnjeg dijaloga”.

Posebno je sporno što se to sveto i svešteno pitanje ove Crkve i njenog naroda obezličava i relativizuje u nekakvom ”unutrašnjem dijalogu”, koji je već doživeo katastrofu i neuspjeh. Kakav je to ”unutrašnji dijalog” kao ”najvažniji politički akt predsjednika Srbije od njegovog stupanja na dužnost” kad se svaka riječ koja se ne uklapa u međunarodne obaveze i interese režima u Beogradu žigoše i progoni od strane najbližih saradnika predsjednika Srbije kao inicijatora ”dijaloga”. Nikako ne možemo da shvatimo i prihvatimo tako koncipiran ”unutrašnji dijalog” o Kosovu i Metohiji, koji su odmah svojski pohvalili Edi Rama i Bedžet Pacoli!

Poruku potpredsjednice Vlade Srbije Zorane Mihajlović Mitropolitu Amfilohiju danas, kao i sličnu Patrijarhu Irineju juče, da ”Amfilohije neće voditi državnu politiku” shvatamo i kao prijetnju i sjutrašnju poruku našoj čitavoj Crkvi, kad bude morala da svjedoči svoj jedan, jedini, nepromjenljivi, vjekovni, svetosavski i svetolazarevski stav o Kosovu i Metohiji.

Naravno, ni Mitropolitu Amfilohiju, ni Patrijarhu Irineju, a ni Crkvi ne pripada pravo da vode državnu politiku, ali im pripada neotuđivo pravo da čuvaju obraz Crkve i dušu ovoga naroda od svakog pokušaja izdaje Kosova i Metohije i čitavog srpskog naroda. Mi, naravno, nemamo ambiciju i ne možemo da utičemo na politiku i odluke Aleksandra Vučića, ali imamo pravo da u svojoj Crkvi, kojoj služimo i čiji identitet čuvamo i jedinstvo svjedočimo u Crnoj Gori, slobodno, odgovorno i javno kažemo svoju riječ o Kosovu i Metohiji posebno kad je Vučić uputio javni poziv da svako iznese svoje razmišljanje o Kosovu Metohiji. Ta riječ neće i ne može biti ugušena, niti će Crkva biti ućutkana bez obzira na sve napade koji dolaze i koji će doći.

Neućutno stojimo na stanovištu da je tzv. unutrašnji dijalog o Kosovu i Metohiji nepotreban i sa mogućim štetnim posljedicama na koje je sa pastirskom brigom ukazao Mitropolit Amfilohije. Nepokolebivo podržavamo očinsku riječ našeg Patrijarha g. Irineja da državnici Srbije ne smiju nikada da daju svoju saglasnost na otuđenje Kosova i Metohije, jer ono što se silom uzme, to se i vrati, a ono što se pokloni nekome je za svagda izgubljeno, a to Srbi i Srbija ne smiju dozvoliti.

ARHIJEREJSKI PROTOPREZVITERI

Barski Slobodan Zeković

Bokokotorski Momčilo Krivokapić

Budvanski Boris Radović

Podgoričko-danilovgradski Dragan Mitrović

Podgoričko-kolašinski Velibor DŽomić

Herceg-novski Radomir Nikčević

Cetinjski Obren Jovanović

(Mitropolija Crnogorsko-Primorska)