Početna strana > Debate > Crkva i politika > Josip Broz i patrijarsi
Crkva i politika

Josip Broz i patrijarsi

PDF Štampa El. pošta
Veljko Đurić Mišina   
sreda, 02. februar 2011.

Srpska pravoslavna crkva u vreme patrijarha Germana Đorića imala je bogatu saradnju sa drugim pomesnim pravoslavnim crkvama, a koja se iskazivala na razne načine, na primer, međusobnim posetama prvosveštenika. Posebno mesto u istoriji naše Crkve imala je solidarnost ostalih pravoslavnih crkava u dva slučaja koji su je uzdrmala, svaki na poseban način. Prvi je takozvana Makedonska pravoslavna crkva, a drugi raskol u Sjedinjenim Američkim Državama, koje je jugoslovenski državni vrh inicirao a podređene mu službe odradile. Solidarnost se iskazala tako što nijedna pravoslavna crkva nije priznala samoproglašenu autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve, niti su podržale rasčinjenog episkopa američko-kanadskog Dionisija Milivojevića.

Posebno su negovani odnosi sa Ruskom pravoslavnom crkvom (iako se znalo za udeo njenih arhijereja 1945. u započinjanju projekta nazvanog Makedonska pravoslavna crkva). Srpsko-ruske crkvene veze datiraju još iz srednjeg veka i nisu se prekidale.

Patrijarh German je kao arhijerej Srpske pravoslavne crkve boravio sedam puta u posetu Ruskoj, a svi ruski patrijarsi su uzvraćali posete i dolazili u Beograd.

Kako su oba poglavara služili Bogu i narodu (i koristili državi, svaki na svoj način) u vreme totalitarnih sistema u Jugoslaviji i SSSR, jasno je da se i država morala da pita kada su bile na dnevnom redu posete delegacije iz jedne Crkve drugoj.

U okviru priprema za predstojeći dolazak patrijarha moskovskog i cele Rusije Pimena u posetu Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja se planirala za period 12–18. oktobar, patrijarh German je obavestio 3. oktobra 1972. Josipa Broza, i molio da primi dvojicu prvosveštenika, to jest njega i patrijarha Pimena.[1] Broz je video patrijarhovo pismo ali se nije izjasnio. Potom ga je predao svom kabinetu na dalju proceduru. Pismo je istoga dana prosleđeno Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove.

Dva dana kasnije, Kabinet zamenika saveznog sekretara za inostrane poslove Jakše Petrića je odgovorio Kabinetu predsednika Republike da Savezni sekretarijat za inostrane poslove „smatra da bi takav prijem bio u skladu sa prijateljskim odnosima Jugoslavije i SSSR-a, kao i dosadašnjom praksom u sličnim prilikama“. U nastavku pisma je navedeno da je Broz primio carigradskog, grčkog i bivšeg ruskog poglavara, „što je imalo odjeka u svetu“. Na kraju je Petrić zaključio pretpostavkom da bi odbijanje prijema imalo negativnog odjeka od strane SSSR i Srpske pravoslavne crkve.[2]

Patrijarhova molba je prosleđena u Savezno izvršno veće, saveznom sekretaru Antunu Vratuši. Prema službenoj belešci Marka Vrhuneca, radnika u Kabinetu predsednika Republike, molba je odbijena: „Drug Antun Vratuša, u ime SIV-a, kao i republički funkcioneri SR Srbije, smatraju da ovu molbu ne bi trebalo prihvatiti i da bi patrijarhe Pimena i Germana trebalo da primi drug Rato Dugonjić. Pri tome imaju u vidu držanje SPC u poslednje vreme, i posebno pisanjem lista Pravoslavlje“.[3]

Kabinet Predsednika Republike je odgovorio 19. oktobra patrijarhu Germanu: „Predsedniku Republike je žao što, zbog obaveza koje je imao i koje su, verujemo i Vama bile poznate, nije bio u mogućnosti da primi Njegovu Svetost patrijarha moskovskog i cele Rusije, Gospodina Pimena“.[4] Tako patrijarsi ne videše Tita! Ali je zato Tito video papu!

PS: Milo Jovićević, predsednik Savezne komisije za verska pitanja, povodom tekstova u Pravoslavlju o kapeli na Lovćenu, kritikovao je patrijarha što to dopušta. Doduše, ni čelnici srbijanske Komisije za verska pitanja nisu bili nimalo blaži u kritici. Smetalo im je preštampavanje tekstova objavljenih pre Drugog svetskog rata.


[1] Pismo patrijarha Germana, od 3. oktobra 1972, Josipu Brozu Titu – AJ, 836, II-10.

[2] Pismo Kabineta zamenika saveznog sekretara za inostrane poslove, br. 435889 od 5. oktobra 1972, Kabinetu predsednika Republike – AJ, 836, II-10.

[3] „Beleška“ Marka Vrhuneca, radnika Kabineta predsednika Republike od 12. oktobra 1972. Vredno je pomena reč „Saglasan“ sa parafom T. – AJ, 836, II-10.

[4] Pismo Kabineta Predsednika Republike, Str. pov. 849/1 od 19. oktobra 1972, patrijarhu Germanu – AJ, 836, II-10.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner