Početna strana > Debate > Crkva i politika > Patuljci u mantijama
Crkva i politika

Patuljci u mantijama

PDF Štampa El. pošta
Veljko Đurić Mišina   
subota, 13. mart 2010.

„Bitna i neosporno tačna karakteristika našega vremena jeste potpuna duhovna statičnost i, zbog toga, predosećanje nečega strašnoga, što razara i uništava sve. Ljudi koji beskrajnom čistotom svoje duše umeju da slušaju i razumeju najtananije otkucaje i najskrivenije tajne duha veka ovoga, zabrinuto se pitaju: kakav je svršetak svih ovih kriza? Jer nije glavna samo ekonomska kriza. I ne postoji samo ona. Kriza savesti, religiozna i moralna kriza, koje neosporno postoje, pokazuju da vlada opšte mrtvilo vere u Hrista“.

Ovo je citat iz uvodnika „Naša reč“ prvog broja časopisa „Svetosavlje“, lista studenata Bogoslovskog fakulteta iz 1932. godine. Pažljivim čitanjem vidi se da izrečene tvrdnje važe i za današnje vreme, za 2010. godinu.

Karakterogolija srpskog naroda određuje i karakter njegove Crkve. Srpska pravoslavna crkva je deo srpskog naroda sa posebnim mestom u njegovoj istoriji.

Dobri poznavaoci etnopsihologije kažu da je srpski narod na istorijskoj nizbrdici i za to navode razna objašnjenja kao što je, između ostalog, moralno posrnuće. I Crkva deli tu osobinu.

Crkva je institucija od velikog ugleda u narodu i zato će doživljavati napade onih kojima ta činjenica smeta. Istovremeno, oni koji se nalaze na vrhu, kao da su se odmetnuli od njene suštine i daju svoj, često negativan, utisak u narodu.

Afere i skandali koji su potresali domaću javnost uoči izbora novog srpskog prvojerarha ni izdaleka nisu mogli da najave ono što je usledilo na prvoj sednici Sinoda kojoj je predsedavao novi patrijarh. Odluka Sinoda o mekanoj „suspenziji“ episkopa raško-prizrenskog Artemija Radosavljevića je, sudeći po događajima koji su usledili, otvorila Pandorinu kutiju u Crkvi. I ti događaji čine vrh ledenog brega, onaj deo koji viri iz vode.

Poznavaoci prilika unutar srpske Patrijaršije znaju da je isforsirana javna savest oličena u nekoliko „verskih analitičara“ zvučnih imena, koje, uzgred, finansiraju jedni episkopi da naškode ugledu drugih, i koji su spremani da u potaji pokazuju samo licemerje, odnos moći, uticaja, novca i položaja u vrhu Crkve.

Javna je tajna da postoje oligarhijske grupe u pojedinim eparhijama, koje, uz prećutan blagoslov nadležnog arhijereja, zgrću ogromna materijalna bogatstva. Tako su, na primer, pojedini arhijerejski namesnici u Beogradu jači materijalno od pojedinih vladika u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Poznate su priče o kupovini parohijskih mesta u beogradskim hramovima, o obaveznim nabavkama građevinskog materijala za novi hram kod određenog sveštenika, vanbračnom (drugobračnom) životu znatnog broja sveštenika, optužbama zbog nasrtaja pojedinih sveštenika na domaćice prilikom dolaska u stanove radi obavljanja sveštenoradnji, slanju ljubavnih ponuda preko SMS poruka i tako dalje, u nedogled. Pojedine tvrdnje je teško proveriti ali narodna mudrost da „gde ima dima ima i vatre“ upozorava i potvrđuje!

Koji je arhijerej pokrenuo kanonski postupak za utvrđivanje takvih silnih optužbi i pozvao na odgovornost? Pitanje dobija na značaju posle odluke Sinoda da raščisti sa malverzacijama na teritoriji jedne eparhije. Da li će se sve slomiti na jednom sekretaru i jednom vladici? Kako stvari stoje, biće upravo tako! Možda se arhijereji boje biblijskih upozorenja o bacanju kamena i da onaj što sudi zaboravlja da će mu biti suđeno!

Srpski arhijereji bi trebalo da se drže Pravila svetih otaca, crkvenog Ustava koji je jasan i nedvosmislen, tradicije i normi. Čemu, uostalom, te zvučne titule pojedinih arhijereja, ti episkopski saveti, naziv „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ i tako dalje? Da li je to njihov doprinos u razgradnji i rušenju Crkve?

Narod i dalje gleda u Crkvu kao instituciju sa najvećim stepenom ugleda, poverenja i nacionalnog značaja. Pitanje je vremena, međutim, kada će „kuki i motici“ sa volterijanskim nabojem da dosadi bestidno razmetanje pojedinih mediokriteta i duhovnih patuljaka u mantijama.

(Autor je istoričar, objavio je više radova iz novije istorije Srpske pravoslavne crkve)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner