Za praznu crkvu Svetog Marka ne možemo da krivimo samo domaću vlast, dodvoravače prema Vašingtonu i Briselu, a koji nas, pak, uz pomoć Haga i posredstvom bezbroj medija poduže lobotomiraju usađujući nam NATO i Si-En-En istinu o raspadu SFRJ i o kolektivnoj srpskoj krivici.

Uvjeren sam da će Bosnom vladati Bosanci. Moderno poimanje nacije nije zasnovano na plemenu ili etnicitetu nego na principu države. Bosna također mora imati svoje ime i prezime, i u europsku porodicu naroda, ona ne može ući tek tako, s nadimkom koji ne odražava njen identitet.

Da su ustaše, umjesto da su Srbe i Jevreje neselektivno ubijali, odvajali žene, djecu i star(i)ce i slali ih kućama, onda bi to, kao i u Srebrenici bio "genocid". Ovako, to je tek zločin, a i jedva da je zločin, pošto se radi o "srbočetnicima" i "čifutima".

Baš sve o sve, liči na “teoriju zavjere”. Ali, kao što su za nas zaduženi stranci mjesecima uoči rušilačkih martovskih protesta u Sarajevu, Zenici, Tuzli itd. huškali protiv “nesposobne i korumpirane vlasti” i pozivali narod da je smijeni, sada nam uoči izbora otvoreno sugerišu da bi bilo dobro da se vlast u oktobru promijeni.  

Bliže se izbori i gledajući po lokalnim medijima, predizborna kampanja je počela. Još uvek niko javno ne istupa, već se puls građana taktički opipava. Kao i mnogo puta do sada, sve je već viđeno i predvidljivo.

SPC ne moramo poštovati, možemo je osuđivati, čak i nipodaštavati, dokle u tome zadržavamo meru ukusa i dostojanstva. Ali kada Crkvu proglasimo za veće zlo od narkomanije, mi imamo zaista krupan problem. A upravo to čine sve one novine i TV stanice koje ne ulaze u raspravu koliko je droga prisutna u školama.

Ako se zna da se na Kosovu i Metohiji za zločine nad Srbima ne odgovara naravno da će pucati na nas. Ako se na severu pokrajine međunarodna zajednica, na papiru statusno neutralna, direktno stavlja na stranu takozvane kosovske države, naravno da će vas ohrabriti na svaki zločin.

Tokom tog rata, mada procene variraju, hrvatski fašisti su pobili između 300.000 i 700.000 žrtava. Hrvatska ima i više no što je potrebno za izvinjenje. Hrvati treba da pokažu da se istinski odriču prošlosti.

Dakle, berlinski plan da se na jednom mestu okupe ne samo budući “pobednici”, već i “gubitnici” predstojećih izbora među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima - a ne samo “narodnjaci” ili samo “socijalemokrati” - krajnje je praktične prirode, a moglo bi se posumnjati da se oslanja i na iskustva iz propasti “aprilskog paketa” ustavnih promena u BiH.

Dakle, manje emocija kada je reč o Evropi, a više konstruktivnog pristupa, naravno uz puno poštovanje svih naših državnih i političkih obaveza, uključujući, naravno, i one ustavne.