Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Šta je EU donela Češkoj
Ekonomska politika

Šta je EU donela Češkoj

PDF Štampa El. pošta
Dejan Mirović   
utorak, 27. maj 2014.

Posle mirnog razdvajanja od Slovačke 1993. Češka Republika je otpočela pregovore sa EU i intenzivnu trgovinu sa ovom nadnacionalnom organizacijom. (Krajem 1993. godine je već oko 65 % spoljnotrgotrovinskog prometa obavljala sa EU.)Sporazum o pridruživanju je potpisan 1995. godine. Sledeće godine Češka je podnela kandidaturu za članstvo. Pregovori o članstvu su započeti već 1998. godine, a završeni 2002. godine. Ugovor o pristupanju je potpisan 2003. godine u Atini. Konačno, 2004. Češka je postala članica EU. Međutim, ekonomski pokazatelji u Češkoj su bili uglavnom negativni. Pre svega, rasla je nezaposlenost u Češkoj, ali i spoljni dug. Sledeće tabele pokazuju te negativne trendove u deceniji pregovora između Praga i Brisela.

Prva tabela pokazuje rast spoljnog duga Češke u periodu pregovaranja sa EU i takozvano prilagođavanje češke privrede evropskim standardima.

Spoljni dug Češke u periodu pregovaranja sa EU 1993-2003[1]

Druga tabela pokazuje porast stope nezaposlenosti u Češkoj u periodu 1993-2003. Dakle, slično kao i kada se radilo o zaduženosti, nekoliko puta je porasla i nezaposlenost u ovoj zemlji.

Porast nezaposlenosti u Češkoj u periodu pregovaranja sa EU 1993-2003.

Dakle, iz prethodnih tabela proizilazi da je u periodu od oko 10 godina nekoliko puta porastao spoljni dug i nezaposlenost u toj državi.

Istovremeno, uprkos dolasku stranih firmi i kupovini čeških preduzeća od kojih je najpoznatiji svakako primer kupovine fabrike automobila Škoda od strane nemačke Volkswagen Grupe (početkom devedesetih) pojavio se i budžetski deficit. Sledeća tabela pokazuje rast budžetskog deficita u Češkoj Republici u periodu pregovaranja sa EU.

Budžetski deficit Češke u periodu 1993-2003.[2]

Dakle, iako Češka na početku pregovora sa EU nije imala budžetski deficit (i bez obzira na to što je uzimala velike kredite i prodavala svoje kompanije) budžetski deficit se pojavio. Ili, pre pregovora sa EU Češka je imala u potpunosti uravnotežene prihode i rashode u državnom budžetu. Međutim, na kraju pregovora sa EU pojavio se u državnoj kasi veliki deficit.

Ovi negativni trendovi u češkoj ekonomiji i društvu se nisu zaustavili nakon ulaska u EU 2004. godine. Naprotiv, spoljni dug i budžetski deficit su nastavili da rastu i u deceniji kada je ova zemlja već postala punopravni član EU. Sledeća tabela to pokazuje.

Spoljni dug Češke u periodu članstva u EU 2004-2013.[3]

Dakle, spoljni dug Češke Republike je u deceniji kada je Češka postala članica EU dostigao oko 100 milijardi dolara. To je bez sumnje ogromna cifra za državu od oko 10 miliona stanovnika (ili za državu koja je na početku pregovora sa EU dugovala samo 3 milijarde dolara). Takođe, i budžetski deficit je konstantno rastao u periodu članstva Češke u EU. On je redovno dostizao cifru od nekoliko milijardi dolara godišnje. Na primer, kretao se u rasponu do 4 milijarde dolara 2013. godine do 6 milijardi dolara 2004.

Sa druge strane, Češka Republika je za razliku od većine novih istočnoevropskih članica EU zabeležila određene pozitivne ekonomske rezultate. Na primer, spoljnotrgovinski suficit 2013. godine je iznosio oko 18 milijardi dolara. Međutim, treba istaći da u taj statistički podatak ulazi i izvoz firmi u stranom vlasništvu koje rade na teritoriji Češke Republike. Na primer, izvoz automobila firme Škoda koja je u vlasništvu nemačke Volkswagen Grupe se formalno vodi kao ''češki'' izvoz. Zato je mnogo realniji pokazatelj za kretanje tokova novca iz Češke bilans tekućeg računa (current account balance ili bilans tekućeg računa, tačnije deo platnog bilansa u koji ne ulazi samo iznos izvoza i uvoza već i prihodi i rashodi od investicija i tekući transfer).

Taj ekonomski pokazatelj Češke Republike je u 2013. godini bio negativan (oko 3,2 milijarde dolara). Kada se ovaj ekonomski pokazatelj ima u vidu, jasno je da novac ne ''teče'' od EU ka Češkoj, već u obrnutom smeru.

U tom kontekstu, jasniji su stavovi bivšeg češkog predsednika i ekonomiste Vaclava Klausa o EU, iskazani povodom desetogodišnjice češkog članstva u EU. U govoru od 5. maja 2014 (održanom u Budimpešti).[4] Klaus je istakao da se potpuno slaže sa evroskeptičnom politikom mađarskog premijera Orbana. Zatim je rekao da u Češkoj nije bilo nikavog slavlja povodom 10-godišnjice i da je podrška EU ''na najnižem nivou ikada''.[5]

Klaus je izneo da je Češka u prvih 10 godina članstva morala da usvoji 3.600 evropskih direktiva i da je to dovelo do novog dirigovanog administrativnog ''socijalizma'', kao i do pojave ''demokratskog deficita '' i ''ekonomskog centralizma'' iz Brisela. Klaus u tom kontekstu smatra da se više ne može govoriti o ''postojanju demokratije u EU'', već o eri ''postdemokratije '' (koja je po njemu otpočela usvajanjem Mastrihtskog sporazuma 1993).

Klaus ironično ističe da je Češka ponovo kao i u vreme komunizma ''izgubila svoj suverenitet'', a da je zauzvrat dobila nove evropske vrednosti poput ''homoseksualizma''.

Zatim ističe da 80% češkog izvoza ide u EU i da je zato češka privreda na udaru ekonomske krize koja je generisana u zapadnom delu EU. Zato je neophodno da Češka zadrži krunu kao nacionalnu valutu (kao vrstu poslednje odbrane), upozorava ovaj ekonomista.

"Evro kao zajednička valuta je koristan za zemlje severne EU, ali i štetan za južne države EU", ističe Klaus. On naziva taj monetarni projekat neuspešnom, političkom i ''ekstremnom vizijom '' unifikacije privreda EU. On se u tom kontekstu izjašnjava i protiv dalje poreske unifikacije u EU.[6]

Konačno, Klaus daje ocenu uloge EU u Ukrajini. On ističe da delovi EU i SAD žele da iskoriste Ukrajinu kao instrument u borbi protiv Rusije. Zato je jedini način da se u Ukrajini smiri situacija prestanak stranog mešanja.

Klaus odbacuje nategnuto poređenje Krima i intervencije u Čehoslovačkoj 1968. On smatra da je sada potpuno drugačiji kontekst nego 1968. i da samo propaganda u Orvelovskom stilu to može upoređivati.[7]

Konačno, najveće žrtve događaja u Ukrajini su njeni građani, ali i demokratija u EU, zaključuje Klaus.


[4] Václav Klaus, The Speech to the Danube Institute, Budapest, May 5, 2014.prema http://institutvk.cz/texts-in-english/there-any-reason-celebrate-our-first-10-years-eu

[5] Klaus to objašnjava nedostatkom motivacije :''We didn’t find a motivation for any kind of celebrations. Serious analysis is missing and propagandistic statements are meaningless. We don’t expect, however, that even a serious, unbiased, politically neutral cost-benefit analysis would give us a favourable outcome for the impact of our membership in the EU. Such an analysis is technically and methodologically very complicated because of its multidimensional character. The EU membership was also not a controlled experiment. We didn’t live in a vacuum, all other things were not kept equal, the “ceteris paribus” condition was not fulfilled, etc''. prema

[6] Some critics say that it was a mistake to establish a monetary union whose members enjoy – according to them incorrectly – fiscal sovereignty. They are, therefore, in favour of a genuine, full-fledged fiscal union and don’t want to hear that the people of Europe want to retain fiscal sovereignty of their nations. If I understand it correctly, this is also the stance of the people of Hungary. Establishing a fiscal union in Europe should not be our task. On the contrary. Our task is to guarantee fiscal sovereignty.

[7] I expect that someone will remind me now of the Russian behaviour in Crimea and compare Soviet intervention into Czechoslovakia in August 1968 with what happened in Crimea several weeks ago. It would not be fair. The recent violent political destabilisation of Ukraine was not a genuine domestic political uprising but an imported revolution. Its organisers had other plans and ambitions than to introduce freedom and democracy there. The Orwellian shift of causes and consequences is here again. At the beginning of March we formulated it in the following way: “the sequence of causes and consequences is evident – it went from the events in the Kiev Maidan to the Russian troops in Crimea. Partial events shouldn’t be taken out of context”.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner