Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Tačka na pljačku ili "lov na veštice"
Ekonomska politika

Tačka na pljačku ili "lov na veštice"

PDF Štampa El. pošta
Branko Pavlović, Radojka Nikolić, Milan Ćulibrk   
četvrtak, 27. septembar 2012.

Na početku mandata svake vlade od 2000. godine mogla su se čuti zaklinjanja da će eto baš ta vlast povest žestoku i odsudnu borbu protiv korupcije i razrešiti sporne privatizacije. Sve se, međutim, završavalo na ispraznoj retorici i političkoj demagogiji. Građani, od kojih su mnogi bili žrtve spornih privatizacija, sa rezignacijom prihvataju ta obećanja u stilu one narodne da vrana vrani ne vadi oči. Da li je baš tako i koliko će Vlada premijera Dačića suočena sa pritiscima EU i unutrašnjim ekonomsko-egzistencijalnim imperativom, konačno krenuti u obračun sa kriminalom i korupcijom i to na primeru spornih privatizacija, samo su neka od pitanja na koja za NSPM odgovaraju ugledni ekonomski stručnjaci i analitičari, advokat Branko Pavlović, glavni i odgovorni urednik magazina “Biznis” Radojka Nikolić i pomoćnik glavnog i odgovornog urednika NIN-a Milan Ćulibrk.

Da li verujete da će nova koalicija na vlasti, a posebno naprednjaci u liku prvog potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića biti spremni da u ispitivanju spornih privatizacija idu do kraja i po cenu žrtava u redovima sopstvene koalicije?

Branko Pavlović: To ćemo znati onda kada budemo videli da li su smenjeni sa važnih državnih funkcija svi oni koji su bili dužni da procesuiraju sporne privatizacije a to nisu uradili. To se konkretno odnosi pre svih na specijalnog tužioca Miljka Radisavljevića. Kada premijer Dačić kaže: Evo prvi na listi je Sartid. Baš, kaže Dačić, da vidimo da li će to ići do kraja i da li će stići do američke ambasade? On u stvari šalje poruku pre svega gospodinu Vučiću i SAD koje štite Miljka Radisavljevića da slučajno ne bude smenjen. Pa, da vidimo da li će on moći da raspetlja taj slučaj i da ga prikaže onakvim kakav je bio, a tu je američka ambasada bila direktno upletena... I zna se da neće. Kako može Miljko Radisavljević da rasvetli slučaj Sartida kad mu je glavni mentor američka ambasada.  Dačić u stvari šalje poruku gospodinu Vučiću: Samo ti štiti Miljka Radisavljevića, pa da vidim dokle ćeš stići.

Dokle god imamo na čelu državnih organa u čijim je nadležnostima da razrešavaju ta pitanja ljude iz prethodne garniture na vlasti, ne možemo biti optimisti. Desiće se samo to da se jato vrana podeli u više podjata, pa će možda neko podjato i da strada, ali čitav mehanizam neće dokle god su isti ljudi u državnim organima na istim funkcijama.

Radojka Nikolić: Priča o borbi protiv korupcije je uvek marketniški atraktivna. Naročito je atraktivna u predizbornom i međuizbornom periodu kada se na toj temi najlakše sakupljaju predizborni poeni. Zahvaljujući obećanjima da će se raščistiti sa svim što je bilo loše i što je sadržalo u sebi korupciju, SNS je delom zadobio poverenje glasača. Ukoliko se bude dogodilo da se ta karta prokocka to bi moglo da nanese ogromnu političku štetu upravo SNS-u i gospodinu Vučiću lično. On će sigurno biti prinuđen da pravi neke sitne kompromise ali će glavne probleme isterati do kraja, čak i po cenu da se zagrize u nešto što baš nije politički poželjno jer su gotovo svi akteri na političkoj sceni Srbije upleteni na ovaj ili onaj način u koruptivno klupko. Zato mislim da će Vučić morati da napravi taj iskorak između ostalog i zbog svoje političke budućnosti.

Milan Ćulibrk: Mislim da je krajnje vreme da se stvari isteraju na čistac. Ponavljati istu priču za tri ili četiri ili sedam godina kada budemo pregovarali o članstvu u EU vratilo bi nas na početak. Pri tome niko u EU ne tvrdi da je svaka od 24 privatizacije sa spiska sporna i da je tu bilo korupcije, kriminala i kršenja zakona. Oni samo traže da se sve ispita i kaže šta je a šta nije sporno. Nisam siguran da je u sva 24 slučaja bilo nepravilnosti. To uostalom nije posao kojim treba da se bavi vlada već pravosudni organi. Činjenica je međutim da nije bilo političke volje da se stvari isteraju na čistac. Ova vlada ima istorijsku šansu da to uradi i ja verujem da je njena spremnost da taj posao obavi veća jer ona ne može da popravi standard stanovništva koji će i u narednom periodu nastaviti da pada. Kad je već tako ova vlada će se potruditi više od prethodnih da ove stvari raščisti jer bi to bila neka satisfakcija i dokaz da se u ovoj državi nešto zaista menja.

Zbog čega EU tako eksplicitno i uporno insistira na rasvetljavanju spornih privatizacija? Otišlo se toliko daleko da je srpskim vlastima ispostavljena lista od 24 sumnjive privatizacija. Mi naravno znamo da ih ima mnogo više.

B.P: Evropska unija ne insistira na tome da ostanu zaštićeni sadašnji tužioci, već anglosaksonci i tu postoji razlika. Insistiranje da se raščiste privatizacije je zahtev koji postoji već godinama. On je danas postao politički i operativno aktuelan zato što su očekivanja građana u ogromnoj meri porasla. Pritisak koji dolazi sa zapada se nije povećao ali jesu očekivanja građana da ovoga puta nešto bude rešeno iako oni ne razumeju kako operiše ta organizovana kriminalna grupa i kolike su razmere pljačke. Sada je već postalo politički skupo za onoga ko je na vlasti da ništa ne preduzima. Zato se sada traži srednje rešenje da građani ipak nekako budu zadovoljni, pre nego da se stvarno uhvati u koštac sa organizovanom kriminalnom grupom koja je sve to radila u prethodnom periodu. Naivno je izdvajati jednu banku i neke privatizacije. Najviše para je pokradeno u javnim nabavkama. Za sada sve to još uvek deluje selektivno i bez mogućnosti da prognoziramo u kom pravcu stvari idu. A Evropska unija je donela odluku u nekom papiru pre nekoliko godina da će to zahtevati od Srbije i samo birokratski ponavlja te svoje zahteve.

R.N: Zahtevi za ispitivanjem spornih privatizacija poklapaju se sa orijentacijom EU da na ovom području zapadnog Balkana kako ga oni zovu, malo srede stvari i krenu u borbu protiv korupcije, jer se videlo da ove zemlje, pogotovu Hrvatska i Srbija kao najveće u regionu nisu spremne da krenu u čišćenje svojih redova. Krenulo se sa Hrvatskom sa Sanaderom. To je bio njihov jelen kapitalac koji je trebalo da bude položen u borbi protiv korupcije i da se time pokaže kako su zemlje spremne da pred ulazak u EU očiste svoje redove. Upravo u to vreme je srpski Savet za borbu protiv korupcije sačinio spisak spornih privatizacija i dostavio ga EU. Pošto su oni uredni činovnici i strogo se drže udžbeničkih pravila dobro im je došao spisak da ga primene za sprovođenje tog segmenta njihove borbe protiv korupcije i na Srbiju.

M.Ć: Evropska unija neće da ponovi grešku koju je načinila sa Bugarskom i Rumunijom. Zato se insistira na rasvetljavanju 24 sumnjive privatizacije u Srbiji. Problem je međutim što mi sve radimo pod spoljnim pritiskom. Mi sve te slučajeve spornih privatizacija trebalo je da rešimo sami zbog nas da bismo jednom podvukli crtu i rekli šta je urađeno po zakonu a šta nije. Ovako se s vremena na vreme po medijima stalno provlače slučajevi spornih privatizacija iako su neke obavljene pre 10 ili 12 godina. Krajnje je vreme da se podvuče crta i utvrdi istina a odgovorni kazne. Ovako ta tema stalno iskrsava i politizuje se. I pre osam godina u predizbornoj kampanji poništavanje kriminalnih privatizacija je bila ključna tema na kojoj je DSS možda čak i dobila izbore.Nakon toga se nije desilo ništa, nijedna sporna privatizacija nije poništena i sad se opet nalazimo na početku.

Da li se može očekivati da će nova vlast oštricu u borbi za isterivanje tranzicione pravde pa i u slučaju spornih privatizacija pre svega usmeriti ka Demokratskoj stranci i na taj način kroz selektivno plasirane optužbe uticati na izbor budućeg poželjnog partnera nakon završetka unutrašnjih sukobljavanja u DS-u? Predsednik Demokratske stranke Boris Tadić upozorio je na otvoreni revanšizam koji nova vlada navodno pod firmom borbe protiv korupcije i zloupotreba sprovodi prema demokratama.

B.P. Manipulacija je izvesna. I to će se događati dok god nemamo stvarno samostalne državne institucije u čijem opisu po zakonu je bavljenje progonom učinilaca krivičnih dela. Dok politika o svemu odlučuje imaćemo manipulaciju, a to znači da će se gledati ko mi je poželjan politički partner a ko nije, s kim sutra hoću da pravim Vladu a s kim neću i ko je komandant parade koga ti organi umesto da rade po zakonu, slušaju. Dakle, nama je u Srbiji od ogromnog značaja da uspostavimo samostalne državne institucije. Kada bi te institucije radile po zakonu onda bi veliki broj funkcionera ne samo Demokratske stranke, po sili zakona morao da završi u zatvoru. To ne bi bilo prvi put. U Italiji se to dogodilo kada je izbio u odnosu na nas jedan potpuno naivan skandal koji se ticao neke masonske lože P2. Cela politička scena Italije tada je nestala. Ovde bi uspostavljanje državnih institucija kako ustav i zakon nalažu dovelo do velikih lomova na političkoj sceni i to je ono što ni EU ni Amerika ne žele.

R. N: Ja ne verujem da će se ići linijom političke partije u obračunu sa korupcijom jer bi to bilo suviše providno i očigledno a to može da bude bumerang za onog ko pokuša da radi po takvom modelu. Mislim da će se ići nekom prepoznatljivom linijom borbe protiv korupcije, odnosno hapšenja ljudi koji su najviše umešani i koji su ogrezli u korupciji. Na nišanu će se naći samo najteži slučajevi. Ukoliko se samo budu rešavali periferni slučajevi ništa se neće postići. Ovde je potrebno napraviti veliki ulov, imati veliki slučaj tipa Sanader da bi bili zadovoljeni i javnost i EU, i konačno da bi iz svega toga politički profitirao onaj ko je kampanjom rukovodio.

M.Ć: Bilo bi loše ukoliko bi se sve svelo samo na revanšizam a krivci se tražili samo u okviru prošle vlasti. Uostalom u prethodnoj vladi su sedeli samo socijalisti. Ministar policije je prethodne četiri godine bio Ivica Dačić koji je sada takođe ministar policije i premijer. I ako on sada kaže da ga baš interesuje da li će slučaj Sartida dovesti do SAD, ja samo pitam šta je gospodin Dačić radio prethodne četiri godine dok je bio ministar policije. Zar nije bilo dovoljno vremena da policija ispita slučaj Sartida, zar je trebalo da čekamo poziv iz Brisela i slanje ko zna kog po redu pisma u kojem se sve to zahteva. Posebno je zanimljiva cela ta priča oko sume za koju je prodata smederevska železara. Za nas je sad sporno je li to 22, 23 miliona, da li je nestalo 100 miliona evra, da bi samo nekoliko dana posle toga ministar spoljnih poslova u poseti Moskvi rekao da bi država bila spremna da proda istu tu železaru u koju su Amerikanci uložili verovatno nekoliko desetina miliona dolara, za jedan dolar, samo da je neko kupi. Nešto tu ne štima... Ta priča se povlači mesecima, godinama unazad i definitivno bi trebalo utvrditi da li je bilo korupcije, ko je uzeo novac i da se priča konačno završi.

Šta bi po vama trebalo da bude prvi potez Vlade? Da li treba smenjivati i procesuirati ljude odgovorne za činjenje i nečinjenje, dakle one kojima je zakonska obaveza bila da reaguju na sve zloupotrebe i mahinacije, ili treba ustanoviti sistem pre svega u smislu zakonske regulative koji će biti brana politički interesno motivisanom kriminalu i korupciji?

B.P: Prvo treba promeniti ljude. Gospodin Vučić govori o milijardama evra koje su pokradene u privatizaciji u javnim nabavakama u bankama... i otvoreno kaže da je reč o kadrovima Demokratske stranke. Pa, ti koji nisu postupali moraju minimalno da budu smenjeni. U redu je da ti ne možeš na početku svog mandata da mi popraviš životni standard kao građaninu Srbije, to mi je jasno. Ali da ne možeš da smeniš sve one za koje sam tvrdiš da nisu uradili ono što su morali da urade i dozvolili toliku pljačku, to je meni kao građaninu Srbije neshvatljivo. Prema tome prvi potez mora biti smenjivanje odgovornih. Ne fali nama sistem. Sad kao imamo sistemskih propusta koji su omogućili pljačku. Ma nemamo sistemskih propusta nego je na delu bila organizovana kriminalna grupa. Samo razbij tu kriminalnu grupu i nećeš imati taj razarajući nivo korupcije.

R.N: Uvek je dobro da postoji s jedne strane politička volja a s druge profesionalni kadrovi koji mogu to da realizuju. Mi smo formalno do sada iza ispitivanja privatizacija imali tri adrese koje su kontrolisale sprovođenje privatizacije. Formalno je postojala administrativna državna kontrola u vidu Uprave za sprečavanje pranja novca, MUP Srbije i poreske službe. Međutim efekata nije bilo. Niko nije sprečen da kupi neko preduzeće zato što je to radio sumnjivim kapitalom. Dakle, kadrovske promene i profesionalizacija službe uz jaku političku volju i saradnju svih institucija i organa kako se ne bi događalo da policija radi jedno a pravosuđe drugo. Dakle svi ti elementi moraju biti objedinjeni da bi se konačno do kraja raščistila bilo koja afera i bilo koji slučaj korupcije.

M.Ć: Ja verujem da se u ovoj zemlji sve još uvek zasniva na pojedincima a ne na institucijama i to je naš ključni problem. Kada bi svaka institucija radila svoj posao ne bi toliko bilo važno ko je na vlasti a ko u opoziciji. U ovoj zemlji nažalost sve zavisi od toga ko je na čelu neke institucije... Mislim da treba dati još malo vremena novoj vladi da vidimo da li će uspeti da političku volju za razrešavanjem afera pretoči i u normalnu praksu institucija zaduženih da taj posao obavaljaju. Ohrabrujuće je to što su neke afere počele da se procesuiraju i da se polako i nadam se temeljno prikupljaju dokazi. No, treba biti oprezan jer je i ranije bilo brojnih afera. Nijedna od 2000. nije isterana do kraja, do pravosnažne presude. Stvari su se rešavale tako da je svaka nova afera gurala pod tepih onu staru.

Da li preti opasnost da dosledno sprovedena revizija spornih privatizacija, koja bi išla daleko šire od spiska sumnjivih koji nam je ispostavila EU, ugrozi ionako uzdrmanu privredno-ekonomsku stabilnost zemlje?

B.P: Ne, to bi ojačalo privredu. Mi imamo posla sa ogromnim parazitom koji isisava keš iz sistema i nosi ga u švajcarske banke, na Kipar, kupuje vile u Grčkoj, jahte itd. To čak nije ni ona vrsta tajkuna koja se nelegalno obogatila pa uložila u privredu. To smo imali u Rusiji, kada im je Putin naložio da sav novac moraju da ulože u rusku privredu. Reč je o kontrolisnoj korupciji na nekom nivou. U našem slučaju uz kriminal imamo i ogroman gubitak na supstanci. Obračun sa kriminalom bi značajno popravio položaj privrede.

R.N: Upravo suprotno, mislim da je sada pravi trenutak. Naša privreda je u tako lošem stanju da ne može da joj se nanese nikakva dodatna šteta istraživanjem koruptivnih radnji. Srpska privreda je pala na niske grane. Ovo je vreme neke 1995, pre nego što je Telekom prodat, pre nego što su došle dodatne pare. Dakle, privreda funkcioniše na minimumu i ukoliko se sada pronađu krivci i kompanije dođu u drugačiji status zbog toga što će biti osuđeni umešani u korupciju to može samo da koristi. Između ostalog i zbog toga što bi javno mnjenje imalo makar neku iluziju da je počelo neko raščišćavanje i zadovoljenje pravde a kompanije kojima loše ide dobile bi pravog vlasnika.

M.Ć. Ja mislim da to da li je neko primio mito ili nije ne može da utiče kasnije na dobre ili loše rezultata i poslovanje firme. Dakle, taj koji je primio mito treba da bude uhapšen i kažnjen a preduzeće treba da nastavi da radi. Naravno, ukoliko kompanija nije plaćena realno, treba ispitati mogućnosti da se to ispravi. To je jako osetljivo i komplikovano pitanje. Istina je da naša privreda nije u bajnoj poziciji. Imamo pad industrijske proizvodnje i bruto društvenog proizvoda i svih važnih ekonomskih pokazatelja. Važno je celu ovu priču isteratti do kraja a da se to ne pretvori u lov na veštice. Ja se bojim da često pominjanje nekih kompanija otežava sklapanje poslova sa uglednim međunarodnim kompanijama. Kada vi pomenete da je neka kompanija pod znakom sumnje, pitanje je da li će neka ozbiljna korporacija odlučiti da je uzme za partnera. Dakle i to ide u prilog opredeljenju da se ove stvari isteraju do kraja.

Razgovarao Rade Ivković