Komentar dana | |||
Istorijsko „NE“ Nenada Čanka |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 16. mart 2009. | |
Kraj osamdesetih godina prošlog veka iznedrio je novog lidera, koji je na političku scenu kročio sa istorijskim „ne“ onima koji tuku i vrše nasilje nad nedužnim ljudima. Istorijska „ne“ Slobodana Miloševića su se velikom brzinom umnožavala i postala deo unutrašnje i međunarodne političke realnosti. „Ne“ Franji Tuđmanu, „ne“ Aliji Izetbegoviću, „ne“ Radovanu Karadžiću, „ne“ Ričardu Holbruku, „ne“ Borisu Jeljcinu, „ne“ Bilu Klintonu... Istorijska „ne“ su se razvijala neverovatnom i ponekad teško dokučivom progresijom, a njihov broj i smisao je pretio da potpuno devalvira vrednost istorijskog „ne“. Početak milenijuma zapretio je mogućnošću da istorijsko „ne“ zauvek ostane deo političke prošlosti, zarobljeno u tesnacima dvadesetog, ali i vekova koji su mu prethodili. Istorijsko „ne“ kao deo političke arheologije. Istorijsko „ne“ kao deo političke egzotike. Istorijsko „ne“ kao daleka uspomena na lidere sa harizmom, političkim stavom i jasnim ideološkim određenjem. A onda se nebo otvorilo, neko je na nas pogledao i četvrtog dana VIP Velikog brata za 2009. godinu, istorijsko „ne“ se vratilo na velika vrata, unoseći nadu i radost u milione srca i domova. U trenutku kada je sve bilo izgubljeno, kada je saniarmanizacija Srbije izgledala kao gotova stvar, kada je Miki iz Kupinova delovao kao jedina nada u bolje sutra, jedan nesmotreni pokret viljuškom po teflonskom tiganju probudio je veru svih dobronamernih građana i građanki. Novi, nesumnjivi, harizmatični i hrabri lider zove se Nenad Čanak. Šta znamo o Nenadu? Nenad je muzičar, političar, Novosađanin, Vojvođanin. Nenad je predsednik Lige socijaldemorkata Vojvodine, koja se zalaže za Republiku Vojvodinu koja ima Ustav, zakonadavnu, izvršnu i sudsku vlast. Nenad je koalicioni partner Demokratske stranke, a njegova stranka deo parlamentarne većine. Nenad zna šta je politika kompromisa, kad ne može Ustav, dobar je i Statut. Ima Nenad svoje zamerke na njegova rešenja, ali neka, i vreme je neki činilac, uradiće svoje. I sve je bilo tako, i sve je za pobornike i podržavaoce Republike Vojvodine počelo da izgleda nedovoljno, daleko i mlako, i sve su nade lagano počinjale da kopne, kada je Nenad, pred milionskim auditorijumom izrekao svoje istorijsko „ne“. Istorija, sada znamo, ne bira vreme i mesto. Ponekad ni sve aktere. Ali se događa. Ovoga puta tu, pred našim očima. Ukratko, ovako se to odigralo. Ukućanka Jelena Žeželj, povratnica u kuću, devojka koja je volela fudbalere, autorka kolumne „bez blama, stida i srama”, i još ponešto, grubo je, ničim izazvana, u sred kolektivnog doručka, metalnom viljuškom nasrnula na teflonski tiganj, u nameri da prisvoji deo njegovog sadržaja. A onda je, na njeno zaprepašćenje, kroz Nenada Čanka progovorila istorija. Snažnije nego čekićem po tabli RTS-a, odvažnije nego u parlamentu protiv „Vojislava dr Koštunice“, doslednije nego DA za Statut, Ustav i Republiku Vojvodinu, Nenad je nenadano izgovorio svoje istorijsko NE. Svoje, ali i svih onih koji ga razumeju, uvažavaju i podržavaju. „Ne viljuškom po teflonu“, prolomilo se iz Nenada, a onda nešto tiše, još nekoliko puta. I sada, dok u milionima odzvanja Nenadovo istorijsko „ne“, dok se utisci lagano sležu, dok sunce obasjava Panonsku ravnicu, nama, koji živimo u Šumadiji, Mačvi, Toplici i ko zna gde, ostaje pitanje: da li će se i nama dogoditi novi harizmatični lider ili smo zauvek osuđeni na život lišen istorijske negacije? A protivnicima i pobornicima politike Nenada Čanka preostaje da se pripreme za suočavanje sa novim Nenadom, koji ne pristaje na odlaganja i kompromise. Ni kad je teflon u pitanju. |