Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Nedovršeni prenos finala prvenstva sveta u vaterpolu ili od Atine do Kazanja
Komentar dana

Nedovršeni prenos finala prvenstva sveta u vaterpolu ili od Atine do Kazanja

PDF Štampa El. pošta
Vojislav M. Stanojčić   
sreda, 12. avgust 2015.

Posle završetka finalne utakmice vaterpolo reprezentacija Srbije i Hrvatske na prvenstvu sveta u Kazanju, Hrvatska televizija prekinula je prenos u trenutku kada je počelo postavljanje pobedničkog postolja za tri prvoplasirane ekipe. Njen komentator, iskusni novinar Mićo Dušanović ubrzano se oprostio od gledalaca porukom da će hrvatski reprezentativci u nedelju doputovati u Zagreb sa svojim osvojenim srebrnim odličjima.

HRT je tako svojim gledaocima uskratio ne samo mogućnost da posmatraju ceremoniju proglašenja pobednika – bez koje je i sam prenos utakmice ostao nedorečen - već i da vide reprezentativce Hrvatske kako primaju čestitke za osvojeno drugo mesto i srebrne medalje. (HRT se, ipak, sa zakašnjenjem od 24 časa, a u trajanju od nekoliko sekundi, odlučio da prikaže delić slike sa proglašenja pobednika.)

Zlobni srpski kafanski komentatori brzo su zaključili da je prekid prenosa usledio na zahtev nekoga iz hrvatskog državnog vrha, možda čak i same gospođe predsednice. Ona je, naime, uoči utakmice poslala snažnu domoljubnu podršku “barakudama”, te je tako njihov katastrofalni poraz ispao još neprijatniji. I ne samo to. Bilo je očigledno da su gledaoci HRT-a već dovoljno izmučeni sjajnom igrom srpskog tima i očajnom njihove momčadi da bi im još samo trebalo da gledaju kako pobednici primaju zlatne medalje dok se njihova himna razleže širom planete. (Eh, koliko bi bilo lepše i kako bi se poraz lakše podneo da je došao od reprezentacije neke druge zemlje, makar i Japana!)

Drugi srpski kafanski stratezi, kojima pakost takođe nije slabija strana, imali su manje tanano, a jednostavije objašnjenje. Rekli su da je prenos utakmice suviše dugo trajao i ušao u termin već ranije zakazanog koncerta Marka Perkovića Tomsona, te je stoga prekinut kako televizija ne bi najpopularnijem hrvatskom kantautoru morala da plaća odštetu zbog neispunjenja ugovora.

Za to vreme, novinari Blica uspeli su da dođu do Gorana Radmana, direktora HRT-a, i da od njega zatraže objašnjenje za neobičan postupak hrvatske televizije. Direktor je bio iznenađen njihovim pitanjem, rekao je da prvi put čuje šta se dogodilo, da bi zatim najavio kako će zatražiti da mu “neko” podnese izveštaj (a mogao bi i da osnuje mnogočlanu komisiju, pa da ona lepo natenane i podrobno prouči sve okolnosti koje su dovele do prekida prenosa i da svoj rad završi negde do Božića, a u svakom slučaju pre početka sledećeg prvenstva Evrope u vaterpolu januara 2016. u Beogradu). 

Iako se ne može reći da je isti slučaj nedovršenog prenosa Hrvatske televizije iz Kazanja 2015. podseća na neki način na ispad hrvatskih košarkaša na prvenstvu Evrope održanom u Atini od 21. juna do 2. jula 1995. godine. Hrvatska reprezentacija je u polufinalu izgubila od Litvanije i na kraju zauzela treće mesto. Prvak Evrope postala je reprezentacija SR Jugoslavije, pošto je u finalu pobedila reprezentaciju Litvanije. (Za našu reprezentaciju igrali su Bodiroga, Danilović, Obradović, Sretenović, Paspalj, Berić, Đorđević, Rebrača, Divac, Savić, Tomašević i Koturović, a trener je bio Dušan Ivković.)

Reprezentacija Hrvatske, koju je vodio trener Aleksandar Petrović, izgubila je polufinalnu utakmicu od Litvanije i, kao treća na prvenstvu, prva se popela na pobedničko postolje. Pošto je primila bronzane medalje, a u trenutku kada su se pobednici, reprezentativci SR Jugoslavije, peli na postolje, Hrvati su sa njega sišli i pohitali u svlačionicu.

Ne znam da li je HRT i tom prilikom, posle prostačkog ispada hrvatske momčadi, prekinuo prenos kako se u Hrvatskoj ne bi čula himna pobednika, a ne sećam se ni da li su košarkaši Hrvatske i njihov savez kažnjeni zbog nipodaštavanja ne samo SR Jugoslavije već i FIBE, odnosno njenog takmičenja. Često sam, međutim, bezuspešno pokušavao da zamislim kakve bi kazne FIBA bez mnogo oklevanja smislila za naše reprezentativce i naš savez da su se u nekoj prilici poneli na sličan način.

Mora se, ipak, priznati da Kazanj 2015. godine nije isto što i Atina 1995. i da u svakom slučaju predstavlja očigledan napredak u ponašanju hrvatskih sportista. U Atini su košarkaši, predvođeni trenerom, otišli sa postolja kako bi iskazali prezir prema pobednicima, dok je u Kazanju trener hrvatskih vaterpolista srdačno čestitao treneru boljih “delfina”, a “barakude” posle primljenih srebrnih medalja stoički sačekale nastavak ceremonije i proglašenje svetskog prvaka, od koga su pretrpele ponižavajući poraz.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner