Početna strana > Rubrike > Komentar dana > "Pink armija" i Srebrenica
Komentar dana

"Pink armija" i Srebrenica

PDF Štampa El. pošta
Tadija Nešković   
četvrtak, 25. mart 2010.

Naslov teksta mogao bi da navede na zaključak da je ovde reč o novom regionalnom ogranku RTV "Pink", ali, bez brige, vest koja je poslužila kao povod za priču društveno je korisnija od bilo čega što prikazuje medijska imperija Željka Mitrovića. Vest glasi: holandsko udruženje za odbranu homoseksualaca "Pink armi" najavilo je da će pokrenuti sudski postupak protiv penzionisanog američkog generala DŽona Šihana, jer je on okrivio homoseksualce iz holandske vojske za "masakr u Srebrenici".

Šihan je prošle nedelje, obraćajući se Odboru američkog Senata za oružane snage, rekao da su mu holandski oficiri preneli kako je prisustvo homosekualaca u njihovoj armiji doprinelo neuspehu holandskog bataljona da zaštiti bezbednosnu zonu UN u julu 1995. godine. (Bivši general vojske SAD ovo je izjavio kao argument zbog kojeg se protivi izmeni zakona koji obavezuje američke homoseksualce da ne otkrivaju svoje seksualne sklonosti.) Kako prenosi agencija "Beta“, ali i mnogobrojni mediji u našem regionu, a posebno oni iz Bosne i Hercegovine, "Pink armi" reagovao je početkom tekuće nedelje, pretnjom da će tužiti Šihana:

- Tražićemo pred sudom da DŽon Šihan povuče ono što je rekao i to javno kaže na konferenciji za medije. On je naneo veliku štetu svojim lažima – izjavio je Peter Šouten, predsednik udruženja "Pink armi", koje sada čeka odluku sedmorice homoseksualaca iz holandske vojske, koji su "povređeni ovim izjavama", da odobre pokretanje sudskog postupka.

Društvena korist informacije o ljutnji holandskih homoseksualaca višestruko dobija na značaju u danima kada Skupština Srbije usvaja deklaraciju o Srebrenici. Reakcija "Pink armija", naime, još jedan je primer toga kako sa "slučajem Srebrenica" – u mitološkim razmerama u kakvim se predstavlja svetskoj javnosti već bezmalo 15 godina – niko ne želi da ima bilo kakvu vezu. Od jula 1995. naovamo, krivicu za navodno ubistvo osam hiljada muslimanskih civila uporno odbijaju sve vojne, političke i društvene strukture koje su tada bile prisutne na području Srebrenice. Osim Srbije. Koja, ruku na srce, tamo i nije bila neposredno prisutna, ali je Dejtonskim sporazumom ipak preuzela odgovornost za Republiku Srpsku, čija je vojska optužena da je počinila "genocid". Stoga, Srbija jeste direktno uključena u sve ono što se dogodilo na području Srebrenice, ali, za razliku od armije BiH, zvaničnog Sarajeva, međunarodnih mirovnih snaga i zapadnih centara moći, ne pokazuje bilo kakav otpor ovom nametanju i preuzimanju krivice.

Naprotiv, dok ostali učesnici srebreničkih dešavanja kao đavo od krsta beže od bilo kakve odgovornosti – evo, sada su i holandski homoseksualci našli za shodno da prete sudskim postupkom zato što ih je neko indirektno okrivio – Srbija se nikada nije branila od monstruoznih optužbi na svoj i račun Republike Srpske. Iako te optužbe nisu potkrepljene ni dokazima, ni svedočenjima, ni logikom. Punu deceniju i po ovu naciju terete za zločin koji je, po svoj prilici, bio daleko manjeg obima nego što nas uveravaju evropski i američki "prijatelji", ali zvanična Srbija sve vreme preplašeno i ponizno ćuti, uporno izbegavajući da natera nekog od onih koji je optužuju da se javno izvini zbog svojih laži. Umesto toga, zvanični Beograd sada je spreman da se on izvinjava. Jer, deklaracija koja će uskoro biti doneta predstavlja ništa drugo do izvinjenje zbog "najvećeg zločina u Evropi posle Drugog svetskog rata".

DŽon Šihan optužio je homoseksualce u holandskoj vojsci da su, praktično rečeno, iskazali nedovoljno muškosti i čvrstine u odsudnim trenucima. Šta li bi onda američki general mislio o poslanicima Skupštine Srbije koji će sledeće nedelje glasati za deklaraciju o Srebrenici?