Zašto Bošnjaci neće popis stanovništva 2011?

Poslednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini izvršen je 1991. godine, dok je još postojala SRJ. Za ovih 18 godina, u međuvremenu, rastočila se i nestala dotadašnja jugoslovenska zajednica. U tom periodu dogodio se građanski rat, a sa njim razaranje i pustošenje ogromnih prostora, raspad zajedničke države, etničko čišćenje, izbjeglištvo, kao i masovna seoba stanovništva.

Ratni događaji iz protekle decenije ostavili su krupne i još uvijek vidljive tragove u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine. Opseg ljudskog stradanja i materijalnih posljedica je ogroman. Etnička slika ne samo mnogih naselja, već i čitavih krajeva, bitno je promijenjena.

O promjenama populacione strukture, međutim, nema pouzdanih podataka. Ne može ih ni biti kada zvanična statistika u tako dugom periodu ne prati životne tokove, ne bilježi nastale promjene. Ali, nije u pitanju samo ljudska populacija. Velika materijalna razaranja i krupne društvene promjene koje su se u protekle dvije decenije desile u značajnoj mjeri su izmijenile ekonomsku, kulturnu, sociološku i, posebno, urbanu sliku ovih prostora. Sa lica zemlje nestale su hiljade stambenih zgrada, bezbroj fabričkih hala, škola, komunalnih i drugih objekata.

Značajne promjene nastale su (i još uvijek se dešavaju) i kao posljedica procesa tranzicije – pretvaranja državne u privatnu imovinu. Ovaj ekonomski važan i dugoročan posao u Bosni i Hercegovini odvija se kontinuirano, bez zastoja, tako da su promjene u privrednoj strukturi zemlje svakim danom sve očiglednije. (Već iz ovog što je rečeno jasno se vidi od kolike je važnosti da se u predviđenom vremenskom terminu – 2011. godine – organizuje i sprovede opšti popis stanovništva i imovine.)

Nažalost, među političarima u Bosni i Hercegovini ni oko popisa nema usaglašenog stava. U Federaciji BiH se izričito protive popisu, jer su, kako kažu, protiv da se stanovništvo izjašnjava po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Svoje protivljenje pravdaju i time da je još uvijek veliki broj državljana BiH u izbjeglištvu, pa se popisom, navodno, ne bi dobila realna slika o stanovništvu.

U osnovi tog stava su sasvim drugačiji razlozi. Bošnjacima iz više razloga odgovara nepromijenjeno stanje, odnosno stanje koje je utvrđeno popisom iz 1991. godine, jer se izborni postupak i sve drugo u javnom životu što proističe iz konstitutivnosti naroda u BiH, temelji na popisu iz 1991. godine. Zatim, proklamovana težnja za stvaranjem građanske (unitarne) BiH bez vjerskih i nacionalnih podjela, u stvari je težnja za stvaranjem neke „jedinstvene“, sada nepostojeće, „bosanske nacije“ i „bosanskog jezika“!

Za razliku od Federacije BiH, u Republici Srpskoj svi ukazuju na neophodnost popisa, jer bez njega nema realnih procjena ni dokumenata za projektovanje društveno-ekonomskog razvoja. Ukoliko ne prevlada razum i Federacija BiH ostane pri sadašnjem stavu, Republika Srpska će organizovati sopstveni popis.

Od novostvorenih državnih zajednica na prostorima bivše Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je još jedina u kojoj se i danas u javnim poslovima koriste podaci popisa iz 1991. godine. Tada je na prostorima BiH živjelo 4.377.000 stanovnika. Muslimana je bilo 43%, Srba 31%, a Hrvata 17 procenata. Čak 5,5 procenata ukupnog stanovništva izjasnilo se kao Jugosloveni.

Novi popis, van svake sumnje, pružiće bitno drugačiju sliku etničke strukture stanovništva, naseljenosti određenih područja, ekonomske moći, resursa i svega drugog što će se popisom obuhvatiti. Samo, pitanje je i dalje da li će tog popisa u BiH uopšte i biti.

Predsjednik Partije demokratskog progresa u Republici Srpskoj, dr Mladen Ivanić kaže da ne postoji nijedan racionalan razlog na strani Bošnjaka radi koga bi oni odbijali popis.

"Bez popisa stanovništva, koje obuhvata i mnoge druge pokazatelje – od privrednih potencijala do broja grla stoke – nemoguće je ozbiljno planirati razvoj bilo koje zemlje. U ozbiljnim državama znaju broj kokošaka i krava, a u BiH se ne zna ni broj stanovnika. Takvu državu niko u svijetu ne bi uzimao za relevantnog partnera ni u čemu."

Zanimljivo mišljenje o ovoj temi iznio je i Ivo Miro Jović, poslanik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) u Parlamentarnoj skupštini BiH. On kaže da bi se izostavljanjem odrednica o nacionalnoj, jezičkoj i vjerskoj pripadnosti stanovnika BiH izgubilo njeno osnovno obilježje, koje u svijetu nazivaju „bogatstvom različitosti“ i derogirala bi se ustavna odredba po kojoj u BiH žive tri konstitutivna naroda – Srbi, Hrvati i Bošnjaci.

Komentarišući bošnjačku tezu da bi popis sa nacionalnom, jezičkom i vjerskom pripadnošću značio "legalizaciju etničkog čišćenja", Jović je rekao da su "najveće žrtve etničkog čišćenja bili Hrvati" i da bošnjački političari pomalo zaziru od podatka da je danas Hrvata u BiH manje za 43 odsto nego 1992. godine, jer bi to pokazalo da je nad hrvatskim narodom u BiH izvršen svojevrstan genocid.

Na kraju da pomenemo i mišljenje dr Steve Pašalića, profesora demografije na Filozofskom fakultetu u istočnom Sarajevu. On napominje da je bošnjačka argumentacija neodrživa, jer je poznato da "u svim višenacionalnim evropskim i drugim državama popis obuhvata nacionalnu, jezičku i vjersku pripadnost".