Početna strana > Debate > Kuda ide Srbija > Srbija - (ne)sigurna kuća
Kuda ide Srbija

Srbija - (ne)sigurna kuća

PDF Štampa El. pošta
Milutin Stevanović   
sreda, 16. oktobar 2013.

Da li je mala Rea može biti srpski Dima Jakovljev?

Da Srbija nema Ibarsku magistralu, bili bismo uskraćeni za još jednu spoznaju o nama kao evrounijatskim talibanima, odnosno o našoj spremnosti da se ponizimo mnogo više nego što bi zdrav razum mogao da podnese. Zašto je Ibarska magistrala bitna u ovoj priči?

Mala varošica Ljig (inače poznata i po tome što je 1915. u nju po prvi put nepozvan umarširao Josip Broz bez belog konja), nalazi se na nekom od naših koridora (ne znamo broj, ali neka bude 13), a koji od milošte zovemo Ibarskom magistralom. Eh na taj koridor juče su izašle majke i deca iz Ljiga blokirajući na kratko saobraćaj. Ne, nisu tražile veće penzije, plate, niže „bolonjske“ poene... Ne, tražile su jedno dete!? To dete se zove Rea. Slično imenu majke osnivača Rima: Romula i Rema.

Rea ima samo 3 godine i još neki dan. Što bi deca tog uzrasta rekla - „tli i po“! Rea ima majku Natašu i oca Roberta Matijevića. Ima? Ne baš.

Rođena je u Zagrebu, gde joj se majka Nataša verovatno prethodno zaljubila u oca Roberta. I to je lepo. Ono što nije lepo je što je Robert odmah nakon njenog rođenja počeo da maltretira njenu majku, a kada ste „stari“ samo nekoliko meseci, vi to maltretiranje vrlo duboko osećate.

„Mor ti neko može tog Roberta i razumjet“ – ne? Njegova „škvadra“ sa Medveščaka ga je uz „Žuju“  zadirkivala kako se „mogel oženit s cigankom“ i sl.- ne? Pa se Robert nakon desetak „Žuja“ iz večeri u veče do te mere emotivno praznio (čitaj -  treznio) nad sirotom Natašom, da je morala potražiti spas u zagrebačkoj Sigurnoj ženskoj kući, da bi 2010. sa malom Reom odatle pobegla i potražila spas u rodnom Ljigu.

Od tada Rea, a i njena majka Nataša imaju mira i žive normalno, koliko se u ovoj zemlji to može. Barem ih niko nije tukao. Štaviše, zagrebački sud je malu Reu dodelio majci na staranje do okončanja brakorazvodne parnice. Eh, lako je sa zagrebačkim, ali šta kaže valjevski sud? Srbiji se žuri, što bi rekli naši „voždovi“.

Elem, nasilnik iz Zagreba se obratio sudu u Valjevu da mu dodeli devojčicu, da može da je odvede sa sobom u Zagreb. Pogađate, majci Nataši ni „Z“ od Zagreba ne treba. Treba joj sopstveno dete, a naročito detetu treba majka.  Pošto se „Srbiji žuri“ valjevski sud je ubrzano, što bi se reklo: „dok iščupaš dlaku iz nosa“, doneo odluku da se dete oduzme majci, i dodeli manijaku iz Zagreba.

U najobičnijoj lokalnoj brakorazvodnoj parnici kod nas sud obavezno dodeljuje dete mlađe od 7 godina majci, osim u izuzetnim slučajevima (bolest, neuračunljivost...). Pa i to traje godinama. Šta nas nagoni da budemo toliko snishodljivi kada je Hrvatska u pitanju, da čak i sud zaseda ekspresno, i donese odluku koja zadire u samu prirodu odnosa roditelji-deca? Pa ako pred jednim anonimnim zagrebačkim nasilnikom srpska država ne može da odbrani svog građanina, a pogotovu ako je taj građanin majka, šta nas tek čeka kada bi nam se, ne daj Bože, „navrzli“ jedan Ivica Todorić, Miroslav Tuđman ili neki drugi hrvatski tajkun?

Primopredaju je sudija Milutin Nikolić (a neka imena treba pamtiti) zakazao za 16. oktobar, tačno u podne. Verovatno dok vi ovo čitate, u Ljigu se odvija primopredaja deteta, odnosno oduzimanje od majke i slanje u Zagreb. Ako majka i Ljižani budu pružali otpor, pa još ako im padne na pamet da blokiraju magistralu, država će jezivo reagovati, kako joj i priliči. Nema šale sa državom. Sukobiće se pendreci sa varjačama, suzavci sa oklagijama, ali trogodišnje dete ne sme stajati na putu dobrosusedskih nam odnosa, a naročito uoči posete predsednika Josipovića. Zamislite da Josipović dođe, a mala Rea i dalje bude uz majku! Pa pušile bi se rovinjske cigarete na sve strane. Doktori bi ih prepisivali protiv bronhitisa.

No ostavimo politiku po strani. Interesuje nas gde se u ovoj prilici denuše silne femistkinje i njihovi pokreti?  Gde su žene u crnom, belom i ostalim bojama? Gde su dežurni medijski prolivači krokodilskih suza? Gde su oni hrabri borci za ženska prava, koji nas urokljivo gledaju sa B-92 i ostalih evroentuzijastičkih ekrana? Gde su NVO, koje silnom energijom atakuju na temelje ove države, temelje porodičnih i nacionalnih vrednosti, ali zaneme pred sudbinom male Ree?  Gde su svi oni nekada zabrinuti nad sudbinom keruše Mile? Gde su tzv. borci za manjinska prava? Zašto maloj Rei ne organizuju paradu ponosa?  Gde je ministarstvo pravde?  Gde su pravnici? Gde je zaštitnik prava građana? Gde je PV? Gde je PPV? Gde je PPPV? Gde nam je moral? Gde je osećaj za pravdu? Gde je humanost?

Gde ste, bre?